Sezona skupština VEĆINSKI VLASNICI NA UDARU AKTIVNIH MALIH DIONIČARA

Nenavikli na aktivizam manjinskih dioničara, većinski vlasnici kompanija još ih doživljavaju kao smetala, a ne kao partnere koji imaju isti cilj. Glavna egida aktivnosti malih dioničara u svim kompanijama u kojima djeluju jest transparentnije poslovanje. Zahtjev za raspodjelu dividende podrazumijeva se.

Obzirom na još uvijek nisku razinu kvalitete korporativnog upravljanja u velikom dijelu hrvatskih kompanija, ne čudi ni loš položaj manjinskih dioničara. Njih se najčešće doživljava kao potpuno nebitne faktore, često smetala koja iako ništa ne mogu, pogotovo u društvima s uvjerljivim većinskim dioničarima. Osim toga, kod nas još nije potpuno osviještena činjenica da bi uprava trebala raditi isključivo u interesu društva, a time i svih dioničara, većinskih i manjinskih.

No mali dioničari mogu biti itekako važni i zadavati glavobolje većinskim vlasnicima i upravama. Najpoznatiji domaći aktivist među malim (često i ne tako malim) dioničarima jest zasigurno Nenad Bakić, koji je vrlo aktivan dioničar u brojnim kompanijama poput Đure Đakovića, Varteksa, Valamara itd. Uz njega, tu je nekoliko drugih poznatijih malih dioničara koji su aktivni na internetskim forumima i glavnim skupštinama društava čije dionice imaju, a u zadnje vrijeme povećao se broj aktivnih malih dioničara i u nekim zvučnim kompanijama.

Tako su nedavno mali dioničari živahnijima učinili glavne skupštine Adrisa i Dukata, a protuprijedlozi su podneseni i za nadolazeću glavnu skupštinu Hrvatskih duhana. Slučajevi Dukata i Hrvatskih duhana dosta su slični jer i u jednom i u drugom slučaju mali dioničari traže od većinskih dioničara isplatu dividende koja se nije isplaćivala deset godina premda postoji značajna zadržana dobit u oba društva i isplata dividenda ne bi utjecala na njihov financijski položaj. Protuprijedlog u slučaju Dukata, u kojem francuski Lactalis drži 93,69 posto dionica, ali ima i dalje velik broj malih dioničara, podnijela su dva mala dioničara. Pero Vlajnić tražio je isplatu dividende od 23 kune po dionici (ukupno 69 milijuna kuna), a Domagoj Jukić isplatu čitave dobiti iz 2016. od 143,4 milijuna kuna te još 156,5 milijuna kuna iz zadržane dobiti, što je ukupno 300 milijuna kuna ili sto kuna po dionići.

Vlajnić je pritom istaknuo da je ovo Lactalisu deseta godina otkako je kupio Dukat te da je do kraja 2016. akumulirano čak 1,1 milijardu kuna zadržane dobiti a da nijednom nije isplaćena dividenda. Jukić je pak traženje isplate dividende dodatno argumentirao činjenicom da izvješća ne pokazuju stvarne odnose između Dukata i većinskog vlasnika te ovisnih društava, a nedavanje razrješnice Upravi i Nadzornom odboru time da su radili suprotno interesima malih dioničara i diskriminirali ih. Protuprijedlozi nisu prošli na nedavno održanoj Glavnoj skupštini, ali uzburkali su duhove u dosad potpuno mirnom Dukatu i Lactalisu. Probudili su se i drugi mali dioničari pa se može očekivati nastavak pritiska na upravu i većinskog dioničara.

• Intencija dioničarskog djelovanja u kontekstu Dukata sasvim je jasna. Ona će, vjerujemo, biti podudarna i djelovanju većinskog dioničara kao i tijela društva. To je jedini ispravan put naprijed. Došlo je vrijeme da društvo podigne razinu transparentnosti poslovanja i pokaže kako shvaća da je glavni pokretač dioničkog društva dioničar. Društvo već dugi niz godina nije isplaćivalo dividende, a upravljački i nadzorni odnosi u najmanju ruku zamagljeni. Investicijska politika očito ne služi interesima svih dioničara. Sad se postavlja pitanje komu onda služi – kaže Jukić.

