Otkrijte svoju idealnu kombinaciju za ovo ljeto

U posljednje vrijeme neke hrvatske tvrtke intenzivno nastoje ući na iransko tržište, pritom hvaleći pomoć koju im pruža hrvatski veleposlanik u toj zemlji Stibor Kikerec i njegovi suradnici. Opća je percepcija u Hrvatskoj, poglavito tu mislimo na poduzetnike, da je naša diplomacija lijena i da naše tvrtke od nje nemaju nikakvu pomoć, no je li to baš tako?

Doduše, ima i takvih slučajeva, svjedoči Siniša Košćina, zamjenik izvršnog direktora u In2 zadužen za sektor zdravstva.

– U veleposlanstvu na Dalekom istoku na najavu dolaska u zemlju dobili smo odgovor da nam žele uspješan boravak, a njemačko veleposlanstvo u toj istoj zemlji primilo nas je kao da smo njihova tvrtka – govori Košćina.

Ipak, ističe niz pozitivnih primjera, poput veleposlanice u Bugarskoj Ljerke Alajbeg i njezine savjetnice Alme Ljubić, za koje kaže da aktivno pomažu u otvaranju komunikacije prema bugarskim državnim tijelima i potencijalnim partnerima.

– Ističemo i male stvari kao što su organizacija prijevoza, pružanje specifičnih informacija o lokalnim prilikama, običajima i specijalitetima, povijesnim i trenutačnim odnosima između Bugarske i Hrvatske – kaže Košćina.

Hvali i veleposlanstva u Parizu i Madridu koja su na molbu za pomoć i dostavu podataka putem gospodarske diplomacije ažurno odgovorila na upit i taj je kontakt omogućio praćenje natječaja na tim tržištima gotovo bez troškova za In2. Košćina projekt gospodarske diplomacije Ministarstva vanjskih i europskih poslova (MVEP), pokrenut 2013., ocjenjuje uspješnim. Jednako razmišlja vlasnik konzultantsko-lobističke tvrtke CBBS Berislav Čižmek koji svjedoči o sve većoj aktivnosti naših diplomata kad je u pitanju gospodarstvo.

– Na upite upućene MVEP-u ili pojedinom veleposlanstvu u kratkom se vremenu dobije konkretan odgovor. Uvođenjem novog sustava gospodarske diplomacije i pokretanjem portala kojim se CBBS uvelike koristi MVEP je još više unaprijedio potporu.

Jedna od inovativnih mjera kojima država nastoji potaknuti izvoz bila je ona da se on zabrani. Izvoz čega? Pa hrastovih trupaca. Mjeru dvogodišnje zabrane izvoza hrastovih trupaca ministar poljoprivrede i šumarstva Tomislav Tolušić mogao je naložiti jer se na području Hrvatske pojavio potkornjak. Maleni kukac koji je nanio milijunsku štetu šumama Gorskoga kotara. Službeno, mjera zabrane izvoza trupaca izrečena je kako bi se otklonila sva moguća fitosanitarna i zdravstvena ograničenja. Ne službeno, kako bi se švercerima drvenom sirovinom napokon stalo na kraj. Prilika je to stvorena iz neprilike, koju su domaći drvoprerađivači dočekali s oduševljenjem.

– Navedenu odluku doista možemo smatrati srećom u nesreći. Ta odluka pomaže finalistima jer stranci mogu, zbog svojeg stabilnog okružja i jeftinijeg financiranja (visina kamatne stope), uvijek ponuditi veću cijenu za sirovinu od hrvatskih proizvođača – finalista. Pozdravili bismo donošenje trajne odluke o zabrani izvoza hrastovih trupaca. Smatramo da bi takva dugoročnija odluka povoljno i izravno utjecala na razvoj industrije finalnih proizvoda od drva u RH – službeno je stajalište Uprave Požgaj grupe, koje prenosi i sažima šefica marketinga Božena Nemec.

