DA SILVA Bivši brazilski predsjednik osuđen na 9,5 godina zatvora zbog korupcije

Bivši brazilski predsjednik osuđen na 9,5 godina zatvora zbog korupcije. Zemlja koja je još prije nekoliko godina ponosno stupala s ostalim članicama BRIK-a (Rusija, Indija, Kina), bilježila velike ekonomske uspjehe i veliko buđenje, u samo nekoliko godina survala se na dno političkog i korupcijskog mulja. Lula je osuđen, iako ne pravomoćno, donedavna predsjednica Dilma Rousseff morala je otići zbog lažiranja proračuna, a trenutačni predsjednik Michel Temer pod istragom je za korupciju.

Već dobro zagrijan posljednjih godina, Brazil bi opet mogao dosegnuti točku usijanja nakon što je najpopularnijem predsjedniku u povijesti države sud odrezao kaznu od gotovo deset godina zatvora zbog korupcije. Bivši šef države Luiz Inácio Lula da Silva ili, jednostavnije, Lula osuđen je prošli tjedan na devet i pol godina zatvora u zemlji okupanoj u korupciji u kojoj je velik dio zakonodavne i izvršne vlasti pod raznim istražama. Demontiranje nekoć iznimno popularne i moćne Radničke stranke, čiji je Lula osnivač, time je nastavljeno nakon što je u krajnje bizarnom i farsičnom scenariju s dužnosti odstranjena Lulina nasljednica Dilma Rousseff, a instaliran Michel Temer, za kojeg su neki analitičari naglašavali da stoji iza opoziva Rousseff. Član Brazilskog demokratskog pokreta i mogući arhitekt parlamentarnog cirkusa u kojem je predsjednica jedne od najkorumpiranih zemalja na svijetu smijenjena zbog banalnog razloga (navodno friziranje proračuna), Temer se potkraj prošlog mjeseca i sam našao pod službenom istragom za korupciju, čime je zemlja definitivno potonula u rijetko viđen mulj tipičniji za afričke banana-države, a ne članicu kluba ekonomskih sila buđućnosti.

Osim što je ostao zapamćen u povijesti kao veliki reformator i obnovitelj Brazila, Lula će sada biti zapisan kao prvi bivši predsjednik osuđen za korupciju. Konkretnije, tužitelji ga povezuju s luksuznim apartmanom na plaži koji mu je obnovio jedan od kooperanata državne naftne kompanije Petrobras, građevinska tvrtka OAS. ‘Donijeti ovu presudu kao suci ne čini mi nikakvo zadovoljstvo’, napisao je u presudi sudac Sérgio Moro. ‘Zaista je žalosno da se jedan predsjednik republike morao suočiti s kaznenom presudom, ali razlog su ovomu zločini koje je počinio’.

Zemlja koja je još prije nekoliko godina ponosno stupala s ostalim članicama BRIK-a (Rusija, Indija, Kina), bilježila velike ekonomske uspjehe i veliko buđenje okrulila Olimpijskim igrama i Svjetskim nogometnim prvenstvom, u samo nekoliko godina survala se na dno političkog i korupcijskog mulja. Ekonomija je ozbiljno zapela, s time i masovno izdizanje siromašnih prema koliko-toliko ugodnijem životu koje je počelo s upravo osuđenim Lulom. Narod je počeo izražavati redovito nezadovoljstvo na ulicama, a politička piramida sazdana na kriminalu počela se osipati.

Iako prvostupanjska, presuda ima golemu težinu, ne samo u simboličkom smislu nego i političkom, s obzirom na to da se obožavani predsjednik mislio ponovno kandidirati na sljedećim izborima, što bi eventualnom pravomoćnosti, naravno, postalo nemoguće. Imajući na umu snagu osobnog brenda, rezultate u dva mandata i konkurenciju, sasvim je jasno da bi Lula bio, u najmanju ruku, ozbiljna konkurencija. U većini istraživanja javnog mnijenja vodio je, a prema nedavnoj anketi dobio bi čak 30 posto glasova, što je dvostruko više od glavnoga konkurenta. Mnogo važnije, Lula je vrlo visoku popularnost imao na odlasku, što je istinski raritet u demokracijama, gdje je logika obično obrnuta (87 posto ispitanih smatralo ga je pozitivnim političarom). Ipak, izgledi postoje, a pretpostavlja se da će Lula sada uložiti posebne napore u pojedu na izborima u listopadu sljedeće godine. Da bi ga se pravno eliminiralo iz utrke, prizivni sud mora prihvatiti njegovu žalbu ili ne odlučiti do izbora u listopadu sljedeće godine, sa svim realna opcija imajući u vidu tradicionalnu sporost brazilijskih sudova (očekuje se najmanje osam mjeseci za donošenje odluke). Problem recesije osobno ga ne dodiruje, pogotovo u očima velikog dijela birača jer je ekonomski pad počeo nakon njegova odlaska, ali njegov neugodni miris prati ga posredno.

Dilma Rousseff bila je njegova izravna pomanjanica, a sunovrat je počeo tijekom njezina stolovanja, pa je iz perspektive mnogih Lula barem suodgovoran za raspadanje ekonomskog i političkog sustava, posebice jer je, ako ništa drugo, predsjedao tijekom smanjene političke korupcije. S druge strane, bivši sindikalist koji je izgubio dio prsta na radnome mjestu mogao bi to okrenuti u svoju korist, nudići se kao tatica koji je došao popraviti ono što su djeca potrgala dok ga nije bilo.

