Troškovi su revalvirali

Selektivno se i manipulatorski rast produktivnosti brži od rasta plaća proglašava internom devalvacijom. Da je provedena prava interna devalvacija, da je privreda rasterećena za 25 posto, izvoznici bi letjeli biti konkurentniji i povećavati izvoz. Čime su postali najvažniji i najzdraviji generator rasta BDP-a posljednjih godina. Problem je da se to uzima kao nešto dobrodošlo. U smislu ‘pa što ovi lupetaju o slabljenju kune kad se evo događa interna devalvacija’.

Ne znam je li gore ako je izostanak cjelovita prikaza posljedica neznanja, sljepila ili proračunatog okretanja glave. Internu devalvaciju hrvatskim su vlastima kao alternativu eksternoj devalvaciji kune 2014. godine predložili stručnjaci MMF-a (ideje o internoj devalvaciji sežu još iz vremena vlade Jadranke Kosor). Molim sad malo koncentracije! Logika internih devalvacija nije bila da izvoznici otpuste dio ljudi, smanje plaće preostalima i natjeraju ih da budu produktivniji. Ne! Interna devalvacija trebala je ponajprije značiti da će se izvoznici smanjiti troškovi države. Da će do smanjenja plaća doći u državnom i javnom, a ne u privatnom sektoru! Da će se smanjiti porezi i parafiskalna davanja. Da će izvoznici pojeftiniti režije: struja, voda, plin…

Naravno, taj se dio interne devalvacije nije dogodio. Ti su troškovi u međuvremenu revalvirali, a ne devalvirali. Plenkovićeva vlada najavljivala je smanjenje opterećenja gospodarstva, ali evo proći će i cijela godina, a od najavljenog rasterećenja od 1,5 milijardi kuna do sada je izvedena ‘interna devalvacija’ od samo 70 milijuna kuna. Ne gajim nade da će oni koji svjesno ili nesvjesno manipuliraju podacima o internoj devalvaciji ubuduće reći potpuno istinu. Ova kolumna tek je pokušaj da svi oni koji još imaju otvoreni um budu upozoreni kako možda istina i nije takva kakva im se servira.

Na kraju, još malo o jednodimenzionalnom slavljenju činjenice da su izvoznici morali kresati broj ljudi i plaće onima koji su zadržali radna mjesta. Analitičari, od kojih gotovo nijedan nije radio u realnom proizvodno-izvoznom sektoru, nonšalantno pristupaju podatku u stilu: ‘Mogu oni, samo kad hoće! Ne treba njima slabija kuna. Evo izvoze po stopi od šest posto na godinu. Samo nek tako nastave!’ Da je provedena prava interna devalvacija, da je privreda rasterećena za 25 posto, ti bi izvoznici danas letjeli. Stope bi bile 20 posto i napokon bismo u sljedećim godinama imali trend rasta BDP-a, a ne usporavanja kako je predviđeno najnovijim Vladinim smjernicama.

Da je izvoznica ostalo više novca za educiranje i nagrađivanje stručnjaka, da su internom devalvacijom državnog troška došli do milijuna za ulaganje u najnovije tehnologije i obradu još neosvojenih tržišta, to bi bila prava stvar. A sigurno bi se napokon počeo povećavati i broj tvrtki koje izvoze. Umjesto toga, izvoznicima se pokušava objasniti da je super to što su jedini podnijeli žrtvu smanjenja troškova. Pa je sasvim realna opasnost da smo dobili još jednu kolosalnu ekonomsku anomaliju, tj. ekonomaliju.