Hrvatska je na posljednjem mjestu u svijetu prema iskorištavanju potencijala vjetra. Zašto? Zbog hajke na domaću proizvođača neodgovornom političkom komunikacijom zaustavili smo sva financiranja ili isplate svih komercijalnih banaka u sektoru OIE-ja, a HBOR je donio odluku o prekidu financiranja projekata povezanih s tim. Položaj na ljestvici konkurentnosti ugrozili smo i zbog najava retroaktivnih mjera jer se zbog rizika zemlje podignuo trošak osiguranja. Hrvatska je posljednja u EU i prema percepciji poduzetništva već četiri godine zaredom, što govori o nama, o našem društvu i političkom djelovanju. Ni to nam nije dovoljno, nego smo od 500 milijuna eura za energetsku učinkovitost i OIE potrošili samo nekoliko postotaka. Kako onda omogućiti da građani, poduzetnici, poljoprivrednici, turistički iznajmljivači imaju na svojem krovu obnovljivi izvor energije? Imamo i najveći trošak kapitala u Jugoslovenskoj Europi, zato u Hrvatskoj nije bilo novih projekata OIE-ja. Već dvije godine nije donesen nijedan podzakonski propis za to područje. Sve to utječe na nove investicije u OIE, ali i na sliku Hrvatske u svijetu.
Što učiniti da se položaj promijeni? Unatoč svemu Hrvatska ima 16 posto domaćih proizvodnje iz obnovljivih izvora, tako smo uvoz smanjili za milijardu kuna na godinu. To je sâm iznio privatni sektor. Uvozimo 30 posto električne energije, pola toga uspjeli smo riješiti domaćom proizvodnjom. Na tome sada ne smijemo stati. Sve zemlje kroče prema energetskoj tranziciji, same upravljaju svojim resursima i imaju domaću proizvodnju energije. To su bogate zemlje jer je energija za njihovu industriju i građane dostupna i nije štetna za okoliš. To može i Hrvatska. Uvjerene da bismo mogli krenuti tim putem izjava je novog ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića koji je jedini na pitanje kako riješiti problem poskupljenja struje odgovorio dugo-ročnim povećanjem standarda građana. Jedini su put sinergijsko djelovanje, jasna politička vizija, transparentno iznošenje javne politike što obnovljivi izvori znače za industriju i građane te da je u njima budućnost Hrvatske. Možemo regionalno razviti domaće resurse s bioplinom i biomasom u Slavoniji, vjetrom i suncem u Dalmaciji, nove projekte geotermalne energije ili energetske kulture koje možemo zasaditi na svim nepoljoprivrednim površinama i osigurati sirovinu za industriju, proizvodnju topline ili struje. Što prije moramo uvesti sustav proizvodnje električne energije na mjestu potrošnje decentraliziranim razvojem mikrosolara.