60,9 milijuna kuna izdvojila je Hrvatska za projekt ‘Preko granice’ i financirala 52 ‘povratnička’ projekta. 70-ak suglasnosti za zapošljavanje znanstvenika povratnika u javnim znanstvenim institutima i javnim sveučilištima odobreno je od 2004. do danas.
Korištenje znanjem hrvatskih stručnjaka iz inozemstva ultimativna je zadaća hrvatskih institucija. No nitko još nije izračunao ni koliki je financijski gubitak siromašne hrvatske države od odljeva mozgova, niti imamo evidenciju o našim globalno priznatim znanstvenicima i biznismenima koji rade u drugim državama.
Mladi su, uspješni i obrazovani na hrvatskim sveučilištima, ali Hrvatska od njih nema nikakve koristi. Radom i znanjem razvijaju gospodarstvo država koje u njihovo obrazovanje nisu uložile ni lipe. Vode istraživanja u najznačajnijim svjetskim znanstvenim laboratorijima, predaju na najboljim svjetskim sveučilištima, rade u najvećim kompanijama poput Facebooka i Googlea ili otvaraju vlastite tvrtke u SAD-u jer žele ostvariti san koji ne mogu u domovini.
Radi se o novoj hrvatskoj dijaspori koja, za razliku od prijašnjih neobrazovanih generacija iseljenika, prodaje svoje znanje po svijetu. I dok demografi upozoravaju na katastrofu koju uzrokuje odlazak intelektualne hrvatske elite (u svijetu obrazovane migrante nazivaju expati), nitko od domaćih ekonomskih analitičara još nije izračunao koliki financijski gubitak trpi država koja je te stručnjake besplatno školovala. Znanje ima kapitalnu vrijednost, stoga ako već gubimo najbolje…
U Ministarstvu znanosti i obrazovanja ističu da ne postoji jedinstvena evidencija uspješnih hrvatskih znanstvenika u svijetu jer znanstvene ustanove u Hrvatskoj samostalno vode evidenciju o suradnjama, projektima i mrežama znanstvenika s kojima surađuju. No to Ministarstvo ipak poštuje programom NEWFELPRO, što je međunarodni projekt stipendiranja za iskusne istraživače, privući iseljene Hrvate natrag u Hrvatsku. Zasad se zahvaljujući NEWFELPRO-u u Hrvatsku vratilo četvero znanstvenika iz SAD-a, te po jedan iz Australije i iz Kanade.
Iz Australije se vratio Thomas Klarić, koji je na sveučilištu u Adelaideu doktorirao genetiku. Trenutačno radi u Genosu, koji ima izvrsne uvjete za znanstveno-istraživački rad. Priznaje da ga nije u Zagreb dovela nostalgija prema rodom gradu njegovih roditelja nego uvjeti za razvoj znanstvene karijere.
Moram reći da mi nije bio cilj doći u Hrvatsku pod svaku cijenu. Nisam htio doći u Hrvatsku ako bi to značilo da bih morao raditi u osrednjem laboratoriju jer nisam bio spreman ugroziti karijeru takvim korakom unatrag. Bio sam spreman doći u Hrvatsku samo ako bih se mogao zaposliti u vrhunskom laboratoriju gdje bih mogao unaprijediti karijeru, svladati nove tehnike i proširiti znanje. Genos je vodeći laboratorij za glikobiologiju i analizu N-glikana, međutim s neuroznanosti Genosovi istraživači nisu imali mnogo iskustva. S obzirom na to da sam doktorski studij radio u području neuroznanosti, mogao sam stručnim znanjem pridonijeti tom projektu. Kad usporedim Genos s bivšim laboratorijima u kojima sam radio u Australiji, mogu reći da je ravnopravan što se tiče generalnih radnih uvjeta. Osim plaće, koja je, u apsolutnim vrijednostima i s obzirom na standarde države, mnogo manja u Hrvatskoj nego u Australiji, ostali uvjeti rada slični su – kaže Klarić, koji trenutačno radi na međunarodnom projektu te blisko surađuje s kolegama na sveučilištu Yale u SAD-u.
Zanimljivo je da program NEWFELPRO također omogućuje hrvatskim znanstvenicima odlazak u inozemstvo na različite angažmane te mnogi od njih vjerojatno neće odoljeti potencijalnim ponudama za ostanak. Tako da se odljevu mozgova ne nazire kraj.
Koliko bi Hrvatska profitirala od povratka Marina Soljačića, kojega zovu novi Tesla, profesora fizike na prestižnom tehničkom sveučilištu Massachusetts Institute of Technology u SAD-u, osnivača i člana uprave tvrtke WiTricity, u čijem je vlasništvu revolucionarni bežični punjač, i njemu sličnih, laiku je teško i zamisliti.
Ali one koji odlučuju o sudbini naroda i države izgleda da to i ne zanima. Kao ni medije, u kojima vijest o svjetskom uspjehu Hrvata u zemlji i svijetu traje jedan dan, a svakodnevno se ‘veličaju’ mane pa ispada da više nema normalnih, uspješnih i poštenih Hrvata. Stoga nije čudno da mladi Hrvati prodaju svoje znanje izvan domovine i stvaraju karijere po svijetu. Oni ne žele mijenjati europsku ili svjetsku perspektivu za planski njegovan hrvatski kaos. Pripremajući temu o transferu znanja, pitali smo neke od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika i poduzetnika u inozemstvu kakva im je suradnja s institucijama i tvrtkama, te zanima li odgovor iz Hrvatske što rade i nude li im suradnju. Neki od njih diplomatski su odobili sudjelovanje iako su prije davali i izjave i intervjuje.
Soljačić je primjerice rekao da malo boravi u Hrvatskoj pa ne zna što se kod nas događa, a Luka Kalinović, matematički genijalac koji je osvaja medalje za Hrvatsku na svjetskim olimpijadamama i jedan je od najboljih svjetskih sastavljaca softverskih zadataka koji već godinama radi u Googleu, uopće nije želio sudjelovati u toj priči. Redoviti profesor na američkom Louisiana State University prof. dr. sc. Dubravko Justić, međunarodno priznati oceanograf i teorijski ekolog, poručio je da nakon 26 godina rada u Americi više ne razmišlja o povratku u Hrvatsku.
Ni dr. sc. Dejan Vinković, koji je nakon doktorata i desetogodišnje karijere u SAD-u došao u Split i na PMF-u osnovao odjel astronomije, nije bio raspoložen za razgovor. Samo je rekao da je lani dao otkaz na fakultetu i sad radi u privatnom sektoru.
No zbog povratka u domovinu ne žali novi gradonačelnik Knina dr. sc. Marko Jelić.
Godine 2004. počeo se provoditi ‘Projekt povratka hrvatskih znanstvenika u domovinu’. Do danas je na temelju njega izdano deset suglasnosti za zapošljavanje znanstvenika povratnika u javnim znanstvenim institutima uz šezdesetak suglasnosti za zapošljavanje na javnim sveučilištima.
Godine 2007. pokrenut je program ‘Znanstvena suradnja’ koji se od 2014. provodi u sklopu Hrvatske zaklade za znanost – fonda ‘Jedinstvo uz pomoć znanja’. Njime se potiču znanstvena istraživanja financiranjem projekata koji uključuju suradnju s hrvatskom znanstvenom i stručnom dijasporom. Cilj je privući perspektivna znanstvena istraživanja u hrvatske tvrtke i institucije, kao i njihovo međunarodno ili privatno financiranje, pripadajuće znanje, tehnologiju i potencijalne znanstvene rezultate.