Ostvari li Plenković do početka 2018. cilj na koji je sada usredotočen – ovladavanje Predsjedništvom i Glavnim odborom HDZ-a – morat će si postaviti novi fokus. To bi moralo biti podizanje kapaciteta rasta BDP-a.
Može se ovo testiranje Plenkovićevih liderskih karakteristika činiti kao neprimjereno navijačko pretjerivanje. Ali uz niske kriterije kakvi vladaju hrvatskom političkom scenom ono što je do sada pokazao premijer u svakom je slučaju iznad prosjeka.
Bila bi šteta da vlada premijera Andreja Plenkovića ne bude u prilici odraditi mandat do kraja. Nakon uspješno završenih akrobacija u njezinu preslagivanju neočekivanom akvizicijom HNS-a kao glavnoga koaličijskog partnera HDZ-ovoj vladi s još više sigurnosti nego do sada mogla bi se postaviti teza da političar Andrej Plenković ima, za hrvatske prilike, znatne leaderske potencijale.
Posljednji pravi lideri na premijerskim mjestima bili su, svaki na svoj način, Nikica Valentić i Ivica Račan. Od tada do Andreja Plenkovića svakom od premijera nedostajala je jedna ili više karakteristika pravih lidera. Ivo Sanader imao je dosta leaderskih odlika, ali pokazalo se da je imao problem s odabirom glavnog cilja. Malo se previše fokusirao na cilj stvaranja vlastite materijalne sigurnosti. Zoran Milanović nije imao osobit leaderski potencijal.
U proteklih dvadesetak godina pokazalo se da zajednica kao cjelina nema kritičnu masu da se nužne promjene počnu događati ‘odozdo’. Ostala je mogućnost da se pojavi, što bi dr. Nikica Gabrić rekao, prosvijećeni apsolutist. To jest visokorizičan put jer na ovim prostorima apsolutisti najčešće pogube onaj pridjev ‘prosvijećeni’.
Ne postoji općeprihvaćeni popis vještina koje bi neki lider, i u biznisu i u politici, trebao imati. Može ih se ipak prikupiti desetak često navođenih. Imati jasan cilj i usredotočiti se na njegovo ostvarenje jedna je od karakteristika lidera. Tu Plenković dobiva vrlo dobru ocjenu. Još od vremena kad je kao crna ovca na Saboru HDZ-a kritizirao tadašnjeg vodu Tomislava Karamarka očito je da je Plenkovićev primarni cilj ovladati HDZ-om. Da bi to uspio učiniti do kraja ove godine, mora imati snagu premijera. I to je glavno objašnjenje zašto tako uporno gradi parlamentarnu većinu.
Druga važna odlika lidera jest sposobnost donošenja teških odluka. Brzo donošenje za njega osobno i Vladi u cjelini visokorizičnoga ‘lex Agrokora’ primjer je teške odluke. Koja nosi opasnosti, ali da nije u određenom trenutku donesena, uz ostale neizmijenjene okolnosti posljedice za nacionalnu ekonomiju bile bi katastrofalne. Primjer donošenja teške odluke bila je i smjena Mostovih ministara kad nisu poduprli ministra financija Zdravka Marića.
