-
Opet idete u dokapitalizaciju putem burze, najavljujte ste da očekujete prikupiti od 60 do 70 milijuna eura. Na Redovitom tržištu Zagrebačke burze od početka smo lipnja i zbog toga smo ograničeni u podjeli svojih razmišljanja i očekivanja s javnošću, stoga vam ne mogu odgovoriti na ovo pitanje.
-
Gdje vidite Sunce koncern i Bluesun hotele za pet godina? Iz istih razloga zadržao bih za sebe ta razmišljanja.
-
Prema svojemu dosadašnjem iskustvu, što očekujete od ovogodišnje turističke sezone? Prema svim pokazateljima, ove će godine turistička sezona biti odlična. Bolja od prošlogodišnje sigurno, a ja navijam da bude lošija od sljedeće. Svi su naši hoteli u ovom trenutku dupkom puni, gotovo do posljednjeg ležaja, što će se, vjerujem, nastaviti i do kraja sezone. Naša suradnja sa stranim turoperatorima TUI-jem i Thomasom Cookom zasad se pokazala zaista odličnom.
-
Bluesun hoteli pokušavaju napraviti ekosustav koji funkcionira sâm za sebe. Otvorili ste farmu teladi, sagradili hotel za svoje zaposlenike. Kako ste došli na takve ideje i koliko vam se isplate ta ulaganja? Davno smo shvatili da trebamo znatno ulagati u zaposlenike. Nekad je slogan bio da su zaposlenici ključ uspjeha u turizmu, ali moje iskustvo govori mi da su ključ uspjeha u bilo kojoj djelatnosti. Najprije smo prije desetak godina otvorili projekt hotela Kaj s idejom da zaposlenike zimi, kad su nam slobodni, dovedemo ovamo i da tijekom usavršimo njihov posao. To je danas vrlo važno i jako utječe i na našu kadrovsku situaciju i na naš poslovni rezultat. I u ovoj krizi iz koje izlazimo izgurati ćemo i ovu sezonu bez obzira na sve probleme s kadrom. Prije nekoliko godina shvatili smo da se ne smijemo usmjeriti samo na povećanje plaća nego i da se moramo pobrinuti da smještaj zaposlenika bude na višoj razini. To je prevagnulo u odluci da gradimo hotel za njih. Uspjeli smo tom investicijom ostvariti visok standard smještaja svojih zaposlenika.
-
Smještaj se plaća ili ne? Plaća se u skladu sa zakonom. Naime, smještaj zaposlenika u hotelu materijalni je izdatak koji se mora književno provesti kao primanje u naravi te se na to obračunava porez koji mi plaćamo. Našim radnicima to je velika prednost jer ne moraju sami tragati i plaćati korektan smještaj. U svojem ćemo hotelu i obučavati zaposlenike, pripremati i educirati nove prije sezone kako bi mogli pružati uslugu u skladu s našim standardima.
-
Pritom zaposlenima uzimate u obzir to kao dio plaće? I računate li to davanje u naravi pri izračunu prosječne plaće? Ako netko ima plaću od pet tisuća kuna, prehranu i smještaj, ne vrednujemo smještaj u procjeni treba li mu podignuti plaću i ne stavljamo trošak prehrane i smještaja u izračun prosječne plaće. Ljudi to znaju, ali možda doista nije z gorega ponoviti to i javno. Bez obzira na sve, plaćamo porez na to davanje u naturi.
-
Kolika je prosječna plaća u vašim hotelima? Malo iznad šest tisuća kuna.
-
Bi li vam pomoglo kad bi država fiskalno benevolentnije gledala na osiguravanje smještaja i prehrane za zaposlene? Ovog trenutka mogli bismo preseliti sjedište svega u Zagreb i reći da sve radnike šaljemo na terenski rad u hotele te bi im država priznala da im isplatimo 170 kuna dnevnice. To bi u trideset dana bilo 5000 kuna neoporezive isplate, a da smo u skladu sa zakonom. To neki i rade. Jednako je s ovako enormno visokim PDV-om, koji će uredno uplatiti jedino veliki sustavi. Naši su ljudi vrlo snalažljivi i već su našli načina kako izbjeći porezno opterećenje, odnosno bar iskočiti iz sustava PDV-a. Državi bi bilo pametnije da je opterećenje svela u normalne okvire jer bi oslabio i motiv za hvatanje krivina u sustavu. Pritom su najveći pobornici toga oni koji drže nerealno visoke cijene i zapravo su protivnici produljenja sezone.
-
Kako to mislite? Oni koji drže nerealno visoke cijene vlastite usluge za-interesirani su održati kratku sezonu jer bi u suprotnome, dakle produljenjem sezone, izgubili pojačanu ponudu za preskućim uslugama.