Predviđanja su zasad vrlo podijeljena, neki slijedom anketa daju velike šanse Luli ako se uspije kandidirati, drugi su skeptični. Financial Times upozorava na visoku stopu neodobravanja koju ima i napominje mišljenja analitičara prema kojima izlazak Lule iz utakmice samo ostavlja nedefiniran i fragmentiran politički prostor. Rascep kana ljevica izaći će s manje poznatim kandidatima, poput populista Cire Gomesa, a desnici bi s gubitkom jakog protukandidata moglo nedostajati odlučnosti za eksperimentiranje s novim ljudima, stoji u analizi britanskog dnevnika. Tržištu okrenut PDSB mogao bi tom logikom odustati od gradonačelnika São Paulo Joaó Doria, kojeg su u stranci pripremali za sudar s Lulum, u korist nekog iskusnijeg i poznatijega kandidata. Guardian pak podsjeća na još aktivna četiri sudska procesa protiv Lule, što je svakako još jedan mač nad glavom. Veći problem od svih njih mogao bi biti bivši vojnik Jair Bolsonaro, svojevrsna brazilska verzija filipinskog predsjednika Rodrigo Dutertea, koji se proslavio homofobnim i seksističkim ispadima te tiradama protiv zločina i korupcije. On je, naime, prema mnogim istraživanjima javnog mišljenja, odmah iza Lule.

Tržište je na vijest reagiralo pozitivno, premda je Lula uvelike otvorio ekonomiju tržišnim pravilima i uspješno stvorio brazilsku varijantu ‘trećeg puta’, odnosno kombinaciju tržišne ekonomije i socijalnih politika. Burzovni indeks Bovespa porastao je 1,6 posto nakon objave presude, a valuta ojačala 1,4 posto prema dolaru, što je dvomjesečni rekord. Koliko je rezon tržišta mudar, veliko je pitanje. Brazilska ekonomija i nije baš cvala otkad ga nema, što je djelomično i proizvod širih okolnosti, ali nasljednici se dosad nedvojbeno nisu iskazali.

Logika kojom se tržište trenutačno vodi posljedica je drugog Lulina mandata (vladao je od 2003. do 2010.), u kojem se sve snažnije počeo oslanjati na državnu intervenciju i državni proračun, što neki smatraju glavnim faktorom za izbijanje jedne od najgorih recesija u povijesti države, iako je riječ o tezi s vrlo upitnom ekonomskom podlogom. Neovisno o tome, tržišta su se odlučila biti otvoreno protiv Lule zato što očekuju da bi ponovio recept iz prijašnjih mandata i izbjegao uvođenje reformi i fiskalne discipline. No oklada na Temera također se nije pokazala pretjerano opravdanom, njegova pozicija jednako je klimava od početka zbog rasutosti i kaosa u brazilskom parlamentu, a povrh toga imao je nad glavom i optužnicu za korupciju koja dodatno slabi njegovu poziciju u guranju reformi u parlamentu (on će tako postati prvi aktualni predsjednik optužen za kazneno djelo).

Problemi za bivšeg predsjednika i njegovu stranku počeli su zaudarati nakon što je na površinu izbio skandal u državnoj naftnoj kompaniji Petrobrasu, do grla umoćenom u političku korupciju. Odmotavanje klupka pokazalo je nevjerojatnu korupcijsku shemu u kojoj je sudjelovao, za simboličnu proviziju, velik dio stranačkog vrha Radničke partije, ali i gospodarske i političke kreme države. Kazna koju je Lula dobio prvostupanjem odlukom stoga je očito jasna poruka jer mu se sudilo za upotrebu spomenutog stana i renovacije koje su u njemu odrađene u ukupnom iznosu od 3,7 milijuna reala (1,1 milijun dolara).

Deset godina zatvora u tom se kontekstu čini pretjeranom kaznom kakvu obično dobivaju počinitelji nasilnih zločina, ali sud je želio napraviti primjer od Lule, iako je moguće i da su neki drugi interesi kumovali (pre) visokoj kazni. Za Brazil u trenutačnom stanju ništa ne bi iznenadilo. ‘Odgovornost predsjednika republike golema je i, slijedom toga, njegova krivnja kada prekrši zakon’, stoji u presudi. Reakcija Radničke stranke bila je očekivana, njezin šef presudu je okarakterizirao kao dio političke kampanje protiv Lule. ‘Sérgio Moro podilazi medijima i javnom mnenju koje se udružilo protiv Lule. Osuđen bez dokaza! Sramota!’ komentirao je na Twitteru Gleisi Hoffmann. Tko je kriv, a tko čist, gotovo je nemoguće utvrditi u slučaju Brazila, ali najsigurnije je pretpostaviti da su svi barem malo prljavi, statistički bi to bilo najtočnije.

Lulina dva mandata poklopila su se s ekspanzijom tržišta sirovina, što je automatski značilo izvrsne stope rasta za brazilsko gospodarstvo snažno oslonjeno na njihov izvoz. Bivši predsjednik to je iskoristio za uvođenje socijalno progresivne politike kojom su deseci milijuna građana pobijegli iz siromaštva, što je stvorilo temelje za njegovu veliku popularnost. Na vanjskopolitičkom planu Brazil je prvi put počeo pokazivati veće ambicije, ponajviše putem BRIK-a i jačanjem odnosa s drugim velikim ekonomijama u razvoju, a jedna od posljedica tog buđenja bilo je i sve veće odmicanje od utjecaja Amerike u regiji i iscrtavanje vlastitoga kursa za Brazil.