Odgođena lančana reakcija

Ugroženi nisu samo direktni Agrokorovi dobavljači nego i dobavljači dobavljača. Osobito su u nezavidnoj poziciji tvrtke koje su davanje robe Agrokoru financirale iz kratkoročnih izvora, koje bi se lako mogle naći u situaciji da neće moći podmiriti dugove bankama.

A 180 tisuća radnika u tvrtkama koje su Agrokorovi dobavljači jesen neće biti nimalo ugodna. Svaki od njih mogao bi se naći na burzi ako njegova tvrtka ode u predstečaj ili čak stečaj. Osim Atlantic grupe, Podravke i Kraša, svi drugi Agrokorovi dobavljači u teškoj su situaciji i naši sugovornici boje se da je nedavni predstečajni postupak AWT-a, a potom i Granolija, inače jake i dobro ustrojene tvrtke, tek početak onoga što nas čeka. ‘Lex Agrokor’ izglasan početkom travnja, čini se, uspio je samo na trenutak smiriti situaciju i svi su ga naši sugovornici dobavljači pozdravili. Kažu, da nije bilo ‘lexa’, nastao bi kaos jer bi svatko svakoga blokirao. Isto razmišljaju i u Agrokoru.

Bez donošenja zakona izgledan je bio stečaj sustava Agrokor i kaskadni val od najmanje 70 stečajeva kompanija u sustavu koncerna na raznim sudovima u Hrvatskoj. Također bi posljedice bile i dodatno širenje krize, blokade i stečajeva u koncentričnim krugovima na Agrokorove dobavljače. Stupanjem na snagu zakona spriječene su značajno veće i kompleksnije lančane reakcije koje bi se osjetile u cijelom hrvatskom gospodarstvu i financijskom sustavu – kažu u Agrokoru i dodaju da je u veljači ove godine samo kod 2340 tvrtki dobavljača Konzuma radilo 148.105 zaposlenika. Tome treba pribrojiti još najmanje 30 tisuća zaposlenih u tvrtkama koje su bile ili još uvijek jesu dobavljači drugih kompanija iz sastava Agrokor.

No malo se tko slaže s Agrokorom da su spriječene ‘značajno veće lančane reakcije’, nego je izvjesnije da su samo odgođene. To nipošto ne znači da će sve kompanije morati ići u (pred)stečaj, no najugroženije su one koje su imale znatan dio poslovanja vezan uz Agrokor, na koji je otpadalo više od deset posto njihovih prihoda i vrlo će teško naći nove kanale prodaje kako bi anulirale smanjeni opseg posla.

Najčešće su to domaći ili regionalni brendovi koji nisu toliko jaki da bi ih kupovali drugi trgovački lanci u inozemstvu. Oni ne mogu brzo supstituirati kupca – kaže konzultant Andrej Grubišić.

Doduše, kako su nam ispričali neki dobavljači, posljedica te izloženosti navodno je i Agrokorova ucjena za vrijeme upravljanja Ivica Todorića kada su nekim dobavljačima doslovno naređivali da svoju robu ne prodaju u drugim trgovačkim lancima. Posebno su bili osjetljivi na Lidl, vele dobavljači, a njihove riječi kao da potvrđuje konzultant Drago Munjiza.

Ugrožene su tvrtke koje su imale velik, iznadprosječni udio prodaje Agrokoru, koje ne rade s Kauflandom, Lidlom i Sparom te koje su sudjelovale u faktoringu regresnih mjenica – kaže.

Suvlasnik konzultantske tvrtke Infokorp Danko Sučević ipak upozorava da je osnovno pitanje kako su tvrtke uspijevale do sada pokrivati radni kapital koji im je bio vezan u potraživanjima od Agrokor. Ako su ga pokrivale iz vlastitih izvora, onda neposredan povoda za stečaj ili predstečaj ne bi trebalo biti. Ako su se financirale iz kratkoročnih izvora, onda bi se mogle naći u situaciji da ne mogu podmiriti dugove te će biti prisiljene pokrenuti predstečaj ili stečaj. Pitanje i koliko se njihova izloženost Agrokoru povećavala u zadnje vrijeme, recimo godinu dana. Ako je bila stabilna, onda su manjak gotovine već nekako pokrile; ako se značajno povećala, onda je vjerojatnost stečaja veća – kaže Sučević.