-
Kako ste se odlučili za ulaganje u farmu? Željeli smo biti prepoznatljivi. Otvorenjem farme stekli smo prednost pred konkurencijom jer uspjevamo ponuditi vrlo kvalitetno meso gostima. Danas proizvoditi meso u Hrvatskoj nije osobito profitabilan posao, ali u sinergiji s našim turističkim uslugama može biti jer dodatno profitiramo zbog zadovoljstva gosta. To nam je bio cilj i postigli smo ga. Nažalost, još ne proizvodimo dovoljno da možemo sve prodati u svojim hotelima. Farma je relativno mala, s tristotinjak grla koje možemo izdvojiti na godinu, što je za naše potrebe još premalo. Razmatramo, naravno, širenje farme, pri čemu želimo održati ekološku proizvodnju, a ne napraviti masovno tovilište junadi. Naši gosti prepoznali su kvalitetu našeg mesa i s tim smo zadovoljni.
-
Uspostava modro-zelene transverzale koja se nudi turistima davni je san turističkih radnika. Dosta se oslanjate na OPG-ove pri nabavi hrane za hotele, lani ste 60 posto hrane nabavili od njih. Namjeravate li jačati suradnju s obiteljskim gospodarstvima? Ovu godinu želimo još više pojačati tu suradnju. Djelom smo bili prisiljeni tako postupiti zbog Agrokora, na koji smo se oslanjali za nabavu svježe robe. S njim radimo i dalje i pokušavamo održati vrlo kvalitetan odnos.
-
OPG-ovima pokušavamo na vrijeme izraziti što, kad i koliko želimo. Nije lako odmah razviti uzajamno povjerenje, ali razvijamo ga, želimo da se pouzdaju u nas, da budu sigurni da ćemo kupiti i platiti količinu koju naručimo. Jasno, za ljubav je uvijek potrebno dvoje. Poneki gledaju kratkoročno pa, bez obzira na to što jamčimo cijenu, znaju prodati robu ako se cijena podignula zbog nestašice, ali s takvim partnerima ne želimo dalje surađivati. Naime, i mi želimo znati da se možemo osloniti na njih. Iskustvo nam je većinom pozitivno, a ono malo špekulanata otpast će samo putem. Siguran sam da hotelijerska suradnja s OPG-ovima ima budućnost i vrijednost te vjerujem da će se tako uspjeti postići viša cijena i proizvoda i konačne usluge turistima, možda već u idućem tri godine jer već smo prepoznati kao tvrtka koja nudi kvalitetne namirnice.
-
Koliko bi vama kao velikim naručiteljima bilo korisno da se OPG-ovi više ujedine u zadruge? Nama bi sigurno koristilo, a, vjerujem, i njima. Naša tvrtka Jako vino već ima odlično iskustvo u suradnji sa zadrugom. Prve godine kad smo sklopili ugovor sa zadrugom donosili su nam grožđe, a nas četvero biralo je na prebirnom stolu i eliminiralo loše grožđe. Pristali smo prve godine platiti i loš plod, ali upozorili smo da ubuduće nećemo. Uskoro je gotovo prestalo dolaziti loše grožđe. Tako svi mogu kvalitetno i dugoročno surađivati umjesto da se kvaliteta proizvoda ugrožava zbog nekoliko tisuća kuna.
Dizanjem plaća u turizmu moguće je zaustaviti egzodus iz Hrvatske
Kako danas radi Jako vino? Lani smo proizveli 270 tisuća butelja, a ovu godinu očekujemo od 300 do 350 tisuća. Kada dođemo do punog uroda na svojih 70-ak hektara vinograda, počevši s 2019., doći ćemo na oko pola milijuna butelja. Naravno, u suradnji sa zadrugarima. Izvozimo u 27 zemalja svijeta, osvojili smo mnogo nagrada, a dio prodamo i u svojim hotelima. Naš potencijal za količinu proizvoda je iz uspostave odlične suradnje s bosanskim zadrugarima, a kroz bosku vinariju, koju smo uredili 2009., ljeti prode i do tisuću ljudi na dan. U njoj ostvarujemo čak dvadesetak posto ukupne prodaje, što je fantastično za otočnu lokaciju bez obzira na turizam. Pritom u proizvodnom procesu vodimo računa o kvaliteti; sve grožđe koje nije za vino sigurno neće završiti u njemu.
Namjeravate li i dalje širiti projekte poput farme u Grđevcu, hotela za zaposlenike ili ulagati u neke projekte koje bi pridonijeli razvoju vašeg ekosustava? Gledajte, sigurno da se takvi projekti moraju razvijati jer je riječ o djelatnostima koje su kompatibilne s hoteljskim biznisom i međusobno se potpomažu. Naravno, na razini koja dobro dođe našemu temeljnom biznisu. Recimo, u Grđevcu trenutačno možemo na godinu izdvojiti tristo krava, a imamo potencijal izdvojiti ih petsto. Bila bi šteta ne iskoristiti ga.
