Prije nekoliko mjeseci veli meni građevinski poduzetnik: ‘Daj vidi možeš li mi u Bosni naći tesare, armirače, zidare, keramičare… Za svaki sat njihova rada ti ćeš dobiti jedan euro.’ Istog trenutka oči mi se pretvoriše u onaj znak dolara, znate ono kad Bajo Patak osjeti zaradu i u očima mu se pojavi znak $. Pritom sam razmišljao da se posao može proširiti i prikupiti lijepa svota.
Ali budući da nisam poduzetan, velim ja svome kumu Fricu, koji živi i radi u Bosni, bolje poznaje ondašnje ljudje i kojemu bi ta zarada više koristila, da mu nudim priliku da zaradi euro za svaki sat radnika kojega pošalje u Zagreb. Veli mi kum: ‘Haj’, vidjet ću!’
Nakon mjesec dana pitam ga ja zašto ne šalje ljude, a on veli: ‘A koga da ti pošaljem? Tko je mislio raditi, šibnuo je u Austriju i Njemačku.’ Tako mi kum ostade bez solidne zarade, a tvrtka bez radnika.
