Budućnost FGS-ova

FGS-ovi su iscrpili svoj financijski bazen, uložili su gotovo sve što su mogli. Vlasnički su ušli u kompanije, restrukturirali ih i sada dolazi vrijeme za izlazne strategije. U idućih nekoliko godina FGS-ovi će početi prodavati svoje udjele i u Dalekovodu i u Spačvi i u Požgaj grupi, nakon čega se nadaju novim ulagačima.

Najnoviji događaji koji su u središte pozornosti bacili Nexus Private Equity Partnere zbog kredita koje su plasirali Agrokoru, a koji su zbog Zakona o izvanrednoj upravi ostali zaglavljeni u tom koncernu, otvorili su još jedno pitanje – budućnost takvih fondova u Hrvatskoj. Vlada Jadranka Kosor je, podsjetimo, odlučila preuzeti izraelski model fondova rizičnoga kapitala i uz privatne investitore omogućiti ulaganja kojima bi se spasilo posnute hrvatske kompanije. Ideja je bila ulaganjem u vlasnički kapital financijski i operativno restrukturirati kompanije, podići ih na noge i na kraju izaći iz te investicije. Naravno, uloga fondova za gospodarsku suradnju bila je i jest ulagati ne samo u posnute tvrtke nego i u dobre projekte i startupove.

Kao što u Hrvatskoj uvijek biva, tako je bilo i u ovom slučaju. Od ideje do danas prošlo je sedam godina, dječjih bolesti kao u priči, mnogo politiziranja pa ponekad i populizma. Od ukupne dvije milijarde kuna, koliko je bilo ukupno planirano za ulaganje putem takva modela, gotovo se sve iscijedilo. Ostalo je još jako malo novca za investiranje, možda za još jedan ili dva projekta. I to je to.

U našem portfelju je šest kompanija u koje smo uložili. Riječ je o 3000 zaposlenika, više od dvije milijarde kuna prihoda, od čega je 60 posto iz izvoza. To je stvarna vrijednost, opipljiva. To smo stvorili u posljednjih šest godina na tržištu. Unatoč nekim stajalištima i izjavama da FGS-ovi nisu imali nikakvu svrhu na tržištu, da nisu služili ničemu i nikome nego samo za naplaćivanje naknada, da su bili Agrokorov bankomat ili gutači državnog novca, to apsolutno ne stoji ni u našem slučaju ni u ostalima. FGS-ovi su i tek-kako imali svoju svrhu i smisao – kaže Marko Lesić, predsjednik Uprave Nexus PE-a. Sveukupni iznos svih njihovih ulaganja je 430 milijuna kuna.

Polovica tog iznosa je državni novac, odnosno kapital koji je osigurao HBOR. Sadašnja vrijednost tog portfelja je 530 milijuna kuna. Dakle, kreirano je novih 100 milijuna kuna – objašnjava Lesić. Naime, Nexusovi FGS fondovi do sada su uložili u devet projekata. Dva od njih su Vaba i Centar banka, koje su u stečaju, ali to su bila ulaganja prijašnjeg društva za upravljanje Alternative Investa. Dalekovod je investicija koju su realizirali 2014. godine. Nakon predstečajne nagodbe i dokapitalizacije Dalekovod zapošljava 1500 ljudi i ima 30 posto veće prihode. U Požgaj grupu uložili smo 2012. godine. Tada je tvrtka imala 50 do 60 milijuna kuna prihoda, stvarala je gubitke, 250 zaposlenih i nije bilo predstečajne nagodbe. Da tada nismo uložili, Požgaj bi završio u stečaju. Danas ta tvrtka ima konsolidirane prihode dva i pol puta veće nego 2012. godine, zaposleno je dodatnih 400 ljudi i sada je ukupno 600 zaposlenih, a 90 posto prihoda generira se iz izvoza – kaže Lesić.

Prosperus FGS uložio je u šest kompanija – između ostaloga u Hrvatsku poštansku banku, HTP Korčula, HTP Orepić; Quae-stus FGS uložio je u Fragrariju, tvornicu tekstila Tr-govišće, Spačvu i tako dalje. I što sada? FGS-ovi su iscrpili svoj financijski bazen, uložili su gotovo sve što su mogli. Vlasnički su ušli u kompanije, restrukturirali ih i sada dolazi vrijeme za izlazne strategije. U idućih nekoliko godina FGS-ovi će početi prodavati svoje udjele i u Dalekovodu i u Spačvi i u Požgaj grupi. I tu je priči kraj. Isplatit će svoje investitore, i privatne i državne, naravno uz premiju. Ako bude bilo prilike, fondovski menadžeri dobit će i takozvanu naknadu za uspjeh. Sav novac koji smo uložili moramo vratiti ulagačima. Dakle, i naknade koje su nam isplaćene i novac uložen u kapital, sve. Na sve to, na godišnjoj razini, moramo vratiti i osam posto povrata i tek kada to napravimo, možemo dobiti naknadu za uspjeh – objašnjava Lesić.

