Ništa novo nema u tvrdnji da autobiografski filmovi, kao i ekranizacije klasičnih romana najčešće ispadnu suhoparni, dosadni i površni. Ipak, vjerojatno nikada nijedno ikoni pop kulture nije priušten toliko loš film kao Tupac Shakuru u diletantskom ostvarenju Bennyja Booma nazvanom prema epohalnom albumu pokojnog repera.
Produkcija filma trajala je gotovo desetljeće, bilo je tu svakojakih zahtjeva i potraživanja treće strane, koji su zasigurno naštetili konačnom produktu, ali količina klišeja koja ‘All eyez on me’ gotovo transformira u parodiju, katastrofalna gluma te vizualni izričaj redatelja koji je uspio učiniti da se holivudski film doima poput televizijskog filma devedesetih, neoprostivi su.
Tupac je bio duboko kontradiktorna ličnost, anđeo i vrag u jednoj osobi, te isto tako i produkt svog vremena i američkoga kapitalizma. Naravno, takova zadiranja u psihološke, kao i ekonomiske slojeve priče Booma ne zanimaju. Hip hop legenda nije zaslužila ovakav pretparački proizvod. Srećom, antologijskim albumima neće naštetiti ovakve uvrede.
