Prodajom dviju tvornica sportske i aktivne prehrane nakon pada prodaje i gubitka Herbalifea, ključnoga kupca, Atlantic stvara pretpostavke za nove akvizicije. U igri bi mogle biti Agokorove tvrtke, ali i mete na zapadnoeuropskom tržištu. Pritom Emil Tedeschi ne isključuje novu dokapitalizaciju, pa i pod cijenu da izgubi većinski vlasnički paket.
Remda je Atlantic Grupa mnogo poznatija po akvizicijama nego po prodaji tvrtki, prodaja dviju tvornica proizvoda iz segmenta sportske i aktivne prehrane naišla je na odobravanje dioničara i analitičara. No tu i nije bilo mnogo izbora. Negativni trendovi u tom segmentu, gubitak ključnoga kupca, Herbalifea, i pad prodaje vlastitih brendova, povukli su prema dolje i rezultate 2016. i prvoga kvartala ove godine. Kad se tomu doda kriza u Agrokoru, koja manje ili više negativno utječe na sve u ovoj regiji, trebalo se pobrinuti za novčani tok, profitabilnost i zaustaviti pad prihoda. U tom kontekstu 200 milijuna kuna od prodaje tvornica u Njemačkoj i Novoj Gradiški belgijskom Aminolabs Groupu dobro će doći, bez obzira na to je li Atlantic na toj transakciji, kad se poduče crta, izgubio.
RBA-ovi analitičari smatraju da je prodaja tvornica dobar potez s obzirom na raskid ugovora s Herbalifeom za proizvodnju privatne robne marke i posljedično mogući višak kapaciteta. Također, fokus na vlastite robne marke pozitivno utječe na profitabilnost. Anto Augustinović, stariji analitičar tržišta kapitala u Erste&Steiermärkische banci, smatra da je to još jedan potez koji je Atlantic Grupa povukla kako bi uspostavila zadovoljavajuću razinu operativne profitabilnosti u poslovnom segmentu koji je stvorio gubitke. – Atlantic je i prije provodio mjere u tom smjeru, stoga ova mjera nije veliko iznenađenje, posebno uzme li se u obzir mala iskorištenost tih proizvodnih kapaciteta, a pogotovo nakon gubitka velikog posla za Herbalife. Novac od te transakcije vrlo će se vjerojatno upotrijebiti za daljnje razduživanje, što je karakteristično za Atlantic posljednjih godina ili pak za financiranje potencijalnih akvizicija i otvaranje novih prilika za rast – ističe Augustinović.
Inače, prema zadnjem izvješću, Atlanticu taj segment u ukupnoj prodaji sudjeluje s 8,8 posto i jedan je od strateških biznisa. Najveći su biznisi (i dalje) distribucija, koja čini 21,9 posto prihoda od prodaje, te kava s 19,1 posto. – Zasad ostajemo u svim strateškim biznisima u kojima smo prisutni. Ovo što smo napravili sa sportskom i aktivnom prehranom upravo pokazuje da ostajemo u tom biznisu, ali izlazimo iz proizvodnje privatnih robnih marki jer smo usredotočeni na svoje brendove na čelu s Multipowerom koji će se ugovorno i dalje proizvoditi u tim tvornicama – kaže Emil Tedeschi, osnivač Atlantic Grupe i predsjednik Uprave. Ne zabrinjava ga previše ni situacija s Agrokorom koja je mnoge dobavljače dovela u probleme. Iako se može čuti da je izloženost prema Agrokoru oko 300 milijuna kuna, Tedeschi to opovrgava i kaže da je minimalna:
– Nemamo nijednu kunu tzv. starog duga, a što smo imali, to smo naplatili. Imamo samo tzv. novi dug, ali on se podmiruje i ima senioritet, zato nemamo razloga staviti nešto u rezervacije za razliku od drugih dobavljača. Agrokor je naš najveći kupac i imamo redovita potraživanja prema Konzumu i Mercatoru, ali nema dospjelih nenaplaćenih potraživanja. Dužni su nam još manji iznos od nekoliko desetaka milijuna kuna koji bi trebao biti plaćen u relativno kratkom roku. Mnogo smo opreznije upravljali izloženošću prema Agrokoru i iako smo među tri najveća dobavljača, nismo ulazili u aranžmane prikrivenog financiranja – kaže Tedeschi. Atlantic mjesec i pol nije uopće radio s Agrokorom ni isporučivao robu, no nakon uvođenja izvanredne uprave ponovno se surađuje u punom opsegu. Tedeschi tvrdi da situacija s Agrokorom neće utjecati na Atlanticov planirani rast prihoda u 2017. – U prvom kvartalu prihodi su rasli oko jedan posto iako u ožujku uopće nismo radili s Agrokorom koji nam kao najveći kupac čini 17 posto prihoda. Imamo i rezultate drugoga kvartala, ali o njima ne mogu govoriti javno dok ne obavijestimo burzu, no ostajemo pri procjena rasta prihoda od 3,8 posto – dodaje Tedeschi.
Kad je riječ o Agrokoru, Atlantic se spominje i u kontekstu potencijalnih akvizicija, i to ponajprije Jamnice ili Leda. Od preuzimanja Droge Kolinske 2010. nije imao veliku akviziciju, a iako se o Podravka percipira kao Atlanticova stalna meta i želja, Tedeschi kaže da ih ona više ne zanima. – Jamnica bi nam se uklopila? A što se ne bi uklopilo u naš portfelj? – odgovara na upit je li zainteresiran za Jamnicu. No postavlja se pitanje kako procijeniti Jamničinu vrijednost kada danas barem trećinu prihoda ostvaruje plasmanom članicama Agrokor koncerna. Dok se ne postigne nagodba s vjerovnicima i dok se ne raspetljaju međusobna jamstva i zalozi među tvrtkama, bit će teško izračunati njihovu vrijednost. Kako bilo, Jamnica i Mivela dobro bi se uklopile u portfelj Atlantic Grupe koja već ima vodu Kalu, no nije s njom napravila velik posao, a akvizicijom vode koja ima lidersku poziciju na tržištu to bi postala druga priča. Pitanje je jedino koliko se Jamnica uklapa u Atlanticovu proklamiranu strategiju internacionalizacije jer bi to bio popriličan izazov. Akvizicije na stranim tržištima pak tema su koja se svaki dan vrti u Atlantic Grupi, no trenutačno nema nijednog projekta koji je u visokoj fazi. Unatoč želji za što većom internacionalizacijom Atlantic i dalje oko 80 posto prihoda ostvaruje u regiji ex-Yu, a 20 posto u Zapadnoj Europi i Rusiji/ZND-u. Hrvatska je pojedinačno i dalje najveće tržište s 28 posto udjela u ukupnoj prodaji, a sa Srbijom čini 51 posto prodaje. – Naša je ideja da udio zapadnoeuropskih tržišta i Rusije u ukupnim prihodima raste. To će ovisiti o tome hoćemo li rasti isključivo organski ili kombinacijom organskog rasta i akvizicija. Bude li akvizicije u Zapadnoj Europi, promijenit će strukturu prihoda u korist tog tržišta – objašnjava Emil Tedeschi.
