Potrošači vole brendove, zato je njihova budućnost neupitna. Upravljanje brendovima tako da im se utre put za dug i sretan život čini se jednostavnim, no to nije tako. Pogotovo onda kad postaju nedostupni, kad zakaže neki od važnih distribucijskih kanala kao danas. Važno je pronaći nov način dolaska do potrošača i marketinške aktivnosti usredotočiti na ono gdje se može rasti dok se okolnosti ne promijene. Uvijek naglašavam da se ulaganje u kvalitetnu i stalnu komunikaciju uvijek vrati, no komunikacija uvijek mora biti dio poslovnog i marketinškog plana podložnoga promjenama na tržištu. Preporučujem svima da uključe iskusne komunikatore u svoj tim u fazi planiranja, što će donijeti bolje rezultate.
Poslovnih previranja i preslagivanja uvijek je bilo i uvijek će ih biti. Veliki globalni brendovi također nisu imuni na dramatične promjene – sjetimo se samo Nokije koja se prije desetak godina činila nedodirljivom. Ako je srž problema u načinu na koji je konstituirano poslovanje kompanije, malo je toga što komunikacijski savjetnici mogu učiniti da bi pomogli ako nisu članovi njezine uprave. Za agencije je ključno da diverzificiraju portfelj. Što je veći postotak prometa ovisan o jednom klijentu, agencija je izložena riziku.
Čini mi se da situaciju trenutačno najbolje iskorištavaju proizvođači kristalnih kugli. Naime, za predviđanje razvoja poslovanja golemog broja hrvatskih tvrtki, uz političku nestabilnost i tektonske tržišne poremećaje izazvane slučajem Agrokor, to je jedino sredstvo koje menadžeri u ovom trenutku mogu iskorištiti za donošenje nekih ključnih poslovnih odluka, pa tako i onih povezanih s marketinškim ulaganjima. Ipak, kako vrijeme odmiče, sigurna sam da će najviše profitirati oni koji bez obzira na okolnosti imaju jasnu i dugoročnu viziju razvoja poslovanja i brenda te koji su u stanju donositi i financirati hrabre poslovne odluke, bez obzira na to je li riječ o novim distribucijskim kanalima, ulaganju u vlastiti vozni park ili pronalasku novih partnera.
Ulaganje u brendove u segmentima maloprodaje, veleprodaje te industrije hrane i pića apsolutni je ‘must have’, odnosno prilika koja se ne smije propustiti, ali i drugi proizvođači koji ovise o trgovini na malo moraju zauzeti čvrste položaje u glavama hrvatskih potrošača, ako to već nisu učinili. Dakle, preporučujem maksimalno ulaganje u komunikaciju brenda koje će se uskoro višestruko isplativati.
Situacija koja se dogodila s Agrokorom stvorila je pozitivnu klimu za širenje i jačanje konkurencije. Trenutak u kojem se Agrokoru trese tlo pod nogama konkurencija treba iskoristiti za još bolje pozicioniranje na tržištu. Povjerenje kupaca prema Agrokoru poljuljano je i konkurencija treba iskoristiti sve svoje resurse za jačanje. Sve marketinške aktivnosti u ovom razdoblju trebale bi pojačati, usmjeriti proračune na to razdoblje i jakim kampanjama u kojima se govori o kvaliteti i u kojima se ide na emocije raditi na preuzimanju kupaca.
Povjerenje kupaca poljuljalo se zbog medijskih kampanja koje se trenutačno vode protiv Agrokora, a sve su to komparativne prednosti koje konkurencija treba iskoristiti. S druge strane, stvorio se i svojevrsni bunt kupaca prema obitelji koja je vlasnik tog koncerna pa marketinške aktivnosti konkurencije trebaju uzeti u obzir i taj segment te u kampanjama voditi računa o toj emociji. Preuzimanje dobavljača kojima je u interesu imati stabilna partnera također bi trebala biti strategija konkurencije.