Dakle, iako je temelj odluke da se privremeno obustavi izvoz hrastove sirovine, fitosanitarne prirode, u Požgaju ističu da se time napokon staje na kraj svim onim tvrtkama koje su lažno deklarirale trupce i građu kao finalni proizvod. Upravo je to, ističe taj proizvođač parketa, jedan od najvećih problema s kojima se suočavaju domaći drvoprerađivači.

Svoj put prema stranim tržištima vlasnik domaćih tvrtki koja prodaje inovativan i tehnološki napredan proizvod, brod s pogonom na solarne ploče, nazvan iCat, poduzetnik i inženjer brodogradnje Tomislav Uroda pronašao je djelujući unutar klastera. Uroda je predsjednik Hrvatskoga klastera konkurentnosti pomorske proizvodnje, čiji je osnivač Ministarstvo pomorstva.

– Govoreći iz perspektive poduzetnika, klaster konkurentnosti zgodan je alat za međunarodno umrežavanje i suradnju. Naš klaster čvrsto surađuje s talijanskim Mare FVG, a već četiri godine, u suradnji sa srodnim klasterima s Malte, Cipra, iz Rumunjske, Bugarske i spomenute Italije, surađujemo s brojnim poduzetnicima iz sektora brodogradnje – kaže Uroda.

Osim kontakata koje ostvaruje unutar klastera, Urodi iCat vjetar u jedra dobio je i kada mu je Ministarstvo gospodarstva odobrilo sufinanciranje komercijalizacije iz fondova EU u iznosu od milijun i 300 tisuća kuna.

– Dodijeljeni novac iskoristit ćemo za izradu prototipa solarnog broda i testiranje u stvarnom okružju – kaže Uroda, koji je nedavno brod predstavio i na sajmu u Norveškoj.

To je pak rezultat suradnje s Hrvatskom gospodarskom komorom, koja je u sklopu priče o ‘norveškom grantu’ odradila ulogu gospodarske diplomacije pa spojila domaće brodare s dvije norveške agencije.

– Od 2012. do kraja 2016. godine HGK je organizirao 742 posjeta gospodarskih delegacija inozemstvu te dolaznih u Hrvatsku, u koje je bilo uključeno 8500 predstavnika hrvatskih tvrtki. Redovito se provode ankete nakon organizacije delegacija radi praćenja potreba i interesa članica. Upravo ovakav format događaja redovito se ocjenjuje kao iznimno uspješan, a prema svjedočenju članica, vidljivo je da postoji potreba za još više takvih događaja – kažu u HGK.

Jedna stavka, koja doduše ne ulazi u kategoriju inovativnog načina poticanja izvoza, doista je nezaobilazna.

– Podrška HNB-a sprječavanjem daljnje aprecijacije kune, odnosno poticanje deprecijacije, iznimno je važna, posebno s aspekta očuvanja poslovanja i zaposlenosti kod netoizvoznika koji poglavito pridonose rastu BDP-a. Neki će vjerojatno reći da to nije inovativan način poticanja izvoza, ali isto su svojedobno radile ili još rade i druge središnje banke (u SAD-u, na europodručju, Rumunjskoj, Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj, Kini, Japunu itd.) jer su znale da su takvi šokovi najbrži mehanizam djelovanja na promjenu strukture gospodarstva u smjeru povećanja vrijednosti (inovacije) – uz veću domaću proizvodnju, razvoj izvoznih aktivnosti i manju uvoznu zavisnost. Ovih dana svi naveliko komentiraju uspon Rumunjske, što je svakako rezultat veće konkurentnosti njihovih poduzetnika i izvoznika s obzirom na niži porezni teret, porezne beneficije, niže troškove rada i stimulativnije investicijsko okružje u zemlji. Međutim, ne spominje se da je od sredine 2007. do danas rumunjska valuta oslabjela prema euru za više od 45 posto – poručuje Marijana Ivanov u ime Hrvatskih izvoznika.