No ugroženi nisu samo direktni dobavljači nego i dobavljači dobavljača, čak i oni mali, jer kako je nedavno poručeno iz Agrokoru kada je objavljeno da će svi mali dobavljači biti isplaćeni u cijelosti, u toj grupi neće biti indirektni dobavljači koji su svojom robom opskrbljivali Agrokorove tvrtke preko velikih dobavljača, primjerice otkupljivača. Iako je takvim dobavljačima to teško palo, naši sugovornici smatraju da takva odluka ima logike jer se često može čuti da se neke velike tvrtke izvlače na situaciju u Agrokoru i ne plaćaju svoje dobavljače pa nije sigurno, kada bi Agrokor isplatio velike dobavljače u cijelosti, bi li sav taj novac završio kod malih.

Deo dobavljača će iskoristiti teškoće Agrokor da na njega prebace krivnju zbog svoje neefikasnosti – kaže Munjiza.

Neslužbeno, tako se razmišlja i u Agrokoru pa će direktni dobavljači svoj novac morati tražiti od otkupljivača kojima su i prodali robu. No osim velike izloženosti Agrokoru, problem nekih dobavljača jest u tome što imaju znatne dugove bankama i faktoring-kućama u Agrokorovim mjenicama te za izdane cesije i zajmove tvrtki Ivica Todorića. Riječ je, kako je nedavno objavljeno u izvještaju o radu izvanredne uprave Agrokor za prva tri mjeseca, o 163 tvrtke koje ukupno od Agrokor potražuju 3,5 milijardi kuna. Banke su čak i indirektno, preko drugih tvrtki, kreditirale Agrokor i posebna opasnost leži kod njih jer u svakom trenutku mogu blokirati Agrokorove dobavljače, no kako nam je rekao suvlasnik jedne velike tvrtke, oni su se dogovorili s bankama i sigurno neće ići u predstečajni postupak.

Drug veliki poduzetnik potvrđuje da nije problem u velikim bankama, koje razumiju situaciju i za sada ne blokiraju dužnike, no male su banke nekim tvrtkama već znale blokirati račune. Male banke nemaju veliku adekvatnost kapitala (sposobnost banke da apsorbira gubitke) i zato postoje naplatiti gdje god je moguće svoja potraživanja. Tim bankama na ruku ne ide ni pritisak HNB-a da dio novca koji potražuju od rizičnih tvrtki stave u rezervaciju, čime ostaju bez dodatnog novca za poslovanje. Velike pak banke, kaže sugovornik, za sada imaju razumijevanja za dobavljače jer imaju dovoljno kapitala da si to mogu sebi priuštiti, no i sam se pita dokle će tako moći.

Svi do jednog dobavljača s kojima smo razgovarali smatraju da je hrvatska vlada pogriješila kada u ‘lex Agrokor’ nije uglavila i odredbu da za vrijeme postupka izvanredne uprave u Agrokoru banke ne mogu blokirati ni Agrokorove dobavljače, kao što u zakonu stoji da banke i dobavljači ne mogu blokirati Agrokor. Zapravo, priča naš jedan sugovornik, ta je rečenica postojala u ‘lex Agrokor’ sve do noć prije njegova izglasavanja u Hrvatskom saboru, kada je izbrisana.

Očito su banke izvršile veliki pritisak na premijera Andreja Plenkovića i ta je rečenica izbačena iz zakona – smatra sugovornik.

Zato dobavljači smatraju da bi se dopunom ‘lexa’, u kojem bi stajalo da banke ne mogu blokirati ni Agrokorove dobavljače, značajno poboljšala situacija za njih, no to je gotovo pa nemoguća misija. Osim ovoga, zanimljivo rješenje predlaže i Denis Smolar iz Denves consultinga. On misli da bi se sadašnji roll-up model kojim velike banke daju kredit Agrokoru i imaju pravo prednosti povrata staroga kredita mogao unijeti u stečajni zakon. Naime, objašnjava Smolar, pokazalo se da predstečaj praktično onemogućuje bankama daljnje financiranje kompanija jer osim što još više riskiraju, one moraju isto toliko novca rezervirati pa i ako prođu predstečajnu nagodbu, mnoge tvrtke zbog nedostatka kapitala završavaju u stečaju.

