‘Song to Song’, završni film neslužbene trilogije Terrencea Malicka koja je započela ostvarenjem ‘To the Wonder’, nije toliko dojmljiv kao njegovi prethodnici, no i dalje je riječ o osebujnom ostvarenju. Dijalozi su uglavnom snimljeni u ‘offu’, glumi se tijelom, a radnja je fragmentirana.
Prirodna svjetlost, rijeke, šume i milijunski gradovi jednako su protagonisti kao i holivudske zvijezde. Malick je jednako velik kršćanski filozof koliko i poklonik panteizma. I on se traži kao i zaljubljeni parovi koje snima i toga se ne srami. Kod njega je pitanje uvijek važnije od odgovora.
Svakako valja spomenuti i vizualni stil koji legendarni sineast gaji već desetak godina, a koji je razvio sa stalnim suradnikom, direktorom fotografije Emmanuelom Lubezkijem. Fluidna kamera koja gotovo izvire iz ljudi i likova, takozvano oko u srcu oluje, najbiše je što ćemo se približiti dojmu virtualne stvarnosti u klasičnom filmu.
