Granolio Ne proda li Zdenku i Žitar neće se moći izvući iz predstečaja

Najveći otkupljivač pšenice i najveći proizvođač pšeničnog brašna dobar je primjer kako prevelika izloženost jednoj kompaniji – Agrokoru – može dovesti u pitanje opstanak i tako dobre tvrtke.

Ako bi ostvario Plan restruktuiranja, Granolio, kojem je kod Agrokoru zarobljeno stotinjak milijuna kuna, vjerojatno će morati prodati dio svoje imovine. Kako mediji nagađaju, na babinj bi išli polovina vlasničkog udjela u Zdenki – mlječnoj industriji u Zdencima i tvrtka Žitar iz Donjeg Miholjca. Iako nismo mogli dobiti potvrdu te informacije (nikog nije bilo u Granolijevim uređima), pitanje je pak hoće li uspjeti dobiti onoliko novca koliko je platio te dvije tvrtke prije nekoliko godina jer mu vrijeme nije saveznik. Također je upitno je li vrijednost brendova i općenito ugled tih dviju tvrtki (tzv. goodwill) na razini kada ih je Granolio preuzimao.

Granolio je s našćkom tvrtkom Cautio 2008., na iznenađenje mnogih, pretekao Vindiju i Dukat preuzevši Zdenku za 70 milijuna kuna s obvezom da se u idućih pet godina uloži dodatnih 140 milijuna kuna. Zdenka je spašena i ima, tvrde u toj tvrtki, više od 70 posto udjela u topljenim sirevima na hrvatskom tržištu. Prema podacima iz Poslovne Hrvatske Zdenka mlječni proizvodi lani su ostvarili 164 milijuna kuna i dobit od 5,7 milijuna. Ta tvrtka sigurno danas vrijedi više nego što je plaćena, ali pitanje je, s obzirom na velika ulaganja, hoće li Granolio uspjeti vratiti svoj dio koji je potrošio, a koji bi trebao iznositi, barem prema vlasničkom udjelu, stotinjak milijuna kuna.

Vjerojatno neće pa se i zbog toga šuška da će na prodaju i Žitar, koji je lani ostvario prihod od 122 milijuna kuna i dobit od 200 tisuća. Riječ je o tvrtki koja se bavi poljoprivrednom proizvodnjom, povrtlarstvom, proizvodnjom stočne hrane, skladištenjem žitarica i uljarica te organizacijom poljoprivredne proizvodnje putem kooperacije. Nije poznato koliko je stajalo preuzimanje i ulaganje u Žitar, ali ta tvrtka raspolaže s 38.500 tona silosnih kapaciteta i 30 tisuća tona podnih skladišta i licencirani je skladištar za skladištenje i izdavanje skladišnica do pet tisuća tona. Osim tih dviju tvrtki, Granolio u svom vlasništvu ima i Zdenačku farmu iz Velikih Zdenaca i Preradu žitarica iz Grubišnog Polja te još dva mlina u Gornjem Draganecu i Velikoj Kopanici te silos u Slavonskom Brodu. U tim tvrtkama ima 300 muznih krava, 200 junadi u tovu kao i 2800 svinja u tovu. Na godinu proizvede 30 tisuća tona stočne hrane, a u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji obrađuje više od 1200 hektara oranica i 3,5 hektara staklenika. Tome dodajmo da Granolio ima i vlasnički udio od 18 posto Zagrebačkih pekarni Klara, koje godinama posluju s gubitkom.

Bez obzira koliko dobili za Zdenku i Žitar, u Granoliju će, uspju li ih prodati, sigurno lakše disati. Prijedlog za pokretanje predstečajnog postupka koji je Granolio podnio Trgovačkom sudu u Zagrebu sredinom ovog mjeseca bio je očekivani rasplet s obzirom na udar koji je ta tvrtka pretrpjela padom Agrokoru. Na to su ukazivale brojke objavljene u travnju nakon održane skupštine tvrtke koje su govorile da je u prvom kvartalu Granolio ostvario 13 milijuna kuna gubitka, što je predstavljalo više od polovine temeljnoga kapitala (19 milijuna kuna). No posebno zabrinjavaju kratkoročne obveze, koje su veće od kratkotrajnje imovine za 20 milijuna kuna i što, na kraju, upućuje na problem likvidnosti društva. Nadalje, Društvo je donedavno potraživalo od Agrokora 106 milijuna kuna, od čega je uspjelo naplatiti samo 21 milijun, za sada je nenačinjeno 85 milijuna kuna potraživanja po regresnim mjenicama od Agrokora. Osim toga, Granolio je dao pozajmicu Agrokor trgovini koja je potkraj ožujka iznosila 11,9 milijuna kuna, znači ukupno s regresnim mjenicama 97 milijuna kuna. Očito je da se situacija nije ništa popravila, pa je Upravi na čelu s Hrvojem Filipovićem (inače većinskim vlasnikom s 58,11 posto udjela) kao jedini izlaz preostalo predstavljajući.

