Igre prijestolja sa splitskim požarom protiv ministra obrane

Onima koji su za sebe izgradili neučinkovit model smeta da donošenjem novoga zakona o domovinskoj sigurnosti ministar obrane Krstičević postane ključna osoba hrvatskoga sigurnosnog sustava.

Porazno je što nema sustava koji bi se mogao djelotvorno suprotstaviti požarima tolikih razmjera. Nema ga u postojećim hrvatskim zakonima. Trebalo bi ga tek stvoriti u skladu s novom Strategijom nacionalne sigurnosti.

Da su propuštene mnoge zime, vidjelo se po brzini i lakoći s kojom se požar širio po naseljenim mjestima, ušavši duboko i u splitske gradske četvrti. Godinama nisu čišćeni prilazni putevi u urbanistički divljim ili zapuštenim naseljima, naseljena mjesta puna su potencijalnih detonatora požara, osnovna sredstva za prvu reakciju gašenja zapuštena su ili izvan funkcije. Ali supstancijalno poraznim pokazalo se nepostojanje sustava koji bi se mogao djelotvorno suprotstaviti požarima tolikih razmjera. Nema ga u postojećim hrvatskim zakonima. Trebalo bi ga tek stvoriti u skladu s novom Strategijom nacionalne sigurnosti.

U postojećem hrvatskom sustavu sigurnosti požari uopće nisu definirani kao sigurnosna prijetnja i njihovo je gašenje prepušteno vatrogascima. Svejedno je li izbio požar u stanu ili gori pola Splita. To dalje znači da u slučaju velikih požara ne postoje logična zapovjedna hijerarhija, organizacija i koordinacija.

Prema logici postojećeg sustava, glavni koordinator operacije vjerojatno bi trebao biti šef Državne uprave za zaštitu i spašavanje (trenutačno Dragan Lozančić, bivši šef SOA-e), a glavni operativac šef vatrogasaca. To dalje znači da bi državni tajnik trebao organizirati i koordinirati hijerarhijski više razine, ministara i potpredsjednika Vlade (trenutačno Davora Božinovića i Damira Krstičevića), a da šef vatrogasaca zapovijeda vojsci. A to je nonsens zbog kojega je taj sustav neupotrebljiv. I tada se događa ono što smo vidjeli u Splitu: svatko gasi prema svojem nahođenju, a dužnosnici nastoje proizvesti slike iz kojih će se vidjeti da oni nisu ništa krivi. Naprotiv, da je sve bilo baš uzorno i pod kontrolom, kao što je to rekao premijer Plenković.

U praksi je to u Splitu izgledalo ovako: samoorganizirani građani i raspoloživi vatrogasci prema nekom vlastitom instinktu gase požar ispred svojih kuća, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović kao posebni je izaslanik premijera ‘naš čovjek na terenu’, ali bez sustavna uporišta da bilo čime ondje upravlja. Ministar obrane Damir Krstičević stiže u ponedjeljak poslijepodne gašiti požar ispred raketne baze Žrnovnica, i to, kao što je rekao, na vlastitu inicijativu, nakon što je ‘čuo da gori’. A, kako je rekao nakon podnesene ostavke, do utorka poslijepodne, kad je požar već bio pod kontrolom, nitko ga nije službeno pozvao da angažira vojsku. Angažirao ju je zapravo nezakonito. Tek u ponedjeljak predvečer, na vrhuncu požara u Splitu, iz nekog se splitskog kantuna javio šef Državne uprave za zaštitu i spašavanje Lozančić obavijestivši nas da su održali sastanak. Požar je buknuo u noći s nedjelje na ponedjeljak, a oni su do navečer uspjeli sazvati krizni stožer. Ali i dalje se nije znalo tko upravlja gašenjem.

I ovaj je požar potvrdio koliki je nerazmjier u sobobnosti ljudi koji su izvan sustava i onih koji su za sebe izgradili sustav, tek toliko da se imaju gdje ugnijezditi. Oni prvi još su jedanput potrčali u prve redove, braniti svoje kuće, ali i tuđe, udružili se u gašenju požara inače nepomirljivi Torcida i BBB, izišli na bojišnicu veterani 4. gardijske brigade. I to im se čini samorazumljivim. Ovi drugi pokazali su da su im umjesto uređenja sustava prioritetne igre prijestolja. Kaos su nastojali iskoristiti za eliminaciju ministra Krstičevića. Znam, pitat ćete: ‘Tko, tko?’ Pa vjerojatno oni kojima smeta da donošenjem novoga zakona o sustavu domovinske sigurnosti ministar obrane, dakle Damir Krstičević, postane glavni koordinator, dakle ključna osoba hrvatske sigurnosti. I baš će se zato igre prijestolja nastaviti.