NEPOGODE

Država zbog populizma poticaje ne uvjetuje obveznim osiguranjem. Pravila EU ne propisuju obvezno osiguranje, ali nitko ne priječi državama da uvedu svoje uvjete. Uz to, poljoprivrednicima se može subvencionirati do 65 posto premije.

Poljoprivrednici su podijeljeni oko ideje da se poticaji uvjetuju osiguranjem poljoprivredne proizvodnje. No sigurno bi bili zainteresirani kad bi država i osiguravatelji zajedno s njima pokušali naći model koji je održiv i efikasniji od isplata za elementarne nepogode i preskupog sustava protugradne raketne obrane.

Požari, ali i sve češće ekstremne vremenske prilike, nameću pitanje kako namiriti štete poljoprivrednicima. Bez obzira mislili mi kako država ne može ili ne želi sanirati nastale štete, valjalo bi razmotriti mogućnost da država zakonom obveže sve poljoprivrednike koji dobivaju novac od poticaja da osiguraju svoju proizvodnju. Tuča i mraz najčešći su razlozi za proglašavanje elementarnih nepogoda koje uzimaju ogroman novac.

U Ministarstvu poljoprivrede kažu da su lani sufinancirali premije osiguranja za 5343 korisnika, kojima je ukupno isplaćeno 22,8 milijuna kuna. S obzirom na to da je prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi lani bilo registrirano više od 180 tisuća poljoprivrednih subjekata, to nas dovodi do broja osiguranih od samo tri posto. Ilustracije radi, u Srbiji je osigurano deset posto poljoprivrednika, iako se ne može reći da su njihovi poljoprivrednici u nešto boljoj financijskoj situaciji od naših. Gledajući prema bogatijim zemljama, taj postotak raste, pa je tako, primjerice, u Austriji 50 posto poljoprivrednika osiguralo svoje proizvode.

Iako je u Hrvatskoj od prošle godine uveden novi sustav sufinanciranja premija osiguranja preko Fonda za ruralni razvoj (mjera 17), odaziv je i dalje vrlo slab. Naime, objašnjavaju u Ministarstvu, potpora iz te mjere iznosi maksimalno 65 posto plaćene premije osiguranja, što i nije loše s obzirom na to da je država prethodnih godina sudjelovala s 25 posto potpore, a mogle su se uključiti i županije i gradovi/općine također s po 25 posto, pa je polica osiguranja mogla biti pokrivena i do 75 posto, što nije bio čest slučaj. Fond nudi sigurnih 65 posto, ali pod uvjetom da je šteta na poljoprivrednom imanju veća od 30 posto. Ako ćemo pravo, potpore za premiju osiguranja nisu potpore ako postoje takvi uvjeti. Takve potpore više nam liče na isplatu štete od elementarne nepogode i zato je razumijivo da je broj prijavljenih za takvu potporu bio mizeran. Do kraja siječnja ove godine Agenciji za plaćanja u poljoprivredi podneseno je 2359 zahtjeva za takvu potporu vrijednih 31,5 milijuna kuna, a do sredine srpnja obrađeno je 657 zahtjeva s ukupno isplaćenom potporom većom od pet milijuna kuna.

Pokušali smo se kod mjerodavnih raspitati zašto je kao uvjet Bruxelles postavio da šteta mora biti veća od 30 posto, ali nitko nam nije znao odgovoriti. Bez obzira na to, jedan sugovornik iz osiguravajuće branše rekao nam je da ne vidi razloga za to što je država ukinula 25-postotno sufinanciranje premije, a time i županije te gradovi i općine, jer mjera 17 i sufinanciranje premije osiguranja nisu iste mjere. Taj sugovornik smatra da je država tim potezom našla izgovor kako bi uštedjela u proračunu, a riječ je o 23 do 28 milijuna kuna, koliko je tog novca izdvajano zadnjih pet godina.

S druge strane, toliko novca bacamo na protugradne rakete. Ravnateljica Državnog hidrometeorološkog zavoda Nataša Strelec Mahović kaže da smo u zadnjih pet godina nabavili 10.100 komada protugradnih raketa i za to platili 22,4 milijuna kuna, a da ne postoje ni znanstveni ni praktični dokazi da upotreba ima efekta. Također, za štete od elementarnih nepogoda za poljoprivrednike isplaćeno je iz državnog i županijskih proračuna tek nekoliko milijuna kuna u zadnjih pet godina (procjenjujući prema odgovorima iz deset županija), pa iako to ni izbliza nije moglo pokriti svu štetu, ima mišljenja da se i taj novac mogao bolje iskoristiti. Primjerice, novac za protugradne rakete, smatra Strelec Mahović, trebao bi se usmjeriti ka sufinanciranju mjera osiguranja kao što su zaštitne mreže te sufinanciranju polica osiguranja kod osiguravateljskih kuća. Ideja o obvezi osiguranja proizvoda i stoke za poljoprivrednike vrednike koji primaju poticaje, pri čemu bi dio troškova premija mogla snositi država (a kao što vidimo, dio bi se novca našao preusmjeravanjem) možda ima manu jer je riječ o novcu EU i dijelom o nacionalnim sredstvima (do 2022. kada će sav novac za poticaje isplaćivati Bruxelles), pa je rezolutno odbacuju u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori.