Što se konkretno događalo i na koji način Plan restrukturiranja realizirati teško je reći jer iz Granolija ni ovaj put nije stigao odgovor. Najveći otkupljavač pšenice i najveći proizvođač pšeničnog brašna, nažalost, dobar je primjer kako prevelika izloženost jednoj tvrtki, u ovom slučaju Agrokoru, može dovesti u pitanje opstanak i tako dobre tvrtke. Granolio je još lani ostvario za 10 posto manji prihod nego u 2015. kada je s 938 milijuna kuna pao na 843 milijuna kuna. Iako su i troškovi bili manji i pali su s 897 milijuna kuna na 810 milijuna kuna, njihov pad je ipak bio manji nego pad prihoda. Takav pad nije nimalo bezazlen, a kako nesreća nikad ne dolazi sama, više je to plod kretanja cijena na tržištu nego manje aktivnosti tvrtke. Primjerice, prihod od brašna, koji u strukturi prihoda ima udio od 48 posto, lani je pao za šest posto, unatoč tome što ga je tvrtka prodala gotovo tri posto više nego u 2015. Taj se trend i nastavio u ovoj godini, a nešto se slično dogodilo i s trgovačkom robom (žitarice, uljarice, repromaterijal za sjetvu), koja u strukturi prihoda ima 50 posto udjela. Prihod od žitarica i uljarica pao je za 21 posto, a repromaterijala za sjetvu 17 posto, pa je ukupni pad prihoda te tri robe 20 posto. Preostalih dva posto prihoda odnosi se na pružanje usluga sušenja, skladištenja i prodaje stoke.

Sve bi to bilo lako savladivo za tu tvrtku da se nije previše izložila Agrokoru. Zato će i planovi za ovu godinu ostati samo želje i moći će se ostvariti tek za nekoliko godina, ali samo ako Granolio opstane na tržištu. Naime, u ovoj je godini plan bio ulaganje u skladišne kapacitete mlinova, u sušaru za žitarice i uljarice te za unapređenje IT sustava, a za sljedeću godinu planiran je veći angažman u izvozu brašna u susjedne države, što bi se i moglo ostvariti ako bi Granolio nastavio otkupljivati žitarice (i uljarice) te proizvoditi brašno. To je važno znati i zbog ratara, koji su se nakon Agrokora ponovno uplašili da im neće biti plaćena isporučena pšenica. No, kako piše u Poslovnom dnevniku, Filipović im je poručio da ‘nijedan kilogram pšenice, ječma i uljane repice roda 2017. neće ući u predstavljajuću nagodbu’, odnosno, ratara će sve biti plaćeno. U razgovoru s predsjednikom Hrvatske poljoprivredne komore Matom Brlošićem moglo se čuti samo hvalospjeve za Granolio, odnosno, ta tvrtka dosad nije imala afera s poljoprivrednicima, što znači da bi riječi inače vrlo opreznog Filipovića trebale djelovati smirujuće na njih. Osim Filipovića, ostali suvlasnici pojavljuju se u skrbičkim računima banaka, poput Addiko banke (7,89 posto), Splitske banke (7,85 posto), Primorske banke (7,26 s dva računa) te Kreditne banke Zagreb (4,69 posto). Od većih ulagača jedino HOK – Osiguranje ima osnovni račun, s udjelom 3,53 posto.

Filipoviću kao predsjedniku Uprave najbliži su suradnici Vladimir Kalčić i Drago Šurina, a do kraja prošlog tjedna to je bio i Tomislav Kalafatić, koji je dao ostavku, što je bio i dodatni signal da se za Granolio bliži trenutak istine. Prije njega iz Nadzornog odbora otišao je Josip Lasić, a kao obrazloženje je stajalo da odlazi zbog nespojivosti funkcije s njegovim novim radnim mjestom. No ostali su nekad poznati bankar Franjo Filipović (inače otac Hrvoja Filipovića) kao predsjednik NO-a te Jurij Detiček, Davor Štefan i Braslav Jadrešić. Koliko je Agrokor bio šok za tu tvrtku (a bojimo se da to nije kraj) možda govori i to što je u Agrokorovu zamku upao i poslovno vrlo oprezni Hrvoje Filipović. Ipak, Granolio je, kako kažu rijetki koji su htjeli bar nešto komentirati, dobro posložena tvrtka i uz neophodnu sreću izvući će se, doduše s ožiljcima koji će je pratiti sljedećih nekoliko godina.