Iako je svako peto bolovanje lažno, zloporaba bolovanja tek je drugi po redu uzrok nepotrebnih izostanaka s posla. Prvi je sporost procedura u javnozdravstvenom sustavu, zbog čega je poslodavcu kudikamo jeftinije da zaposleniku plati preglede kod privatnih liječnika. Ako zaposlenik nije radno nesposoban, vraća se na posao. Ako je bolestan, prije počne njegovo liječenje.
Informatičar u jednoj našoj tvrtki na bolovanju je bio sedamnaest puta u dvije godine. Kod liječnika je otišao prvi put, otvorio bolovanje, dobio doznake i donio ih u firmu dok se za ostale runde bolovanja nije više baktao sa zdravstvenim sustavom, ali je doznake i dalje uredno donosio. Analizom slučaja otkrit će se prvo niz nedosljednosti koje su upozoravale na prijevaru, pa onda i dokazati poslodavčeve sumnje da radnik zloupotrebljava bolovanje te potvrditi da u tom, kao i u skoro svim ostalim našim poduzećima, ne postoji procedura za provjeru ispravnosti dokumentacije vezane uz bolovanja. Dosjetljivi informatičar, utvrdit će se istragom, doznake je falsificirao.
Od svih pregledanih bolovanja zloupotreba je 2016. godine zabilježena u 21 posto slučajeva. Kontrolori HZZO-a proveli su 2016. godine kontrole bolovanja u 3534 ordinacije liječnika obiteljske medicine, pregledali 7157 osiguranika i zaključili 1507 bolovanja. Na zahtjev poslodavca provedene su kontrole u 1854 ordinacije, pregledano je 2366 osiguranika i zaključeno 314 bolovanja, a HZZO je samoinicijativno proveo 1680 kontrola, u kojima je pregledan 4791 osiguranik i zaključeno 1193 bolovanja. Mjere su izrečene za 600 kontroliranih ordinacija (454 opomene, 129 opomena s novčanom kaznom, 10 opomena s novčanom kaznom i naplatom štete, pet opomena s naplatom štete i dvije opomene pred raskid ugovora s novčanom kaznom).
Financijske naknade za bolovanja na teret HZZO-a iznosile su 2016. godine 1,1 milijardu kuna, što je u odnosu na godinu prije povećanje od 10%. Ukupna stopa bolovanja u 2016. godini iznosila je 3,06%, od čega 1,35% na teret poslodavca, a 1,71% na teret HZZO-a (u odnosu na godinu prije stopa je bila veća za 0,03%). Hrvatski su radnici 2016. godine na bolovanjima proveli 14,391.304 dana (497.324 dana više nego 2015.), a ukupan broj dnevno bolesnih iznosio je 45.832 (za 1442 više nego 2015.). Najčešći razlog bolovanja u 2016. godini bile su bolesti mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva.
Sudska praksa poznaje primjer poslovođe prodavaonice koji je otišao na bolovanje jer je obolio od stresa i imao psihičke probleme. Poslodavac je otkrio da poslovođa na bolovanju radi u vlastitoj prodavaonici i dao mu je otkaz. No sud ga je vratio na posao s obrazloženjem da je takvo postupanje poslovođi pomoglo da ozdravi.
Posao u firmi obavljao i druge poslove u fušu, u slobodno, možda i u radno vrijeme, a kada bi se primaknuo rok za isporuku i on ne bi bio blizu kraja – otvorio bi bolovanje. Taj slučaj iz svoje prakse ispričao nam je Damir Kovačević, direktor zagrebačke tvrtke Mediserv, jedine u regiji koja se specijalizirala za upravljanje apsentizmom, dakle kontrolu izostanaka iz radnog procesa, i posljednjih sedam godina razvija model za smanjenje troškova bolovanja kao daleko najčešćeg oblika odsutnosti radnika s posla.
