Vlasnici hrvatskih kompanija na temelju mnogih dostupnih informacija i savjetnika mogu odlučiti kapital za inicijalnu javnu ponudu potražiti na nekim od najvećih svjetskih tržišta. Prednost uvrštenja na Zagrebačku burzu prepoznatljivost je kompanije među domaćim investitorima, zakonodavcima i zainteresiranom javnošću, ali neka od poznatih svjetskih burzi nudi prestiž i pristup većini svjetskih investitora.
Iako globalizacija dovodi globalne proizvode lokalnim tržištima, i dalje vrijedi slogan ‘Domaće je domaće’. Ne govoreći u prenesenom značenju, to znači da vlasnici hrvatskih kompanija na temelju mnoštva ‘na klik’ dostupnih informacija i savjetnika mogu odlučiti kapital za inicijalnu javnu ponudu (IPO) potražiti na nekim od najvećih svjetskih tržišta. Sukladno procjeni The Money Projecta (projekt koji se bavi istraživanjem ideja glede koncepta novca) ukupan broj uvrštenih kompanija u svijetu prelazi brojku od 630.000. Najviše tih kompanija uistinu je na 60 najvećih burzi svijeta, čija ukupna tržišna kapitalizacija prelazi 69 bilijuna dolara.
Promatrajući burze kao izvor financiranja poslovanja kompanija, bez obzira na kojoj burzi potencijalna kompanija namjerava napraviti IPO, prednosti uistivanja vrlo su slične: olakšano financiranje poslovanja i rasta, povoljnije zaduživanje i stvaranje povjerenja investitorske javnosti u kompaniju. Iako svaka burza više ili manje nudi navedene prednosti, postoje faktori koji nude prevagu prilikom odabira burze za IPO. Kompanija odabire burzu za svoj IPO na temelju nekoliko faktora, od kojih su najvažniji investitorska baza, troškovi listanja, regulatorni zahtjevi, tehnologija, imidž i targetirana tržišta kompanije. Vrijedi napomenuti da svaka od današnjih burzi mnogo radi na unapređenju svoje konkurentnosti stalnim inoviranjem i novim uslugama kako bi ponajprije privukla svoje tuzemne kompanije, a zatim i inozemne.
Prednosti uvrštenja na uređeno tržište Zagrebačke burze d.d. (ZSE) ili CE Enter, multilateralnu trgovinsku platformu kojom upravlja ZSE, a ne neku inozemnu burzu treba gledati primarno kao prednost za onoga tko se uvrštava, međutim, sekundarno i kao poticaj razvijanju našeg tržišta kapitala. Prednosti uvrštenja za kompaniju prije svega odnose se na veću prepoznatljivost kompanije kod domaćih investitora, kreditora, zakonodavca i ostale zainteresirane javnosti nego što bi bila prepoznata u znatno većim financijskim središtima kao što su London, Frankfurt, New York, Šangaj i sl. Iako listanje na London Stock Exchangeu (LSE), Frankfurt Stock Exchangeu (FSE) ili pak Shanghai Stock Exchangeu (SSE) nudi prestiž i pristup većini svjetskih investitora, potonje podrazumijeva otvaranje ureda, unajmljivanje savjetnika i lokalnih timova za odnose s investitorima, što iziskuje financijska ulaganja. Dodatno, u slučaju najjačeg europskog financijskog tržišta, pitanje je kako će Brexit utjecati na financijski položaj Londona u Europi i Europskoj uniji i položaj nebritanskih kompanija koje kotiraju na London Stock Exchangeu.
Nadalje, menadžeri i vlasnici traže listanje na burzama koje najbolje odgovaraju njihovim poslovnim planovima. Ako srednjoročni poslovni planovi perspektivnih hrvatskih kompanija ne podrazumijevaju veliko širenje na navedena tržišta, tada treba razmisliti o početku listanja na domaćem, matičnom tržištu. Dobra prepoznatljivost na domaćem i regionalnom tržištu nudi odličnu odskočnu dasku za eventualno kasnije dualno listanje (engl. dual listing) ili potpuni prelazak u najveće financijske centre i nastavak strategije internacionalizacije te jače širenje na tržišta na kojima se namjerava napraviti listanje. Troškovi uvrštenja, regulatorni zahtjevi i zahtjevi za objavljivanjem informacija sve manje utječu na odluku o mjestu uvrštenja te više ne predstavljaju konkurentsku prednost prilikom uvrštenja. Glavni pokretač konkurentnosti među burzama tehnološki je napredak. Osim uvrštenja, postoji i održavanje uvrštenja, što predstavlja troškove, regulatorne i ostale zahtjeve nakon uvrštenja. Na području održavanja uvrštenja ne može se stvoriti veća konkurentska prednost budući da su zahtjevi za objavu informacija, troškovi održavanja i dr. vrlo slični od burze do burze.