Turisti će u Hrvatskoj 2025. ostvariti oko 114 milijuna noćenja, što je gotovo 50 posto više nego danas. Za tu ‘vojsku’ treba hitno graditi infrastrukturu kako bi se smanjili prometni čepovi te kako se turisti i stanovnici ne bi ugušili u smeću i smradu neadekvatnog sustava odvodnje.
Aspio si pored ljepotice, probudio se pored zvijeri. Malo karikirano, ali ne predaleko od realnog nerazmjera Hrvatske koju promoviramo u svijetu i onu na licu mjesta u špic sezone. U reklamnim spotovima Lijepa Naša izgleda poput neodoljive ušminkane djevojke i nije čudno da se nalazi pri vrhu najpoželjnejih svjetskih turističkih destinacija. Lijepa je ona i idućeg jutra, međutim, na vidjelo dolaze njezine teško zanemarive mane, a to je prije svega infrastruktura, koja i najvećeg obožavatelja može razočarati i nepovratno otjerati.
Njemu nitko neće reći da će pri posjetu Plitvičkim jezerima kao najvećoj hrvatskoj atrakciji satima morati čekati da nakratko vidi slapove. Neće mu reći da će se u isto tako atraktivnom Dubrovniku gužvati s desecima tisuća izletnika s kruzera da bi prošetao zidinama. Ni da prije toga obvezno negdje obavi nuždu jer na zidinama postoji samo jedan zahod. Neće mu reći da osama na hrvatskim otocima najčešće ide ruku pod ruku sa slabim pritiskom vode. Da će ga u manjim primorskim mjestima malo jača bura ostaviti bez struje usred kuhanja. Da će satima putovati prilaznim cestama do istarskih gradova, a onda neće imati gdje osaviti automobil. Takvo nabranje može ići unedogled.
Ni u drugim svjetskim destinacijama ne cvjetaju ruže (u Grčkoj već poznati običaj bacanja toaletnog papira u kante za smeće umjesto u sanitarni čvor mnogima ide na živce). No lokalne vlasti ne bježe od suočavanja s problemom. Ove je godine gradonačelnica Barcelone Ada Colau najprije zabranila gradnju hotela u središtu grada, a uskoro će se riješiti i turista. Naime, broj turista koji dolaze u Barcelonu deset puta je veći od broja stanovnika, što se odrazilo na porast stope kriminala, porast cijena nekretnina i hrane i manjak prostora. Od 2019. godine Barcelona će povećati porez na imovinu koja se iznajmljuje na kratko vrijeme, povećat će se i cijene parkiranja za turističke autobuse na popularnim mjestima u gradu. U najprometnijim dijelovima grada bit će ograničeno kretanje motornim vozilima, neke ulice postat će isključivo pješačke zone, a vlasti će morati ukloniti terase restorana i barova s mnogih mjesta. Gotovo nezamislivo u Lijepoj Našoj, a tako jednostavno provedivo.
Situacija s komunalnom infrastrukturom na Jadranu uglavnom je alarmantna u svim destinacijama. Lijep je podatak da ove godine imamo porast turista od 22 posto u dolascima i 23 posto u noćenjima i to samo u prvih šest mjeseci. No koliko Hrvatska može stihijski još podnijeti dvoznamenka rast? S problemom prekapacitiranosti ne suočavamo se od jučer, međutim, nijedan nacionalni dokument ne sadrži analizu kritičnih točaka koje bi nam se već sutra mogle obiti o glavu. Ministarstvo turizma i Ministarstvo zaštite okoliša odgovornost prebacuju na lokalne zajednice, kojima je u većini slučajeva glavni cilj napuniti lokalni proračun, a na nacionalnoj razini najvažnije je mahati rekordnom statistikom broja noćenja.
Prvi na udaru su nacionalni parkovi. NP Krka, koji je lani imao više od milijun posjetitelja, prije mjesec dana predstavio je projekt održivog upravljanja i odgovornog raspoređivanja broja posjetitelja s naglaskom na sigurnost i ograničenje broja posjetitelja na Skradinskom buku. Onim posjetiteljima koji u određenom trenutku neće moći ući na Skradinski buk ponudit će se zamjenski pravci kretanja. Broj posjetitelja od sada je ograničen na 10 tisuća po danu. U NP-u Plitvička jezera alarm gori već 20 godina, a navodno bi se od iduće godine i ondje uvela stroga ograničenja jer se brojka od 15 tisuća posjetitelja u vršnim mjesecima pod hitno treba svesti na osam do deset tisuća. Broj posjetitelja od početka godine raste stopom od 30,6 posto i vrlo vjerojatno će broj s prošlogodišnjih 1,4 milijuna narasti na oko dva milijuna.