Svatko tko sklapa ugovor morao bi imati osnovni pregled o tome u kojim okolnostima, odnosno pod kojim je uvjetima neki ugovor valjan odnosno nevaljan kako bi znao štiti svoje osnovne interese.
Ako ne prije, tada je u megaaferi oko najveće domaći kompanije odjednom otkriveno kako mnogi (nažalost, najviše oni tzv. mali) ne znaju osnovno o poslovanju mjenicama.
Isto tako mnogi nisu znali (ili su se pravili da ne znaju) gotovo ništa o rizičnim ugovorima o kreditu uz deviznu klauzulu u švicarskim francima iako žive i posluju u državi koja je najprije neformalno, a kasnije i formalno svoju valutu bitno vezala uz euro, a ne uza švicarski franak.
Ključni zakon koji određuje koji je ugovor valjan, a koji nevaljan je Zakon o obveznim odnosima iz 2006. koji o tome sadrži cijeli jedan dio (Odsjek 4) pod naslovom ‘Nevaljanost ugovora’ (raniji istoimeni zakon preuzet iz bivše države imao je potpuno pogrešan naziv ‘Nevažnost ugovora’, a nevažnost je pojam koji se rabi za propise, a ne za ugovore).