Najveći pomaci u načinu kako se potiče izvoz vide se u kvalitativno definiranim uvjetima odbra-vanja kredita, jamstava i osiguranja koji se realiziraju preko državnih razvojnih banaka i agencija, poput HBOR-a, HAMAG-a itd., odnosno kvalitativno definiranim uvjetima za projekte koji se financiraju iz fondova EU.

– To, među ostalim, znači da nije dovoljno samo da poduzetnik ostvaruje barem 30 posto prihoda od izvoza, nego ujedno treba imati visok razmjer netoizvoza (visok omjer prihoda od izvoza i troškova uvoza), odnosno – što je posebno važno – u njegovoj proizvodnji treba biti i visok udio inputa (sirovina, poluproizvoda, dijelova, rada) koji su izvorno domaćeg podrijetla. To je upravo ono što promiču razvijene ekonomije pod krilaticom ‘Exporting is great’ – kaže Marija Ivanov.

Tvrtka Požgaj u posljednje dvije godine nije uzimala kredite kojima je cilj poticanje izvoza, što je strateška odluka uprave te kompanije, a ne naznaka kako u Hrvatskoj ne postoji dostatan izvor svježeg novca namijenjenog upravo domaćim proizvođačima/izvoznicima. Dapače, Hrvatska banka za obnovu i razvoj nije samo izvozna banka, nego je i razvojna, pa sudjeluje u financiranju brojnih poslova koji nisu izvozno orijentirani.

– Posljednjih godina sve više dolazi do izražaja usmjerenost na kreditiranje aktivnosti u turizmu pa je pitanje dostatnosti kreditnog potencijala za veće financiranje proizvodnje i robnog izvoza – kaže prof. dr. sc. Marijana Ivanov, stručna suradnica udruge Hrvatski izvoznici.

Međutim, konkurentnost izvoza, osim inovativnosti i kvalitete proizvoda, određena je nizom čimbenika koji, uza svu potporu nastojanja da se potakne izvoz, katkad jednostavno nisu dovoljni.

– Događaju se situacije u kojima hrvatski izvoznici zadovoljavaju sve uvjete vezane uz kvalitetu, tehnološku opremljenost, certifikate, referencije i cjenovnu konkurentnost, ali ne zaključuje se posao jer inozemnim kupcima ne mogu ponuditi uvjete plaćanja kakve nudi konkurencija iz drugih zemalja: uz dulju odgodu plaćanja, razdoblje počeka od dvije do tri godine, otplatu kredita tijekom 15 i više godina te povoljnu cijenu financiranja (niske kamatne stope). To posebno vrijedi u slučaju izvoza kapitalnih dobara ili sudjelovanja u velikim infrastrukturnim projektima za kupce naručitelje iz inozemstva kod kojih se financiranje kupnje proizvoda velikih vrijednosti ili financiranje ulaganja u izgradnju tipično provodi tzv. kreditima inozemnom kupcu ili kreditiranjem banke kupca u inozemstvu. Iako takvi oblici kredita postoje u ponudi kako HBOR-a tako i banaka, i dalje je riječ o ponudi samo rudimentarnih oblika kreditiranja uz više troškove financiranja i druge nepovoljnije uvjete u odnosu na one koji postoje u drugim zemljama – objašnjava Ivanov.

Budući da je izvoz ključan za stabilan rast, osobito gospodarstva čiji je BDP uvelike uvjetovan turističkim rezultatima, a samo 15 posto hrvatskih tvrtki u ovom je trenutku izvozno orijentirano, potpora internacionalizaciji poslovanja naših tvrtki ključna je aktivnost Hrvatske gospodarske komore kao krovne institucije hrvatskoga gospodarstva. HGK je osmišlio i provodi niz projekata internacionalizacije, koji bilježe dobre rezultate (Poduzetnik izvoznik, Tenderi HGK, sufinanciranje nastupa na sajmovima, aktivnosti unutar Europske poduzetničke mreže EEN…).

