Betty Grable, 1943. Keira Knightley, 2007.

Nakon što su se žene izborile da ravnopravno uz muškarce sudjeluju u društvenom, političkom i poslovnom svijetu, sredinom prošloga stoljeća na red je došlo i pitanje ženske golotinje na plažama. Dotad su ženski kupači kostimi strogo skrivali grud, pupak i bokove, uglavnom su se nosili jednodijelni, a dvodijelni visokoga struka bili su rezervirani samo za ljepotice na filmskom platnu.

Godine 1946. francuski kreator Louis Réard odlučio je otići korak dalje pa je kreirao bikini, minimalistički dvodijelni kupači kostim koji se sastojao od gornjeg dijela u obliku trokutića i donjega koji je otkrivao pupak te s vrpcama sa strane gaćica. Uoči pariške revije nije mogao pronaći nijednu manekenku koja bi prodefilirala pistom u takvu odjevnom predmetu pa se snašao i angažirao striptizetu Micheline Bernardini. Izazvao je neviđeno zgražanje ćudorednih kritičara, ali i oduševljenje dijela ženske populacije primivši više od 50.000 pisama potpore.

Ipak, bikini je, dobivši ime po otoku Bikiniju u Tihom oceanu na kojemu je godinu prije testirana atomska bomba, tek osamdesetih postao trendi odjevni predmet za plažu. Reklamiranju oskudnijih ženskih kupačih kostima kao neprostačkih odjevnih predmeta uvelike su pripomogle upravo filmske dive i svjetski modni časopisi, među prvima Harper’s Bazaar i Vogue.

Slavna pin-up djevojka Betty Grable, poznatija kao ‘noge od milijun dolara’, briljirala je izgledom u romantičnome muziklu ‘Sweet Rosie O’Grady’ odjevena u žuti dvodijelni kupaći kostim koji je danas krojem i bojom na tronu poželjnih ‘vintage’ kostima. U oskarovcu ‘Okajanje’ 2007. Keira Knightley podsjetila nas je na to slavno razdoblje ženstvenih figura iz tridesetih i četrdesetih godina pozirajući u prekrasnome bijelom jednodijelnom kostimu.

Četrdesetih je i Ava Gardner bila jedna od glumica koje su plijenile pozornost javnosti modnim izričajem. Pridonijela je i tomu da i dvodijelni kostimi budu izrazito ženstveni i pristojni ljetni odjevni predmeti.

Kad je na plaži tijekom Filmskoga festivala u Cannesu 1953. Brigitte Bardot osvanula u bijelom bikiniju s cvjetnim uzorkom, modni časopisi sljedećih mjeseci dana nisu prestali pisati o tom francuskom ‘događaju’. Za sobom je povukla mnoge slobodoume sljedbenice da se odvažno pojave u ‘oskudnom’ kostimu na plažama i kupalištima na svim stranama Staroga kontinenta.

Scena iz filma ‘Dr. No’ iz 1962. u kojoj švicarski seks-simbol Ursula Andress izlazi iz mora u kostimu koji ističe njezino zanosno mokro tijelo modni kritičari doživjeli su kao ključni trenutak ‘oslobođenja’ tada još ‘ozloglašenoga’ bikinija. Četrdeset godina poslije slavna Halle Berry ponovila je taj seksepilni ‘look’ u narančastoj inačici bikinija u akcijskom trileru ‘Umri drugi dan’ stekavši zasluženo titulu ljepotice novog milenija.

Ikone modnog stila i seksepila pedesetih godina, ali i općenito filmske povijesti, nedvojbeno su bile Marilyn Monroe i Elizabeth Taylor. Osim slavne bijele haljine s dubokim dekolteom bijeli je kupaći kostim obilježio film ‘Sedam godina vjernosti’ u kojemu je Marilyn imala glavnu ulogu, a fotografija s mora našminkane Elizabeth Taylor i naramenicom koja joj nehajno klizi s ramena obišla je sve modne magazine.

