Maria Grazia

Ove godine slavni modni brend Christian Dior obilježava sedamdeset godina postojanja i oblikovanja modne industrije. Organiziran je niz prigodnih događaja i proslava, a u središtu obilježavanja izložba je o brendu u Musée des arts décoratifs, najveća modna izložba u povijesti muzeja, otvorena ovoga tjedna. Brojni poznati kreatori vodili su Dior tijekom sedam desetljeća, bili su uspješni i svi – muškarci.

Taj je status modne ikone potvrđen kada su holivudske dive poput Grace Kelly i Elizabeth Taylor počele nositi Diorove kreacije, tradicija koju danas nastavljaju Lawrence i Natalie Portman. Interesantno, tek je prošle godine oličenje ženstvene mode dobilo i prvu ženu na mjestu kreativnog direktora, Mariju Graziju Chiuri, čiji će radovi krasiti brend.

Od te daleke 1947. moda se, kao i sve ostalo, pretvorila u golemu industriju pod kontrolom nekoliko velikih krovnih brendova. U slučaju Diora, ‘veliki šef’ je grupacija LVMH Moët Hennessy Louis Vuitton, vladar globalne modne industrije luksusa, u čijem je portfelju nalazi prava mala hrpica najpoznatijih brendova poput TAG Heuera, Sephora, Guerlaina, DKNY-a, Bulgarija, Fendi i Louisa Vuittona, sve u vlasništvu trenutačno nedodirljivoga kralja modne industrije.

Iako je krizu tržište luksusa uglavnom jedva osjetilo, proteklih nekoliko godina bilo je izazovno za mnoge nekoć nedodirljive brendove. Ipak, potražnja za luksuznim dobrima oživila je nakon višegodišnjeg pada uzrokovanih usporavanjem u Kini, općim padom potrošnje i slabijim turističkim pokazateljima zbog terorističkih napada u Europi (oko 40 posto prodaje u sektoru ovisi o turizmu). Netko bi možda pretpostavio da je oporavak europskih ekonomija utjecao na pozitivnu promjenu, ali za LVMH, zapravo za većinu globalnih kompanija, važnije je što se događa u Kini, najatraktivnijem tržištu, na kojem se obavi svaka treća luksuzna kupnja na svijetu. Tamo je nakon kratkog predaha potrošnja na luksuz opet skočila usprkos pokušajima njezina preusmjeravanja prema domaćim proizvođačima.

Osim što je bio kreativni genij, Christian Dior bio je talentiran za posao. Bio je, primjerice, prvi kreator koji je shvatio ekonomsku korist i važnost širenja na parfeme i luksuzna dobra. Naime, ako netko nije imao novca za njegove kreacije, parfem si je mogao priuštiti. Diorova kolekcija iz 1947. vratila je ženama glamur i ženstvenost. Prije rata bile su domaćice, za rata radile su u tvornicama u bezobličnoj odjeći i kad je napokon završio, mogle su se vratiti lijepomu. Još i danas te kreacije izgledaju sjajno.

Se tradicionalnim brendovima, mahom iz Europe, vrlo teško suprotstaviti. Daleko je to od onoga što se moglo vidjeti sretnih 2000. kada je sve išlo u Kini, ali svakako je riječ o boljim danima nego u zadnje dvije, tri godine. Problem su i znatno izmijenjeni ukusi i ponašanja potrošača, koji su postali vrlo nestali, ali i skeptični prema etabliranim brendovima i modnim kućama. Traži se često manje upadljiva, a kvalitetna moda i popularni su, kako u modi tako i u nizu drugih industrija, manji, nezavisniji brendovi koji nude kvalitetu, ali i pristupačnu cijenu. Za industriju naviknutu na više-manje nepromijenjen poslovni model od Drugog svjetskog rata, posljednjih desetak godina donijelo je velike promjene s kojima se mnogi nisu uspjeli u prvi mah dobro nositi.

Luksuzna modna kuća mora održavati kodeks kvalitete, vještine izrade i znanja. Luksuz nije nužno skup. Luksuz je za mene nešto o čemu se treba brinuti, s modom je riječ o jedinstvenosti, ali to nije skupo samo zato što je skupo, već zato što je potrebno mnogo sati za proizvodnju haljine na kojoj rade mnoge žene svaki dan. No luksuz može biti i obična majica kada je napravljena stručno i od najboljih materijala. Luksuz nije samo odjeća s visokom cijenom, nego i vrijednosti i ljudskim dodirom. Luksuz je kada možeš osjetiti kreativnost – objasnila je svoju viziju Chiuri.

Dior je danas legendarnu modnu kuću osnovao 1947. na Avenue Montaigne u srcu Pariza u 42. godini života i mnogi će danas bez ustezanja reći da je bio kreativni genij koji je objedinjavao viziju sa smislom za posao. Bio je, primjerice, prvi dizajner koji je shvatio ekonomsku korist i važnost širenja na parfeme i luksuzna dobra, iako se u današnjem svijetu često stječe dojam da je sve počelo jučer, najdalje prekjučer. Dioru je odmah bilo jasno da neki možda neće imati dovoljno duboke džepove za njegove kreacije, ali bi zato mogli imati dovoljno za parfem ili kozmetičke proizvode.

Njegova fascinacija Engleskom, pogotovo navodnom sofisticiranošću Engleskinja, danas djeluje pomalo neobzirno. Engleska je svašta, ali oličenje modne svijesti definitivno nije, a čuđenje upotpunjuje činjenica da se Francuz divi engleskom smislu za modu. No Dior je izrazito volio susjede: ‘Kada je Engleskinja zgodna, ona je zgodnija od žene bilo koje druge nacionalnosti. Obožavam Engleze, odjevene ne samo u tvid, koji im tako dobro stoji, nego i u one lepšave haljine u suputnim bojama, koje nose još od dana Gainsborougha.’

Ljubitelj engleske elegancije umro je rano od srčanog udara, u 52. godini života, ali je iza sebe ostavio dostojnog nasljednika, tada golobradog 21-godišnjaka Yvesa Saint Laurenta, koji je Diorovu modu odveo u novu eru, prikladniju za vatrene šezdesete. S njegovim nasljednikom Marcom Bohanom brend je dodatno dobio na glamuroznosti nakon što je Grace Kelly postala jedno od lica koja ponosno nose Diorove kreacije. Nisku iznimno cijenjenih i uspješnih dizajnera koji su svi ostavili velik trag u povijesti kuće, ali i mode uopće, završila je Chiuri.