Internacionalizacija poslovanja složen je proces i HGK s jedne strane podupire tvrtke na institucionalnoj razini zastupanjem interesa članica pred institucijama konkretnim prijedlozima na zakone, pravilnicima i projektima za koje smatramo da bismo na njih mogli utjecati (reforma poreznog sustava, ciklusi edukacija o poslovanju na inozemnim tržištima, priprema informativnih materijala), a s druge strane, provođenjem niza bilateralnih i multilateralnih aktivnosti kojima se članicama omogućuje izravan pristup inozemnim tržištima – uspostavom kontakata, praćenjem legislative na inozemnim tržištima, informiranjem o propisima i procedurama, organiziranjem evenata…

Hrvatska gospodarska komora u travnju 2017. provela je istraživanje među hrvatskim izvoznicima vezano uz osnovne strukturne probleme hrvatskoga gospodarstva koji najviše utječu na razinu izvoza i globalnu konkurentnost naših tvrtki kako bi upozorila mjerodavne institucije. Prema istraživanju, na nisku razinu hrvatskog izvoza najviše utječe nedovoljna financijska potpora i programi za financiranje izvoza; porezni sustav RH; nepostojanje jasne izvozne strategije; neučinkovita gospodarska diplomacija; nepovoljan tečaj kune; nedovoljna konkurentnost hrvatskih proizvoda i usluga te slab kreditni rejting Hrvatske.

U tom smislu HGK gospodarstvenicima služi kao posrednik i kod institucija artikulira postojeće probleme i nastoji utjecati na njihovo promptno rješavanje, unutar ovlasti koje su nam dane zakonom. Ujedno, HGK paralelno provedbom svojih međunarodnih aktivnosti podupire internacionalizaciju gospodarstva, a projekti i aktivnosti komore pomognu su planirani upravo kako bi se uspostavio što učinkovitiji i održiviji sustav.

Trenutačno se punim intenzitetom radi na jačanju prisutnosti HGK na inozemnim tržištima, a time i hrvatskih gospodarstvenika, otvaranjem predstavništava, s obzirom na to da je institucionalna potpora na terenu krucijalan alat kojim se sve uspješne svjetske ekonomije koriste za internacionalizaciju poslovanja svojih tvrtki. Osim toga, kako bi se našim tvrtkama olakšao izlazak na inozemna tržišta i pronalazak novih poslovnih partnera, HGK organizira gospodarske delegacije, odnosno posjete hrvatskih tvrtki pojedinim zemljama u pratnji visokih dužnosnika ili alternativno u manjem formatu organizira poslovna putovanja ovisno o iskazanom interesu naših članica te događajima u Hrvatskoj tijekom dolaska inozemnih gospodarskih izaslanstava. Organiziraju se i brojne manje gospodarske forume, često usmjerene na pojedine sektore gospodarstva i bez pratnje visokih političkih dužnosnika. Organizacijom gospodarskih foruma otvaraju se pojedina tržišta i tvrtkama daje konkretna pomoć na terenu. Kao jedan od problema internacionalizacije poslovanja tvrtke ističu i nedovoljnu informiranost o inozemnim tržištima, a teme gospodarskih foruma upravo su ono što članice zanima – informiranje o uvjetima poslovanja, poslovnim prilikama, legislativi, distributivnim kanalima i na kraju konkretno povezivanje s potencijalnim partnerima.

Dosadašnje iskustvo potvrđuje da uz sinergijsko djelovanje svih relevantnih institucija u Hrvatskoj i predstavnika hrvatskih tvrtki hrvatski proizvodi i usluge mogu doprijeti do novih niša na već tradicionalnim te novim i još neotkrivenim izvoznim tržištima.

Dvojica splitskih poduzetnika iz garaže su pokrenula Profico, tvrtku koja je lani ostvarila prihod od oko 5,5 milijuna kuna. Vole je opisivati kao digitalnu agenciju za dizajn i razvoj mobilnih i web-aplikacija orijentiranu na usluge razvoja softverskih rješenja inspiriranih budućnošću, pa i pametne gradove.

