FLANNERY Od novog šefa General Electrica očekuju se ‘radikalne promjene

Pod sve većim pritiskom ulagača nezadovoljnih stagnirajućom cijenom dionica i poslovnim rezultatima glasoviti čelnik General Electrica Jeffrey R. Immelt predat će upravljačke uzde tog američkog industrijskog diva šest godina mlađem kolegi Johnu Flanneryju i otići u mirovinu. Sve u svemu, Immelt je GE-om kormilario dobro, drastično je smanjio tvrtkinu financijsku ovisnost te se riješio njezinih neindustrijskih ogranka.

Nakon šesnaestogodišnjeg mandata glasoviti čelnik General Electrica (GE) Jeffrey R. Immelt predat će upravljačke uzde tog američkog industrijskog diva šest godina mlađem kolegi Johnu Flanneryju i zakoračiti u mirovinu. Odluka je to koju je pod rastućim pritiskom ulagača nezadovoljnih stagnirajućom cijenom dionica i poslovnim rezultatima donio Upravni odbor General Electrica sredinom lipnja nakon višesatnog sastančenja u privatnosti trendovskog hotela na Manhattanu, gdje su se za vrhovnu poziciju tvrtke nadmetala četiri kandidata: predsjednik GE-ova energetskog odjela Steve Bolze, predsjednik GE-ova odjela za naftu i plin Lorenzo Simonelli, GE-ov financijski direktor Jeffrey S. Bornstein, koji će postati dopredsjednik, te sada već poznati Immeltov nasljednik. Pedesetpetogodišnji Flannery, koji je karijeru u GE-u počeo 1987. u financijskom odjelu te trenutačno vodi odjel GE Healthcare, preuzet će dužnost izvršnog direktora 1. kolovoza, a na naslov predsjednika kompanije pričekat će do prvog dana 2018. godine s obzirom na to da će Immelt tu funkciju obnašati do 31. prosinca.

Immeltova smjena ne dolazi iznenadno, frustrirani ulagači zazivaju je već nekoliko godina, a postali su glasniji otkako je prije dvije godine u ulagački ring General Electrica stupio jedan od najutjecajnijih investitora s Wall Streeta – Nelson Peltz. Ulogom od dvije milijarde dolara njegova investicijska tvrtka Trian postala je 2015. jedan od 15 najvećih dioničara GE-a i tada je minuciozno na osamdeset stranica ispisala smjernice za daljnje upravljanje konglomeratom. Trian je, između ostalog, zatražio rezanje troškova, otkup udjela i smanjivanje financijskog dijela poslovanja – GE Capitale te kao cilj postavio povećanje cijene dionice na 40 dolara do kraja 2017. Iako su neki od predloženih koraka provedeni, a cijena dionica porasla za više od 10 posto, na oko 28 dolara, rezultati su slabiji od očekivanih te se od ožujka šuška o tome kako se pod Trianovim povećalom KPI-jeva Immeltov stolac usijao. Stoga pomalo čude navodi da je Trian za Immeltov četiri godine preuranjeni odlazak u mirovinu saznal zajedno sa širim javnosti.

Promjenu na čelu tvrtke pozdravili su i investitori, koji cijene poteze doskora umirovljenog izvršnog direktora GE-a kojima je drastično smanjio financijsku ovisnost kompanije te se riješio neindustrijskih ogranka tvrtke. – Podržavam taj postupak i smatram ga ispravnim. General Electricu potrebna je promjena na toj razini – komentirao je Robert Atchinson, upravni direktor Adage Capital Managementa, zaklade od 30 milijardi dolara koja također posjeduje udio u GE-u. Naslijedivši legendarnog Jacka Welcha, jednu od najuspješnijih osoba u povijesti američkoga gospodarstva, koji je vodio tvrtku kroz njezinu najnašniju globalnu ekspanziju i tijekom svog dvadesetogodišnjeg mandata povećao vrijednost dionica GE-a za nevjerojatnih 3000 posto, Immelt se od prvih dana svoje vladavine našao u nezahvalnu položaju. Kao da nije dovoljno zahtjevno nadmašiti rezultate ‘menadžera stoljeća’, kako je Welcha prozvao Fortune, nego se samo nekoliko dana nakon preuzimanja njezine pozicije u rujnu 2001. dogodio teroristički napad na Svjetski trgovački centar, čije su se posljedice itekako osjetile u GE-u, jednom od vodećih svjetskih proizvođača avionskih motora. Kompanija je u tom segmentu poslovanja u 2000. ostvarivala 70 posto svojih prihoda na američkom tržištu, koje je nakon 9/11 kolabiralo. Preorijentacijom na inozemno tržište Immelt je u toj izazovnoj dionici nastavio nizati uspjehe šireći se osobito u sektoru financijskog poslovanja sve dok 2008. nije nastupila kriza, a GE Capital, nekadašnja zlatna koka konglomerata, postao njegov uteg. Immelt je manevrirao kompanijom preusmjeravajući fokus s bankarstva na osnaživanje inženjerskog potencijala u avijaciji, energetici i zdravstvu te se vratio korištenima GE-a – proizvodnji koja je obuhvatila motore zrakoplova, turbine, lokomotive, nuklearna postrojenja, medicinske aparate, sustave za obradu vode, solarni ploče i vjetrenjače. U preslagivanju portfelja General Electrica Immelt je prodao odjele za osiguranje, kreditnu karticu, plastiku i sigurnost, ali odradio je i solidan broj akvizicija. Među njima se našlo poslovanje s opremom za energetska postrojenja francuskog diva Alstoma, što uključuje i karlovačko postrojenje.