Poticaji prema pravilima EU ne mogu biti uvjetovani osiguranjem, niti bi to prihvatili proizvođači – poručuju iz HPK. Iako EU ne zabranjuje unošenje nacionalnih pravila, što potvrđuje niz propisa koje smo donijeli na temelju EU-direktiva, a u koje smo uvrstili i obveze koje se ne spominju u briselskim dokumentima, pitanje je delikatnije zbog svojih političkih konotacija. Činjenica je da nam u Ministarstvu poljoprivrede nisu iznijeli svoje stajalište, a razlog vjerojatno leži u velikom broju birača koji se bave poljoprivredom. No da ta ideja nailazi na pogodno tlo i kod nekih poljoprivrednika, pokazuje predsjednik udruge OPG-a Život Antun Laslo, koji smatra da ta ideja nije loša, ali da joj je potrebno oprezno pristupati jer mnogi poljoprivrednici nemaju mogućnost plaćati, kaže, skupe premije.

Bilo bi dobro kada bi poljoprivredne udruge i predstavnici osiguravajućih kuća sjeli za stol i porazgovarali o tome. Ja sam za vrijeme Jugoslavije sve osiguravao, čak sam uplaćivao i zdravstveno osiguranje za stoku, ali su cijene bile prijepučne. Danas dijelom osiguravam pšenicu, sunčokret i soju – ističe Laslo. Da su premije osiguranja skupe smatraju i u HPK-u, a osim toga poljoprivrednici se žale i na osiguravatelje jer nemaju dobra iskustva pri procjeni šteta. Također, osiguranje ne obuhvaća sve elemente: npr. sušu, vjetar, oluju itd. Taj problem ističu i u Varaždinskoj županiji, a možda tim tvrdnjama ide u prilog i činjenica da nismo dobili nijedan odgovor od osiguravajućih kuća (osim onih koje su nam se javile da ne nude poljoprivredna osiguranja). No kako nam je rekao naš sugovornik iz osiguravajuće branše, nije toliki problem za vjetar ili oluju jer osiguravatelji to imaju u ponudi, s tim što je ta premija skuplja. Kolika je, nije se htio izjasniti, ali je rekao da se premije mogu kretati od 200 kuna za hektar kukuruza koji teže nastrada od elementarnih nepogoda (primjerice, Laslo ga ni ne osigurava), pa do nekoliko tisuća kuna za hektar jabuka ili krušaka.

Ovisi o tome je li riječ o nasadima prekrivenim mrežama ili u staklenicima. No zaista malo osiguravajućih kuća nudi osiguranje od suše i premija za nju je dosta skupa, ali je razlog tome što ni poljoprivrednici ništa ne poduzimaju kako bi navodnili površine. No sigurno bi i premije pojeftinile kada bi bilo više poljoprivrednika koji žele osigurati svoje proizvode – priča sugovornik. Dodaje da bi svakako bila dobra ideja kada bi se poljoprivrednici obvezali zakonom da osiguravaju svoje površine, što bi dobro došlo osiguravajućim kućama, ali i državi koja bi morala isplaćivati manje novca za štete nakon elementarnih nepogoda. U Varaždinskoj županiji također smatraju da je ideja dobra, ali tvrde da u ovom trenutku nije izvediva jer je osiguranje usjeva i nasada samo jedan od segmenata u zaokruženoj poljoprivrednoj proizvodnji.

Da bismo došli do realizacije tih zakona potrebno je prije toga mnogo stvari urediti: okrupniti zemljište, riješiti imovinsko-pravne odnose, naplatu predane robe u razumnom roku, represiju inspekcije i kontrolu preusmjeriti na uvoznu robu i dr. – poručuju iz Varaždinske županije. Njihovi kolege iz drugih županija dijelom se slažu, a dijelom smatraju da osiguranje treba ostati izbor poljoprivrednika. No kako vidimo, problem je na svim trima stranama, u državi, poljoprivrednicima i osiguravateljima. Kako kaže Laslo, bilo bi dobro da sve tri strane sjednu i porazgovaraju o mogućnostima osiguranja poljoprivrednih proizvoda.