Hrvatskoj mnogi sanjare da će moći sa svim lijepo živjeti od izrade web-stranica, aplikacija za ‘pametne’ telefone ili aplikacija za društvene mreže. Čini im se to kao jednostavan posao koji je praktično moguće raditi od kuće, nuditi prijateljima i znancima jer, eto, danas svatko ima neki posao koji pokušava razviti, a onda im je i nužna informatička podrška, zar ne? No mnogo je onih koji takvu ideju nikad ne razrade kako treba i okušaju se poduzetnički, a kamoli još i uspiju. Izrada web-stranica, a kamoli aplikacija za društvene mreže i ‘pametne’ telefone, nije nikad bila dječja igra, premda se to moglo činiti na samom početku. Ali tad potražnja nije bila razvijena kao danas kad više ne možeš prodati takvo svoje rudimentarno znanje tek tako. To najbolje znaju Mateo Perak i Ante Matijaca, suosnivači tvrtke Profico.

– S pozajmljenih 26.000 kuna pokrenut je Profico s prva dva djelatnika. Oko 5,5 milijuna kuna prihoda ostvareno je u 2016., posluje s milijunom dobiti i imamo oko 30 djelatnika te očekujemo snažan rast navedenih parametara i u 2017. – rekao nam je Mateo Perak.

Perak i Matijaca i krenuli su, kako se običava reći, iz garaže. Mateo Perak je kao suosnivač važne regionalne konferencije za tehnološke startupe SHIFT imao priliku vidjeti iz prve ruke što se događa u svijetu i kako se svjetski trendovi prelamanju u Hrvatskoj, dok je Ante Matijaca gradio tim koji je danas prepoznat i globalno. Tako su i odlučili zajedno hrabrije nuditi svoje usluge. Vole se opisati kao digitalna agencija za dizajn i razvoj mobilnih i web-aplikacija, orijentirana na usluge razvoja softverskih rješenja inspiriranih budućnošću. Osim toga, razvijaju i proizvode koji su trenutačno vezani uz problematiku pametnih gradova.

– Jedan takav proizvod je sustav koji upravo uvodimo u Splitu, koji omogućava traženje slobodnih parkirališnih mjesta u gradu, plaćanje parkiranja kreditnom karticom iz aplikacije prema uzoru na Uberovu uslugu te rješavanje problema efikasnosti upravljanja parkiralištem pod naplatom – ustvrdio je Matijaca.

Premda je iz Splita možda malo teže izaći na tržište nego iz Zagreba, popis njihovih klijenata danas je impresivan. Uz mnoge strane startupove sudjelovali su i u prvom mobilnim koracima splitskog startupa Codeanywhere, koji developerima omogućava rad s bilo koje konzole, pomogli su Allianzu izraditi aplikaciju za prodajnu mrežu, izradili su aplikaciju za izvještavanje s terena u križnim situacijama International Medical Corpsu, sudjelovali su s Ericssonom na projektima kojima se služe najveći svjetski telekomi, surađivali su na mobilnoj platformi OTTP sustava tvrtke MoreScreens, razvili su inovativne proizvode za tvrtke u vlasništvu Norveškog telekoma te svojim uslugama pomogli razvikanim startupovima poput Keezela. Posluju i s domaćim i stranim partnerima iako ciljaju strane.

– Dugoročno želimo razvijati uslužnu djelatnost na stranim tržištima s visokom platežnom moći, a to su za nas Zapadna Europa, SAD te UAE. Rješavanjem stvarnih problema u raznim tržišnim vertikalama otvaraju nam se niše u kojima nalazimo svoju priliku za vlastite proizvode i intelektualno vlasništvo. Također, svoju priliku vidimo u trenutačnim globalnim tehnološkim kretanjima koja generiraju potpuno nove tehnološke izazove, kao što je nova svemirska utrka, koju ovaj put vodi privatni sektor, a ne više troni javni sektor. Takva utrka generira golem broj tehnoloških izazova koje trebaju riješiti male agilne tvrtke diljem svijeta, stoga tvrtku pravodobno tehnološki pripremamo upravo za to – rekao nam je Perak.

