Ljeti se, naravno, piju svijetla vina!

Jutro je vrijeme za čašu bijelog vina. Čak i prije doručka. Prije ručka vrijeme je za žuto vino, ružičasta vina dobra su pratnja ljetnom ručku, a za večer – crveno. Pet je boja vina, poput pet prstiju na ruci. Bijela je palac, žuta kažiprst, narančasta srednjak, ružičasta prstenjak i crvena mali prst. Čudan je taj redoslijed. Nisu bijela vina najdeblja, ni crvena nisu najtanja, a takvi su palaci i mali prst. No reda mora biti u svemu pa tako i redoslijeda u izboru vinu, a ljeto je pravo godišnje doba za poštovanje vinskih boja.

Jutro je vrijeme za čašu bijelog vina. Čak i prije doručka. Sasvim je kriva navika ispijanja žestokih pića prije jela jer teško sjedaju na prazan želudac. Destilati, bilo da je riječ o rakijama, vinjacima ili konjacima, ili čak likerima koji imaju dvostruko manje alkohola od ‘pravih’ žestica, piju se nakon jela, kako bi pomogli probavu. Ako aperitiv, a to je inačica francuske riječi ‘apéritif’ koja znači predjelo, otvara apetit i priprema nepce za ukusan obrok, onda dižestiv (francuska riječ ‘digestif’) označava sredstvo koje potpomaže probavu, zaokružuje obrok i daje mu dodanu vrijednost. Stoga će nas čaša bijelog vina pripremiti za doručak, a dobro će ga i popratiti.

Ako se doručkuje povrće, izbor vina past će na neki sauvignon povrtnih mirisa i vitkog tijela, ako je riječ o laganim sirevima, pristajat će malo punije graševina ili malvazija, pa i prekrasan grk, kome je dostupan, a uz mesni doručak, ovisi je li riječ o masnijim ili suvljim narescima, reskiji rizling odnosno slasniji chardonnay.

Prije ručka vrijeme je za žuto vino. U Hrvatskoj slabo poznajemo taj tip vina, ali u Juri, maloj regiji između velikih Burgundije i Švicarske, uvjereni su da nitko na svijetu nema bolje od njihova Vin Jeune. Tehnologija je posebna, oksidativna i pomalo podsjeća na proizvodnju sherryja u španjolskom Jerezu, ali bijela vina, bez obzira na to jesu li suha ili slada, iznimno su kompleksna i odličan su aperitiv. Pone se i u posebnim bocu od 0,62 litre, koja se zove clavelin, a obujam je odabran jer se u Juri vjeruje da od litre mošta tijekom vinifikacije ostane upravo toliko vina.

Ružičasta vina, pak, dobra su pratnja ljetnom ručku. Posebno ako se priprema na žaru. Podjednako pristaju tamnijoj ribi poput inćuna, srdele ili skuše, kao i svjetlim mesu, pilećem ili purećem, ali i svinjskom, ako nije mljeveno i jače začinjeno. Ta se vina rade od crvenoga grožđa čije se bobice kraće maceriraju, ‘namaču’ u moštu, nego pri proizvodnji crnaka. Majstori narančastih vina, to su ponajprije plešivičke obitelji Tomac i Šember, još se diče berbom 2011. Njihova su vina iz amfora, a takva kod nas, u tržišno zanimljivim količinama, zasad radi još samo Marino Markežić Kabola iz Momjana, osebujan čovjek i vinar koji je vino iz amfore prvi kod nas počeo prodavati.

Nevjerojatni su mirisi koji se šire iz čaše takvih vina. Podsjećaju na konjak više nego na vino. Okusi, pak, sasvim su posebni i ne podsjećaju ni na što drugo, ali ne zaboravljaju se. Povratak s plaže i priprema za izlazak izvrsna su prigoda za čašu neke fine ružice od crnog pinota, vrijeme do ručka može se prikratiti zagrljajem s ružičastom frankovkom, uz ručak pripremljen na gradelama fino se može očiju-kati s teranima koji nisu poprimili poznatu boju zečje krv, popodnevnii drijemež razdrmat će erotičnost rošđa od cabernet sauvgiona, a za večernji flert malo je boljih partnera od opola napravljenog od plavca malog crnog, velike sorte za velika vina pa čak i kad nisu crna i odležana. Pa, uzdravlje! 🥂