Kako je i korporativno izvještavanje dosegnulo minimum, dodaje, jasno je kako se očekuje od svih dioničara da pozitivno pridonesu boljem položaju društva. To ne bi trebalo biti teško jer je hrvatski zakonodavni okvir napravljen na dobrim europskim standardima. S druge strane, svaki retrogradni potez većinskog dioničara (primjerice istiskivanja ili delistiranja, nap. a.) bio bi najstrože promatran i ispitan. Izvjesnije je da će se Lactalis početi ponašati onako kako bi se ponašao u svojoj domicilnoj jurisdikciji. Manjinski dioničari angažirali su specijalizirani odvjetnički ured i financijski savjetnici.

Utjecaj malih dioničara jači je kada se formira udruga koja ih okuplja i zastupa, i najčešće se jedino tako mogu izboriti za svoje interese. Udruga se osniva kao pravna osoba i kao takvu respektira je svaki većinski dioničar, pogotovo ako članovi udruge imaju više od pet posto dionica.

Neravnopravan položaj U Hrvatske duhane, u većinskom vlasništvu TDR-a, odnosno multinacionalke BAT-a, također je stigao dobro sročen i argumentiran protuprijedlog. Podnio ga je mali dioničar Marinko Jagić, aktualni predsjednik uprave Luragrupe. Traži da se od ukupno ostvarene dobiti od 10,9 milijuna kuna u 2016., 10,3 milijuna kuna isplati u vidu dividende. Uobičajena je praksa da se dioničarima isplaćuje dividenda (što uvelike i čini većinski dioničar svojim dioničarima) pogotovo kad je kompanija profitabilna i deset je godina nije isplaćivala. Traži se i da se temeljni kapital smanji za 84,2 milijuna kuna i isplati dioničarima u iznosu od sto kuna po dioniči. Koliko je sve to u interesu i BAT-u, vidjet će se na skupštini 29. kolovoza. Sporno je i što su manjinski dioničari u neravnopravnom položaju prema većinskom jer nisu dobili financijski izvještaj za prošlu godinu. Transparentnije poslovanje glavna je egida aktivnosti malih dioničara u svim kompanijama u kojima djeluju. Zadnja skupština Adris-grupe bila je vrlo napeta.

Upravo zato što se pojavila grupa malih dioničara na čelu s Mihovilom Prpićem koja je na skupštini postavljala neugodna pitanja najvećem pojedinačnom dioničaru i predsjedniku uprave Anti Vlahoviću, posve nenaviknutom na takvu situaciju. Mali dioničari Adrisa okupljeni u udrugu traže više transparentnosti te smatraju da kompaniji treba svježina i nova energija, da su dosadašnja ulaganja konzervativna i da se treba širiti u inozemstvu. Zbog toga su doživljeni kao neprijatelji, a ne partneri i ravnopravni dioničari. Prpić zasad, s obzirom na situaciju, ne želi istupati u javnosti s detaljnijim informacijama o samoj udruzi, koga sve zastupa, koji su motivi dioničarskog aktivizma i kakvi su daljnji planovi, već će se, kaže, fokusirati samo na rad. A za Udrugu uopćeno kaže da je osnovana s ciljem da bude servis dioničarima te ‘sredstvo spajanja i rasta’.

Slična je situacija u Pevecu. Predsjednik udruge malih dioničara Hrvoje Marković aktivirao se kao mali dioničar dan nakon kupnje dionica jer, kaže, u tijeku je bilo neprijateljsko preuzimanje.

• Najveći dioničar s 12 posto bio je CERP, koji je svoje dionice počeo dodjeljivati hrvatskim ratnim vojnim invalidima te sam pokušao (i uspio) CERP nagovoriti da taj dan pošalje dopunu dnevnog reda s točkom uvrštenja na uređeno tržište kako bismo dobili ponudu za preuzimanje – kaže Marković ističući da je daljnji angažman bio usmjeren na podizanje razine transparentnosti i olakšavanje dioničarima u upravljanju imovinom.

Udrugu malih dioničara Peveca osnovali su prošle godine u srpnju kako bi formalno pozvali dioničare koji dijele iste ciljeve na okupljanje. Danas imaju 20-ak članova s oko jedan posto glasova, uz podršku još toliko dioničara i glasova, a na zadnjoj skupštini za njihov protuprijedlog glasao je i dioničar s 8,5 posto dionica. Iz perspektive nove uprave i većinskog vlasnika ne doživljava ih se pozitivno, a u odnosu na prošle godine otežan im je pristup financijskim izvještajima i materijalima za glavnu skupštinu. Aktivnosti udruge uključuju slanje dopisa tijelima društva, zastupanje dioničara na glavnoj skupštini, izradu protuprijedloga i predstavljanje rada udrug dioničarima.