Četiri je godine Hrvatska punopravna članica Europske unije. Za nju je odluka o pristupanju bila strateška i s njom se složila većina građana, kao i većina stranaka, prepoznavši povijesnu priliku za društvo u cijelini i za buduće naraštaje, podsjeća Branko Baričević, voditelj Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj. Prema njegovu mišljenju, najbolje što je proizišlo iz tog procesa za Hrvatsku povećanje je političke, gospodarske i pravne sigurnosti, koje su temelj za razvoj zemlje. No to nije jedino dobro od ulaska u Uniju, rekao je Baričević za Lider.

Sigurno je da je ulazak Hrvatske na jedinstveno tržište Europske unije, tržište s petstotinjak milijuna stanovnika, značilo promjene u gospodarskom okružju. To je većini poduzetnika donijelo nove prilike jer je uklonjeno niz zapreka, primjerice carinske, i jako je pojednostavljeno promet robom i uslugama domaćih proizvoda. Tu su i drugi pozitivni učinci hrvatskog članstva u EU od kojih korist imaju svi građani, od slobode kretanja do većih prava potrošača do razvoja jedinstvenoga digitalnog tržišta, da nabrojim samo neke. Nedavno ukinjanje roaminga samo je jedan primjer. Dostupnost novih tehnologija i digitalizacija osnove su suvremenih gospodarstava. U tome se Hrvatskoj otvaraju velike mogućnosti.

Hrvatska kao najmlađa članica Europske unije ima važnu ulogu u njoj u širenju stabilnosti na jugoistok Europe. Zbog zemljopisnog položaja ima važnu ulogu u osiguravanju energetske povezanosti ne samo u ovom dijelu nego u cijeloj Europskoj uniji. Upravo je potpisan Memorandum o takozvanoj reverzibilnoj isporuci plina između Hrvatske i Mađarske, što će svakako pridonijeti toj energetskoj stabilnosti. Spomenuo bih i hrvatski doprinos razvoju inovacija i živo startup-područje, za koje očekujem da će u budućnosti biti sve važnije i u Hrvatskoj i u Europskoj uniji. Hrvatska je također učinkovito djelovala tijekom migracijske krize, pridonijevši tako stabilnosti i sigurnosti. Jednako je tako važno spomenuti da hrvatski predstavnici aktivno sudjeluju u kreiranju politika Unije. Taj rad često nije medijski eksponiran pa javnost nije s tim upoznata, stoga je važno skrenuti pozornost na to. Naravno, tu su i kulturni aspekt i doprinos europskoj kulturi čija vrijednost počiva upravo na bogatstvu različitih kultura i jezika. Hrvatska kulturna baština u EU postaje još prepoznatljivija i atraktivnija.

Doista mislim da mladi imaju najveću korist od ulaska u EU sada kada se njihov svijet doslovce proširio na još 27 europskih zemalja s visokim standardom po kojima mogu slobodno putovati, učiti u njima, raditi, pa i živjeti ako tako odluče; prijašnjim generacijama to nije bilo moguće. Kad je riječ o Hrvatskoj, stvari idu nabolje, to pokazuju i brojke. Na kraju krajeva, zemlja je nedavno izišla iz postupka u slučaju prekomjernog deficita, za što mnogi nisu mislili da je moguće u dogledno vrijeme. S druge strane, slažem se da može mnogo bolje; Hrvatska bi morala ambicioznije provoditi ključne reforme o kojima stalno govorimo, od reforme u mirovinskom sustavu do obrazovnog i ne manje važnog sektora javne uprave. I Komisija je u preporukama Europskog semestra naznačila koje se to ključne reforme trebaju provesti. Kao i u mnogo drugih europskih država politička nestabilnost s kojom je zemlja bila suočena usporila je neke procese, možda ih i zaustavila na nekim područjima. Međutim, izgubljeno vrijeme ne možemo vratiti, pa je to važno da se snažno kreće u reforme za dobrobit svih u društvu, ponajviše mladih.

Nezaposlenost mladih kao izravna posljedica dugotrajne financijske i gospodarske krize u nekim je dijelovima Europe dosegla je 50 posto u nekim godinama. Hrvatska je bila među tim zemljama, zato je razumljivo da je dio mladih iz nje odlučio potražiti perspektivu u drugim zemljama EU, što ne znači da se neće vratiti, i to s novim elanom i idejama jer je pretpostavka da će Hrvatska u međuvremenu napredovati na svim poljima i tako biti atraktivna za njihov povratak.