Dvojica splitskih tehnoloških poduzetnika zasad su fokusirana na usluge, odnosno razvoj softvera. Više od 90 posto prihoda stiže im od usluga, a ostatak od, kako sami vole reći, manjih proizvodnih eksperimenata. Model im je da najveći dio razvoja softvera te buduće proizvodnje financiraju vlastitim sredstvima koja će akumulirati prihodom od usluga, a ostatak kreditnim linijama ovisno o karakteru proizvoda i monetizacijskom modelu proizvoda. Što ih razlikuje od drugih sličnih poduzetnika? Sami su istaknuli agilnost u pristupu, brzinu kretanja kroz tehnološko tržište te stavljanje potreba klijenata na prvo mjesto. No uz to je važno što i nisu vezani uz određena tehnološka rješenja.

• Ne vezujemo se uz tehnologiju prema religijskim načelima, već nastojimo biti svojevrsni ‘tehnološki agnostici’, uvijek spremni odabrati najbolji alat za obavljanje određenog posla. Nemojte shvatiti pogrešno, imamo tehnologije u koje smo zaljubljeni i podržavamo visoku specijalizaciju unutar određene tehnologije, ali svjesni smo da je promjena previše brza da bismo se čvrsto vezali za tehnologiju koja za pet godina više neće biti adekvatna za rješavanje problema u kontekstu tadašnjih zahtjeva – ispričao nam je Matijaca.

Dosta troše na privlačenje talenata.

• Intenzivno ulažemo u marketing za tvrtku naše veličine, posebno u digitalni. No većina naših marketinških napora ipak je trenutačno orijentirana prema bazenu talenata koje želimo provući da rade u našoj tvrtki. Zadovoljno je zaključio Perak.

Razlog za pojačana ulaganja u privlačenje talenata jesu teškoće s kvalitetnim kadrom kakve IT sektor danas ima, ne samo u Splitu. U Proficu uspijevaju učiniti postojeće zaposlenike zadovoljnima i privući nove, pa napominju da su većinu sredstava iz zadržane dobiti društva usmjeravali upravo u poboljšanje radnih uvjeta. Je li im se isplatio?

• Isplatio se. Tu nije bitna samo plaća, već svi aspekti organizacije, fleksibilnost u radnom vremenu i udobnost u radnoj okolini. Ako želite dobre djelatnike, morate biti dobar poslodavac. Tu i dalje vidimo prostora za vlastito poboljšanje i bit ćemo ustrajni – istaknuo je Matijaca. Da im je razmišljanje ispravno te da su na dobrom putu, potvrdile su i ponude za prodaju tvrtke koje su uspjeli dobiti u ovih prvih pet godina. Uglavnom su ih odbacivali jer su i dalje u fazi razvoja te smatraju da je ‘plafon’ rasta još dovoljno daleko. Intrigirale su ih ponude koje su bile slične strateškom partnerstvu, no ipak su ih sve odbacili. Ovim se poslom namjeravaju baviti još dugo.

• Razvoj poslovanja i pristup tržištu dosta nam dobro idu, a uza sve što radimo jako se dobro zabavljamo. Meni i mome partneru Anti Matijaci Profico je mnogo više od stroja za isplatu plaće. Poduzetništvo nam je životni stil i osjećamo da možemo napraviti još više – rekao je Perak.

Lijepo je to čuti u zemlji u kojoj je poduzetnički duh trom te se, kad se i pojavi, uglavnom svodi na preprodaju, odnosno premještanje kutija s točke A na točku B. K tome, kad se pojavi u Splitu ili bilo kojem drugom dijelu Hrvatske, a ne u Zagrebu, još je ljepše.