Roll-up model bi motivirao banke za dodatno financiranje kako bi s pravom prednosti naplatile stare dugove. Drugi bi model bio da se fondovi gospodarske suradnje, tj. equity fondovi, nažalost trenutačno osporavani u medijima, dodatno pokrenu novom državnom inicijativom s fokusom na ulaganja u kompanije koje će biti u predstečaju. Tako bi se kompanije dodatno kapitalno ojačale te bi im se dala mogućnost da provedu potrebno operativno restrukturiranje – smatra Smolar.

Jedan od načina kako olakšati dobavljačima jest, kaže Munjiza, da se Agrokorove tvrtke trebaju hitno prodati konkurentima iz regije ili dokapitalizirati ako je to moguće, a poslovni plan za Konzum kao i promjena operativnog menadžmenta treba biti izvršena što prije. No i sam je svjestan da bi se prodajom Agrokorovih tvrtki moglo namaknuti 1,5 milijardi eura, možda ni toliko, ali ostaje još dug veći od četiri milijarde eura. Zato dobavljači ne trebaju imati velika očekivanja od prodaje, s čim se slaže i Andrej Grubišić, koji kaže da bi ugroženi Agrokorovi dobavljači već sad trebali razmišljati o dokapitalizaciji, pronaći equity fondove (tvrtke za upravljanje rizičnim kapitalom) te nastaviti s poslovanjem.

Sigurno je da tu ima tvrtki za koje bi bili zainteresirani equity fondovi, a koje se nalaze u teškoj situaciji zbog Agrokora – kaže Grubišić.

Postoji još jedna mogućnost da se naplate stari dugovi. Ovih je dana Agrokor poslao poziv dobavljačima da sudjeluju u roll-up kreditiranju poput banaka tako da im se isporuči roba, a za vrijednost te robe bit će im isplaćen stari dug koji sada ne mogu naplatiti. Kako poručuju iz Agrokora, ukupna vrijednost takvog robnog kreditiranja bila bi 50 milijuna eura i, kažu, postoji velik interes dobavljača za takvim kreditom.

Dakle, neke ideje postoje, ali pitanje je mogu li spasiti dio dobavljača. Konzultanti Grubišić, Smolar i Munjiza smatraju da nas ne bi trebala iznenaditi povećan broj predstečajnih postupaka Agrokorovih dobavljača, pa čak i stečajnih. Nešto je malo rezerviraniji Sučević, koji ne vjeruje u val stečaja jer ga nije bilo ni onda kada su se počeli provoditi predstečajevi.

Mali je broj tvrtki koje su bile ugrožene zbog toga što su njihovi kupci pokrenuli predstečaj. A kad bi i bilo vala, onda ga ne bi trebalo izbjegavati. Predstečajevi i stečajevi nužna su komponenta zdravog tržišnog gospodarstva – poručuje Sučević.

Ipak, da je situacija vrlo ozbiljna, pokazuju i pozivi neobičajeno velikog broja dobavljača nakon što smo im poslali upite. S tim smo dobavljačima razgovarali neslužbeno i svi se poriču da su u teškoj situaciji, iako ne i u bezizlaznoj. Također misle da dio tvrtki neće moći izdržati ovu situaciju i da će morati podnijeti prijedlog za predstečajni postupak, možda i za stečaj, no, kažu, nezahvalno je prognozirati koliko će biti takvih.

Uostalom, za AWT, Unex grupu i Unex mediju te Granolio, a riječ je inače o dobrim tvrtkama, pa i Zvečevo (iako ima mišljenja da nije zbog Agrokora pao u tešku situaciju) pokrenut je predstečajni postupak i ono je upozorenje da ni druge tvrtke nisu nimalo sigurne za svoju sudbinu. Kako je rekao jedan poduzetnik, govori se kako je ‘lex Agrokorom’ spašeno 27 tisuća njegovih zaposlenika u Hrvatskoj, no prema projekcijama koje su radili neki dobavljači, 180 tisuća njihovih radnika, ali i od njihovih dobavljača, u ovom je trenutku ugroženo. Samo je to dovoljan signal da posao nije završen. Osim toga, kako ističe konzultant Smolar, ako bi došlo do većeg broja (pred)stečajeva, moglo bi doći do pada hrvatskog BDP-a jer bi se nedostatak domaće robe supstituirao uvoznim. Zbog svega toga nije dobro zatvarati oči i reći kako smo najveći dio posla odrađili ‘lex Agrokorom’. Upravo suprotno, bojimo se da nas čeka još jedan veliki posao.