Nedavno je na konferenciji udruge Prsten hotelijer Krunoslav Kapetanović ustvrdio da su dizanje plaća ili uvoz radne snage jedina rješenja za problem s nedostatkom turističkoga kadra. Riječ je o složenijem pitanju na koje je teško dati odgovor. Čini mi se da taj proces već traje i da je na djelu kombinacija obaju tih rješenja. Kad zemlja ima dobru potražnju za kvalitetnom uslugom, kao što Hrvatska danas ima, onda rad nedvojbeno treba bolje platiti. Danas smo u stanju to napraviti i u posljednje tri godine uspjeli smo pristojno podignuti plaće zaposlenicima. Prije toga bili smo skromniji u tom smislu, ali danas smo u povoljnijem položaju. Vjerojatno ćemo uskoro postati dovoljno atraktivni i za svoje ljude koji su privremeno migrirali u zemlje Europske unije. Dakle, namirivanje potražnje za radnom snagom u turizmu može biti proces kojim će se vratiti dio naših migranata. Moramo biti svjesni da je u Hrvatskoj život znatno jeftiniji nego u zemljama Europske unije koje konkuriraju za naše radnike. Bez obzira na iseljavanje mnogih valja primijetiti također da ima povratnika koji su odustali od rada vani upravo zbog visokih troškova života. A ljudima će i iskustvo rada vani sigurno koristiti u traženju posla u Hrvatskoj.
Da razjasnimo: mislite da bi poboljšanje materijalnih uvjeta za zaposlene u turizmu moglo preokrenuti aktualni egzodus? Da, mislim da je to dijelom moguće, i to kombinacijom vođenja brige i računa o ljudima, uključujući brigu za njihovo dostojanstvo, od smještaja, uvjeta rada do plaća. Ako se sve to počne poboljšavati, vjerujem da bi se ljudi koji danas vani tragaju za srećom mogli vratiti u Hrvatsku. Zadovoljan sam što su Bluesun hoteli dio tog procesa. Ovu nam je godinu zbog novih investicija zatrebalo novih dvjesto radnika. Uspjeli smo to riješiti iako nije bilo lagano.
Sezonski i iz domaćeg bazena? Naši sezoni redovito nam se vraćaju bez obzira na to rade li uz državne mjere ili drukčije, to njima ostavljamo na odluku. Svaka mjera ima lice i naličje, a nama je na kraju svejedno hoće li je zaposlenik iskoristiti ili neće jer kod nas angažman traje i do deset mjeseci uz godišnji odmor. Poneki naši radnici ne žele prihvatiti ponudu za stalan angažman. Sve ovisi o zaposlenicima. Potrebu za novih dvjesto ljudi riješili smo iz domaćeg bazena.
Rekli ste da se nadate da ćete uspjeti preokrenuti odlazak iz Hrvatske. Što ako ne uspijete? Ako se ti trendovi ne promijene, realno je da ćemo u godinu-dvije svi morati snažnije posegnuti za radnom snagom iz inozemstva. S jedne strane u turizam sve više investira, odnosno otvara se sve više radnih mjesta, a s druge se strane u ukupnoj demografskoj slici smatraju broj radno sposobnih stanovnika i ljudi odlaze na bolje radne uvjete u inozemstvo. Bez obzira na to što želim i što se trudimo napraviti, moramo biti spremni i na posezanje za radnom snagom iz inozemstva. Pretprošle godine moglo je na četiristo radnih mjesta u turizmu biti četiri tisuće prijava, ali svaka iduća godina sve je teža. A Bluesun hoteli u iduće će dvije godine rasti i tražiti još dvjesto ljudi.
Gdje ćete u inozemstvu tražiti ljude? Regija nam je već uvelike potrošena, više se ne može računati ni na radnike iz BiH ni iz Srbije. Morat ćemo ići dalje. Lako je moguće da ćemo tražiti ljude od Rumunjske preko Poljske do Azije. Moramo se ozbiljno pripremiti na to jer čak i ako ljudi iz Hrvatske budu radnje birali ostati tu i raditi te čak i ako uspijemo privući sadašnje migrante, još će nam nedostajati zaposlenika.
Jeste li zadovoljni provedbom ovogodišnjih velikih ulaganja? Ukupno smo uložili 32 milijuna eura, i to u obnovu hotela TUI BLUE Jadran u Tučepima, obnovu i nadogradnju hotela Sentido Bluesun Berulia u Brelima, gradnju hotela za zaposlenike u Zadvarju, dodatno uređenje Smartline hotela Neptun, uređenje hotela Alan Beachclub u Starigradu i hotela Alga u Tučepima te proširenje piste Zračne luke Brač. Sve je gotovo, uključujući proširenje bračke piste, još svaki čas očekujemo dovršetak ulaganja u obnovu hotela Berulia i hotela za zaposlenike u Zadvarju. Beruliju dižemo na pet zvjezdica, bit će to biser u našoj ponudi.
Grcima ste prije devet godina prodali udjel u Sunce koncernu za više od 90 milijuna eura, a nedavno ste ga otkupili za 43 milijuna. Jeste li u trenutku prodaje imali ikakvu ideju da bi danas moglo biti takva reotkupa? Kako se to uopće dogodilo? Tada nisam ni sludio da bi moglo biti ponovnog otkupa. Kad su Grci ulazili u vlasničku strukturu, željeli su mnogo ulagati i zajedno razvijati koncern, no zbog krize to nisu mogli. Unatoč svemu održavali smo vrlo korektne partnerske odnose i ostali smo u prijateljskim odnosima.