• Kod nas se općenito na aktivizam i pokušaje promjene, dok ih ne možete sami provesti, gleda neozbiljno. Ljudi radije jamraju u kafićima o problemima, ali kada imaju mjesto i vrijeme da ih riješe, ili barem priopće ljudima koji imaju tu moć, obično su tihi. U društvu u kojemu postoji većinski vlasnik ne možete mu ništa nametnuti, ali možete ga raznim pritiscima pokušati nagovoriti na neke stvari. Cilj je osvijestiti ih da će u jednom trenutku više koristi imati od veće razine transparentnosti, korporativnog upravljanja i suradnje s malim dioničarima nego od skrivanja izvješća i skupljanja dionica – ističe Marković.

Uspjeli su, dodaje, mnogim dioničarima osvijestiti vrijednost njihove imovine i prava koja im proizlaze iz nje, te informirati ih o poslovanju društva čiji su dioničari. Za razliku od revizijskog i nadzornog odbora, uočili su pogošku u izvještaju revizora zbog koje je morala biti odgođena glavna skupština.

• Nažalost, nismo uspjeli vidjeti Pevec na uređenom tržištu ni pojednostaviti postupak prijave za sudjelovanje na glavnoj skupštini. Stavovi prema malim dioničarima podijeljeni su, od uprave i većinskih vlasnika nažalost nisu pozitivni, ali od većine dioničara s kojima smo kontaktirali imamo pozitivna iskustva. Daljnji planovi uključuju okupljanje preostalih malih dioničara i davanje prijedloga i kritika. Želimo spriječiti mogućnost nepovoljnih dokapitalizacija i izmjena statuta te pokušati predložiti odluku o uvrštenju na uređeno tržište – kaže Marković.

Utjecaj malih dioničara jači je kada se formira udruga koja ih okuplja i zastupa, i najčešće se jedino tako mogu izboriti za svoje interese. Udruga se osniva kao pravna osoba i kao takvu respektira je svaki većinski dioničar, jer ona ima veću moć, pogotovo kad članovi udruge imaju više od pet posto dionica. Nekoliko takvih inicijativa još je prije nekoliko godina imao aktivni mali dioničar i ulagač Milivoj Mitrović i njegovi kolege u Finvestu, Varteksu, Industrogradnji, Hrvatskim duhanima itd. No nije išlo glatko jer je teško, kaže Mitrović, pronaći dovoljno po uzdanih ljudi koji neće biti potpukljivi, a i tim je tvrtkama krenulo nizbrdo pa su se osiromašeni mali dioničari uglavnom povukli i izgubili volju. Mitrović sada ima plan pokrenuti udrugu malih dioničara na razini Hrvatske, a njen cilj bio zaštita njihovih prava. Mali dioničari mogli bi se javiti i dobiti savjet, a u nekim slučajevima i novac za podizanje tužbi, za što planiraju tražiti sredstva iz EU.

• Mali su dioničari sve više obespravljeni i treba znati doskočiti većinskima, ispregovarati stvari i smisliti način da i druga strana ima interesa – kaže Mitrović. Upravo je on to samostalno postigao u slučaju Hotela Njivice. Nakon što se Finvest podijelio na tri tvrtke – novi Finvest Corp, Finvest Rijeku i Finvest Njivice – dotadašnji dioničari Finvesta dobili su i udjele u Finvest Njivicama, a Mitrović se nakon godinu i pol dana pregovora s novim većinskim dioničarom i njegovim zastupnicima uspio izboriti da 40 malih udjelničara bude isplaćeno po knjigovodstvenoj vrijednosti.

• Prihvatili su moj prijedlog da im je u interesu imati 95 posto vlasništva. Iz tog su razloga od nas otkupili njima potrebnih tri posto udjela. Pretpostavili su da bismo mogli osnovati udrugu malih dioničara koja bi pozorno pratila poslovanje tvrtke, što veliki dioničar uvijek nastoji izbjeći. Nakon dugih pregovora pristali su na naše uvjete, a ja sam uspio skupiti nužnih tri posto udjela, uključujući i svoje udjele – kaže Mitrović. Po svemu sudeći, odnosi manjinskih i većinskih dioničara mogli bi u sljedećim godinama ući u novu fazu. Rani izuzeći aktivnog dioničarstva dobivaju svoju nadogradnju. Koliko je njihova uloga potrebna, vidi se možda najbolje na primjeru Agrokora, gdje je izostala, iako je među njima bilo i institucionalnih ulagača. Čini se kako se manjinski dioničari u budućnosti neće tako lako predavati, a mogli bi biti naoružani ekspertnom pomoći.