Tjedan u brojkama

Svi su mediji zabilježili da je AWT International zatražio predstecačnu nagodbu, a većina je to popratila unisonom tvrdnjom da je to prva žrtva Agrokrova kraha. Suzu nad sudbinom jednog od najvećih domaćih distributera robe široke potrošnje, međutim, nije pustio nitko. Nije se oglasio premijer Plenković, čak ni potpredsjednica i ministrica gospodarstva Martina Dalić u čijoj je nadležnosti trgovina. Nisu zaplakali ni poslodavci ni HGK. Jednostavno, ne bi bilo umjesno žaliti za kompanijom koja, doduše, jest u domaćem vlasništvu, ali bavi se uvozom i distribucijom strane robe. Tko je šljivi! Da je zbog nemogućnosti podmirenja dospjelih regresnih obveza prema financijskim institucijama na osnovi neisplaćenih Konzumovih mjenica u predstecačnu nagodbu otišla koja druga tvrtka s blizu 900 milijuna kuna godišnjeg prihoda (koliki je, primjerice, Franck), zemlja bi se od silnih izljeva gnjeva tresa jačinom razornog potresa. Uistinu se nadamo da se takvo što neće dogoditi iako je to još itekako moguće.

Nije samo AWT ulazio u rizične financijske odnose s Konzumom, a sve da bi brendovima koje je distribuirala osigurao što veće tržišne udjele, a sebi što bolje pozicije u odnosu na svoje dobavljače. Na tržištu vrijedi pravilo da si jak i važan točno onoliko koliki ‘market share’ imaš. Ako želiš biti velik, moraš raditi s najvećima. Ako želiš raditi s najvećima, moraš igrati prema njihovim pravilima. AWT je radio upravo to i to ga je stajalo predstecačne nagodbe. Radili su to i mnogi drugi, pa je pitanje samo tko će od njih biti sljedeći koji će svoju sudbinu rješavati predstecačnom nagodbom. I koliko će empatije prema njemu imati političari, partneri i svekolika javnost. Nadajmo se barem mrvicu više nego prema AWT-u.

Opet je harala tuča pa su novine pune toplih ljudskih priča o uništenim urodim. Zaista, iz tekstova i fotografija curi očaj poljoprivrednika koji su izgubili cijeli urod. Jedni su lani izgubili sve od mraza, a sad su im jabuke stradale od tuče. Drugi kažu da još nisu svjesni što ih je snašlo, ali shvatit će za mjesec dana, kada dođu računi za struju i vodu. Treći plaću, razmišljaju da pobiju svih sto krava da se ne muče jer ih neće imati čime hraniti. I većina stradalnika nije imala osiguranu nijednu biljčicu. A i koje bi im osiguravajuće društvo napravilo policu, pitaju se. U tome je kvaka: većina osiguravatelja nudi poljoprivredno osiguranje. Jedna kuća nabrava zaštitu od tuče, požara, udara groma, poplave, proljetnog mraza, oluje, posolice, pozebe u razdoblju vegetacije i zimskog mirovanja, gubitka sjemenske kvalitete, gubitka kvalitete plodova voća i stolnoga grožđa. Druga reklamira da Ministarstvo poljoprivrede subvencionira 25 posto premije, koju dodatno sufinanciraju i županije, gradovi i općine. A poljoprivrednici pojma nemaju. Ili se bar prave neukima, a zapravo se kockaju uz ideju ‘pa neće baš mene’. I dok je njihov očaj legitiman, očajna je država koja daje poticaje i beneficije neosiguranim poljoprivrednicima i onda im još dijeli mrvice zbog elementarne nepogode.

Opet veselje s maturom. U jednoj splitskoj srednjoj školi učenicima su u ponedjeljak umjesto tema za esej podijelili test iz hrvatskoga. Zato će hrvatski maturanti test iz hrvatskoga pisati osam dana kasnije. Takve gluposti događaju se gotovo svake godine i ponavljat će se sve dok srednjoškolce ne kompjutoriziramo i dok ih ne umrežimo kako bi matura svima mogla započeti.