Kompanije koje znaju što se zbiva u Bruxellesu lakše se mogu nositi s nacionalnom administracijom u Zagrebu. Postići će bolje uvjete za poslovanje i imati prednost nad konkurencijom.
Legislativni paketi koji se po nekoliko godina pripremaju i valjaju iz Bruxellesa prema državama članicama imaju važnu ulogu za pravni okvir privatnog sektora u Hrvatskoj. Govorimo o digitalnom, energetskom ili tržištu pružanja usluga u EU. Svaki taj legislativni paket izrađuje se dvije-tri godine i na njemu rade stotine političara, službenika, diplomata, predstavnika interesnih udruženja… Izrada svakog propisa u EU ima vrlo transparentnu proceduru i svaki korak može se pratiti putem internetskih stanica EK i EP, ali i drugih profesionalnih portala za monitoring kao Dods, DeHavilland ili Politico.
Poslovni sektor posebno je zainteresiran uključiti se u te procese u najranijim fazama, kad se formiraju prvi nacrtni i stajališta o budućoj direktivi ili uredbi. Prevedeno na hrvatske uvjete i način rada naše administracije, to je faza formiranja radne skupine ministarstva koja će se baviti novim zakonom, izmjenama i dopunama ili podzakonskim aktom. Realnost je takva da se u Hrvatskoj radne skupine sastanu samo nekoliko puta, da su u njih imenovani predstavnici koje odredi minister i da se javna savjetovanja odrađuju vrlo hitro i ako zakon nije kontroverzan, proći će kroz Sabor nezapaženo.
S druge strane, oštri monitoring i proaktivno uključivanje svih mogućih zainteresiranih subjekata u zakonodavni proces EU ne omogućuju da stvari prođu nezapaženo. Cijele mašinerije lobističkih firmi, poslovnih asocijacija, različitih udruga prate svaki detalj i pokušavaju se uključiti u raspravu i sudjelovati u fazama putem informacija i argumenta koje formuliraju. Naravno, prije 20 godina ti se procesi nisu donosili ovako transparentno i pod budnim okom velikog broja interesnih skupina. Prije je bilo dovoljno razgovarati s nekoliko službenika EU i povjerenikom koji je predlagao novu legislativu. Europski parlament dobio je s godinama značajan broj novih ovlasti pa može blokirati inicijative, ali ima i, što je posebno važno, istraživačku i analitičku službu koja pribavlja informacije i analizira utjecaj zakona na tržište i stanovnike. Ako parlamenti nemaju takve mehanizme, a to recimo Sabor u Hrvatskoj nema, ne mogu se realno nositi s inicijativama koje dolaze iz izvršne vlasti jer se oslanjaju na podatke koje su pripremila isključivo ministarstva. Drugim riječima, ako nemate prave i potpune informacije, ne možete participirati u raspravi tako da preokrenete glasove u korist druge strane.