Odvažni potezi prvog čovjeka GE-a višestruko su se isplatili. Prodaja aviodijelova trostruko je porasla i dosegla prihode od šest milijardi dolara na godinu, a slični trendovi udvostručavanja i utroškuvanja zarade bili su prisutni i u zdravstvu, energetici i prijevozu. U 2016. ukupan prihod od industrijske prodaje narastao je na 17,4 milijarde dolara, što se može smatrati pristojnim rastom.

Immelt je dobro preusmjerio tvrtkin fokus s bankarstva i vratio je korijenima – proizvodnji motora za turbine, zrakoplove, lokomotive, nuklearna postrojenja, medicinske aparate, solarne ploče… Vrijednost dionica jest rasla, ali za dioničare nedovoljno.

Legendarni Jack Welch, ‘menadžer stoljeća’ kako ga mnogi nazivaju, vodio je GE dvadeset godina tijekom kojih je tvrtka postala globalni div i povećao vrijednost njezinih dionica za nevjerojatnih 3000 posto. Immeltu nije bilo lako naslijediti ga uzme li se u obzir da je taj iznos u 2000. prije Immeltova preuzimanja konglomerata iznosio svega 6,1 milijardu dolara. Tijekom njegova upravljanja GE-om dioničarima je isplaćeno 143 milijardi dolara dividendi, što je više no u cjelokupnoj povijesti kompanije, a burzovni indeks S&P 500 skočio je 124 posto. No dionica GE-a izgubila je trećinu nekadašnje vrijednosti, što objašnjava zašto mu dioničari, unatoč rekordnim dividendama, nisu naklonjeni.

Iako mu se najviše spočitava pad vrijednosti dionica, analitičari se slažu da Immelt za to snosi samo dio krivnje s obzirom na to da se dio odgovornosti skriva u njihovoj precijenjenosti tijekom Welcheve ere. Budući da je vodio golemi konglomerat, što je već samo po sebi prilično složeno, u malo je reći ekstremnim uvjetima, mnogi ulagači, čak i Trian, smatrali su Immelta vodom čvrste ruke. Usprkos tome što je GE sa svojom tržišnom vrijednosti od 258 milijardi dolara i dalje među najvećim svjetskim kompanijama, podbačaji u ostvarivanju planiranih poslovnih rezultata utjecali su na topljenje povjerenja Upravnog odbora i ulagača u Immeltov rad. Prošle su se godine depresivni rezultati reflektirali i na njegovu godišnju plaću, koja je iznosila 27,5 milijuna dolara, odnosno 35 posto manje u odnosu na godinu prije. On je slabe rezultate objasnio padom cijena nafte, ali Uprava nije prihvatila takva opravdanja.

– Jeff je nevjerojatno dobro pozicionirao kompaniju za budućnost. Odradio je ogromnu transformaciju portfelja i navigirao kompanijom kroz gospodarske cikluse i poslovne disrupcije – rekao je GE-ov glavni nezavisni direktor Jack Brennan u priopćenju naglasivši da je proces promjene CEO-a strateški predviđen još 2011.

Vijest o novom kormilaru GE-a na burzi je dočekana blagonaklono, tropostotnim rastom cijene dionica. Pred budućim šefom GE-a Johnom Flanneryjem velika su očekivanja. Analitičari smatraju kako bi trebao ozbiljno razmotriti odjel za naftu i plin, koji šteti profitabilnosti GE-a, a dioničari žude za ‘radikalnim promjenama’. Pragmatični se Flannery u svojoj tri desetljeća dugoj karijeri u GE-u dokazao provodeći velike operativne prevrate i restrukturiranja na uzbudanom financijskom tržištu u sklopu odjela GE Capital. Većinu radnog vijeka proveo je u inozemstvu nadgledajući poslovanje u Čileu i Argentini, Japanu, Koreji i Australiji. Tijekom krize vodio je poslovanje u Indiji, gdje je do 2011. povećao industrijsku prodaju za 50 posto. Vrativši se u korporativno sjedište GE-a, bavio se razvojem poslovanja, odnosno spajanjima i akvizicijama, a sudjelovao je i u najvećoj industrijskoj akviziciji u povijesti te tvrtke, onoj Alstoma. Prije tri godine postao je čelni čovjek GE-ova odjela za zdravstvo, kojem je povećao organski rast za pet i uvećao maržu za jedan posto. Iako je ostvario zapažene rezultate u nekoliko različitih domena GE-a i u financijskom je smislu itekako sposoban, neki se pribojavaju da Flannery nema dovoljno znanja za operativno upravljanje tako velikom tvrtkom. No njegov je prethodnik zadovoljan izborom.

– John je prava osoba za vođenje GE-a danas. Ima bogato iskustvo u raznim poslovima, krugovima i geografskim okvirima. Iza njega je niz uspjeha, a vodio je jedan od naših najvećih poslova. Najvažnije su njegove liderške karakteristike dobro prosuđivanje, upornost, sklonost učenju, osnaživanju tima, odlučnost i izražen natjecateljski duh – pozitivno je svog nasljednika ocijenio Immelt. Flannery mu nije ostao dužan nazvavši ga jednim od najvećih poslovnih lidera današnjih. Ipak, na konferenciji za ulagače obećao je duboko zaroniti u proučavanje svih aspekata poslovanja GE-a kako bi optimizirao rad kompanije.

Prilično nejasnom planu daljnjeg rada Flannery je dodao kako namjerava nastaviti Immeltovu strategiju digitalizacije svih GE-ovih industrijskih proizvoda. Immelt je svojedobno u sklopu te strategije najavio transformaciju General Electrica u digitalnu industrijsku kompaniju koja će do 2020. biti među deset najboljih softverskih tvrtki.