Home / Biznis i politika / Twittanje sankcija

Twittanje sankcija

Dok su se ozbiljni analitičari bavili Trumpovim twittovima i zbivanjima u Zapadnom krilu, američka duboka država postavila je temelje nove američke vanjske politike.

Čim je zasjeo u Ured, ‘po-vjerio’ je novinaru New Yorkera da je Trumpov šef kabineta, a time i njegov formacijski šef Reince Priebus ‘ebeni paranoidni shizofrenik’ te da On, veliki i hrabri Moch ‘neće odsjeći svoj vlastiti k….’, kao neki drugi njegovi kolege iz Zapadnoga krila. Dopisnici i analitičari zbivanja u Bijeloj kući očekivali su početak velikog rata na Zapadnom krilu. Kad tamo, Trump je nakon povratka s vikenda poslao twitt da je njegov novi šef Ureda ‘veliki Amerikanac i veliki vođa’, umirovljeni general John Kelly, bivši šef Ureda za domovinsku sigurnost. Tek koji sat kasnije Scaramucci je dobio ‘vritnjak’.

U međuvremenu Trump je odtwittao da je nakon nove referendumške ekshibicije neokomunističkog predsjednika Madura, uveo sankcije Venezueli. A iščekuje se kad će odtwittati da je potpisao i novi paket sankcija Iranu, Sjevernoj Koreji i Rusiji (koji osobito tangira Njemačku, odnosno projekt plinovoda Sjeverni tok 2), a koji je prošli tjedan gotovo jednoglasno usvojio američki Kongres. Možda prije toga stigne twitt o američkom odgovoru na Putinov odgovor na američke sankcije – u vidu smanjenja broja američkog diplomatskog osoblja u Rusiji. Taj novi način vođenja američke politike, ne samo na unutarnjoj američkoj već i na globalnoj svjetskoj sceni, koji je kao nastavak svoje izborne kampanje nametnuo predsjednik Trump, zbunjuje i političke prijatelje i političke protivnike i ozbiljne diplomate koji ne znaju što činiti i mnogobrojne medijske kritičare i malobrojne medijske simpatizere… Pitaju što činiti, s kim činiti i što je to?

Je li to nekontrolirani brod čudaka, ekscentrika, koji se, došavši iz nekonvencionalnijeg (?) poslovnog okružja ne snalaze u konvencionalnoj visokoj politici, u establišmentu, kako to još uvijek drži većina analitičara? Ili je pak riječ o projektu koji će se jednog dana izučavati kao ‘revolucija’ u vođenju visoke politike i političke komunikacije? Priznajem, sklonija sam ovoj drugoj tezi.

Donald Trump je u samo pola godine razbio dotadašnji sustav komunikacije u visokoj svjetskoj politici i političku korektnost koja je počela kočiti logičnu misao, razbio je dotadašnji sustav kadroviranja u visokoj politici, pokazujući da zbilja kojekakvi likovi, poput Scaramuccija, mogu jedno vrijeme biti čak i šefovi Ureda za informiranje Bijele kuće. A osobito je pokazao da se u takvom, naoko šaljivom okružju, s Predsjednikom kao kraljem pošalica, može stubokom promijeniti američka vanjska politika. Barem do one razine da se pokaže aktivnost, jasan smjer, i da se otvori prostor za ozbiljne razgovore o novom odnosu snaga u svijetu. U samo pola godine Trumpove vladavine, europske države, a osobito Njemačka, izazvane su na ozbiljne razgovore o budućnosti EU i svojoj budućnosti. SAD je počeo aktivnije igrati na Bliskom istoku, ali i u već zaboravljenoj, zapuštenoj i drugima prepuštenoj Jugoslaviji.

Pritom je Hrvatska dobila šansu ponovno postati partner i profitirati od toga – bude li znala. Počela se postavljati jasna granica i prema ruskim, ali i prema turskim ambicijama u Europi. Prošlosti sancije američkoga Kongresa izazov su za izjašnjavanje: i Iranu i Sjevernoj Koreji. Ali i Rusiji, unatoč širenju dojmova da Trump jako voli Putinu. Pritom je šaljivom Trumpu ostavljena mogućnost pregovora i popuštanja ili pak zaostravanja, jer kao sankcije nisu njegova ideja. U međuvremenu je šaljivi Trump na svojih nekoliko putovanja prodao više oružja nego njegov prethodnik u dva mandata. Zapravo, dok su se ozbiljni analitičari bavili Trumpovim twittovima i zbivanjima u Zapadnom krilu, američka duboka država postavila je temelje nove američke vanjske politike. A doći će vrijeme i za ozbiljno Zapadno krilo. U svakom slučaju John Kelly nije nimalo neozbiljan.