Private equity industrija u Hrvatskoj nije ni približno zaživjela koliko je trebala da bi iznjedrila puni rast gospodarstva. FGS-ovi su u načelu iznimno dobra ideja i nema države u svijetu koja nema sličan model. Do postojanja FGS-ova bilo je oko 30-ak milijuna eura na raspolaganju za takvu vrstu ulaganja. U kratko se vrijeme trenutačno raspoloživi kapacitet ulaganja udeseterostručio. Nije još sve uloženo iako je prikupljeno ukupno dvije milijarde kuna – napominje Mirna Marović, predsjednica Hrvatske Private Equityja i Venture Capital Asocijacije (HVCA). Ističe da je oduvijek javno mnijenje FGS-ove držalo na piku, sve se gledalo povećalom i bilo je iznimno teško raditi u takvim uvjetima.

Bilo je i promjena u upravama, za FGS Alternative smijenjeno je društvo za upravljanje te je dodijeljeno Nexus Private Equity društvu za upravljanje, a neki su privatni ulagači odustajali. Bilo je problema oko uloge države, koja je na početku trebala pasivno se slagati s odlukama privatnih investitora. To se onda promijenilo s promjenama državnih struktura – kaže Marović.

Stoga ni ne čudi da je ovako odjeknula priča između Nexusa i Agrokora. Je li to bila dobra ili loša poslovna odluka, o tome će suditi drugi. Podsjetimo, Nexus je imao višak novca. Naime, njegova tvrtka Nexus ulaganja dobila je dozvolu investitora za ulaganje 85 milijuna kuna u Zagreb montažu. Od toga je 32 milijuna kuna trebalo biti uloženo u kapital kompanije za stjecanje 50 posto vlasništva, a ostatak je trebao ići kao vlasnička pozajmica u Zagreb montažu, sukladno potrebama kompanije. No pokazalo se da Zagreb montaži u tom trenutku ne treba ostatak novca i tako se stvorio višak od 47 milijuna kuna. Tada dolazi upit iz Agrokora za kratkoročni zajam, što Nexus prihvaća. Nekoliko puta su se radile pozajmice, Agrokor je vraćao uredno, ali u jednome trenutku sve staje i oko 40 milijuna kuna ostaje nenaplaćeno. Stupio je na snagu Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku. Iako je postojao kolateral, Nexus ga zbog tog zakona ne može aktivirati.

Priča je mogla biti i drugačija. Da Agrokor nije posrnuo, odluka za davanje pozajmice uz kamatnu stopu od šest posto vjerojatno bi dobila i pohvalu. No situacija je takva kakva jest. Nexus se našao u nezavidnoj situaciji i pitanje je što će se dogoditi. Je li trebao dati pozajmicu ili nije, je li trebao obavijestiti investitore ili nije, to su vjerojatno pitanja na koja ćemo sada rezolutno odgovoriti sa NE, a da je drugačija situacija, rezolutno bismo odgovorili s DA. No lako je biti general poslije bitke, bitno je u budućnosti pokušati spriječiti da se takve stvari događaju.

Sadašnja ekipa u FGS-ovima traži načina kako nastaviti rad nakon dezinvestiranja. Jedna od ideja je i novac iz europskih fondova, ali to je dugotrajni proces. Akteri s tržišta kažu nam da kapital postoji, da se promatraju trendovi na inozemnoj sceni i da se gledaju potencijalne mogućnosti. Samo što su na razvijenijim inozemnim tržištima investitori mirovinski fondovi, privatne zaklade bogataša, države, osiguravajuća društva i tako dalje. U Hrvatskoj nema previše takvih investitora, ali možda se stvari ipak pokrenu.

Jedini ‘spas’ za domaću PE industriju i fondovske menadžere FGS fondova je da ono što su do sada uložili ostvari vrlo visoke povrate kako bi mogli reći – eto uložili smo 100, a prodali za 150 ili 200. Tada će privatni investitori vidjeti njihove rezultate i možda se zakotrljaju neki novi fondovi.

FGS-ovi su bili jako dobra ideja, jako dobar mehanizam za financiranje tvrtki. To je upravo segment tržišta koji treba razvijati i jačati jer je on ključna karika koja nedostaje. Bankarski sektor jako je stabilan i likvidan, ali teško da može financirati male i srednje tvrtke. Nije problem Atlanticu i Podravki doći do kapitala, problem su male obiteljske tvrtke – ističe Lesić, čiji su fondovi uložili i u tri startup-projekta – Boat booker, Podatkovni centar Križ i Energija Gradec.

No činjenica je da i dalje velikoj većini hrvatskih poduzeća nedostaje kapitala, prezadužena su. Zato su FGS-ovi bili dobar potez jer, ne samo što su se pokrenuli novi private equity fondovi, nego su se pojavili novi investicijski menadžeri koji do tada nisu postojali. Sada postoji cijela generacija tvrtki i menadžera koji znaju što je to private equity ulaganje. FGS-ovi su omogućili spašavanje i razvoj nekih strateški važnih / reprezentativnih tvrtki hrvatskoga gospodarstva. Dalekovod je jedan dobar primjer, a tu su i Spačva i Požgaj grupa – zaključuje Marović.

Bilo bi dobro da se država i vladajući ne okrenu populizmu i da iskoriste ono što su dobro napravili FGS-ovi. Još je važnije iskoristiti i ono što se loše napravilo i da se iz toga donesu dobri zaključci.