Osim što imaju problem nepostojanja baznih procedura, tvrtke imaju problem minoriziranja i negiranja problema. Kada im prezentiramo naš model, često dobijemo povratnu informaciju da problem ne postoji ili je toliko minoran da ga se ne treba rješavati. Ispostavi se, međutim, da nije tako i da se nakon provedbe našeg modela znatno smanjuje broj dana bolovanja i pripadajući troškovi. Prvo analizom detektiramo potencijalni problem, nakon toga kreiramo strategiju za svaku tvrtku posebno i krećemo u primjenu alata i procedura. Služeći se bazom u kojoj se nalazi oko 5,5 milijuna zapisa iz cijele Europe o različitim vrstama apsentizma, tražimo nedosljednosti i procjenjujemo slučaj. Služimo se algoritmima, intervjuiranjem radnika, mjerenjem njihovih performansi, specijalnim procedurama u suradnji sa HZZO-om i mnogim drugim alatima – dočarava Kovačević osnove modela nazvanog Absence Insight dostupnog u dvije varijante, u kojima ili obučavaju zaposlenike ili sve odrade sami.
Popularni rad u fušu daleko je najčešći razlog zloporabe bolovanja. Prateći sezone zakonitosti lako se uočava, primjerice, porast bolovanja u vrijeme berbi ili drugih većih poljoprivrednih radova, kao i masovnija obolijevanja u srcu turističke sezone, kada se koja dodatna kuna može okrenuti na sezonskim djelatnostima. Zloporaba bolovanja zamjetna je i u vrijeme spajanja praznika s vikendima, a česti su i slučajevi otvaranja bolovanja kako bi se produljio radni odnos odnosno otkazni rok.
Nataša Novaković, direktorica za radne odnose i ljudske potencijale u HUP-u, priznaje da mali broj poslodavaca ima sustavan pristup rješavanju problema neopravdanih bolovanja. Problem medicinski neopravdanih bolovanja jedan je od problema za koji nam se poslodavci često obraćaju s upitima kako rješavati takve situacije. Neki poslodavci reagiraju uvođenjem financijske stimulacije za visoku prisutnost radnika na radnome mjestu, što možda nije najbolja mjera jer potencijalno može radnike koji su stvarno bolesni i koji bi trebali otići na bolovanje odvratiti od korištenja bolovanja. To može ugrozavati zdravlje tog pojedinca, a potencijalno i njegovih kolega. Kada poslodavci posumnjaju u opravdanost bolovanja, mogu zatražiti kontrolu putem HZZO-a. Nažalost, takve kontrole često su neučinkovite zbog malog broja raspoloživih kontrolora, a katkad i zbog loše pripreme zahtjeva. No često se dogodi da se nakon pregleda kontrolora radnika ipak brzo zatvara bolovanje – govori Novaković i zaključuje da je najveći broj bolovanja ipak u funkciji poboljšanja zdravlja radnika, što svaki odgovoran poslodavac podržava.
Najčešći motiv zloupotrebe bolovanja obavljanje je dodatnih poslova. Službene procjene o iznosu troškova bolovanja koje su nosili poslodavci ne postoje. Pretpostavlja se da su poslodavci na ime direktnih troškova bolovanja (do 42 dana, koji njima padaju na teret) u 2016. godine isplatili oko dvije milijarde kuna. Pretpostavlja se da su indirektni troškovi (trošak zamjenskog radnika, pad produktivnosti, dodatni trošak administracije i edukacije, probijanje rokova i sl.) iznosili između 1,5 i dvije milijarde kuna. Hrvatska je s 42 dana bolovanja na teret poslodavca jedinstven primjer u EU. Nijedna druga država nije troškovima bolovanja toliko opteretila gospodarstvo.
U HZZO-u se, dakako, ne slažu s tvrdnjom da su im inspekcije nečinovite. Njihovi su kontrolori lani na zahtjev poslodavaca i samoinicijativno pročešljali ukupno 3534 ordinacije i pritom pregledali 7157 pacijenata te zaključili da je u 21 posto tih slučajeva bilo riječ o zloporabi bolovanja. Rekli su nam u HZZO-u da posebnu pozornost usmjeravaju na kontrolu i ocjenu opravdanosti bolovanja te da organiziraju i provode velik broj kontrola kako bi se stopa bolovanja uravnotežila i objektivizirala u odnosu na epidemiološke, morbiditetne i druge karakteristike radno aktivne populacije odnosno kako bi se zaključila neopravdana bolovanja i ona koja neopravdano dugo traju.