Swot analiza

Zbog žitne lađe Zore Karlovac dobio svoju prvu brodarsku kompaniju. Odavde do Ukrajine nema turističke atrakcije kao što je Zora, replika lađe koja je prije dva stoljeća plovila žitnim putem Sava – Kupa. Novosagrađena Zora putnički je brod koji prevozi do 60-ak putnika Kupom, a čiju je gradnju pokrenulo pet žena u srednjim dvadesetim godinama. Zorom upravlja brodar, tvrtka Aurora Colapis.

E, tiho pliva žitarica lađa, ej, na talasi Kupe vode ladne…, pjevalo se u davnini dok se lađama korabljama Kupom uzvodno dovozilo žito u Karlovac, a od ovog proljeća Kupom plovi i oživljava legendu i baštinu 25-metarski brod Zora. Lađarski ceh s lađama poput današnje replike Zore uvelike je u 18. stoljeću bio zaslužan za tadašnji gospodarski prosperitet Karlovca, ali ideja gradnje Zore ostala bi to i dalje da ona nije postala i okosnica projekta Žitni put Kupa – Sava koji je iniciralo Zvono uz Kupu, udrug za promicanje kvalitete življenja na čelu s predsjednicom i suosnivačicom Jasminom Cvetković iz Zamršja, sela na lijevoj obali Kupe nizvodno od Karlovca. Projekt je službeno pokrenut 2. srpnja 2013. nakon što ga je kao nositelj za financiranje fondu EU prekogranične suradnje Hrvatske i BiH IPA CBC prijavila Općina Pokupsko, a uza Zvono za Kupu, partneri su bili Grad Karlovac, Karlovačka županija, TZ Sisačko-moslavačke županije, TZ Brodsko-posavske županije, Razvojna agencija Karla, Zagrebačka županija te Ministarstvo turizma. Rukovođena doprinosom kreiranju kvalitetnih gospodarskih perspektiva i poboljšanju životnih uvjeta u Hrvatskoj i BiH u prekograničnoj regiji srednjeg toka Save te afirmaciji te regije kao jedinstvene turističke destinacije, čitava ta ideja konkretnizirala se na specifičan način, kaže Jasmina Cvetković – revitalizacijom riječnog Žitnog puta s popratnim integriranim upravljanjem, diverzifikacijom proizvoda i zajedničkim marketinškim aktivnostima.

– Ideja za projekt rodila se 2009. dok sam se šetala s prijateljicom Anom Prepolec-Padežanin uz Kupu u Zamršju. Htjele smo nešto promijeniti, učiniti nešto za afirmaciju pokupskih sela Zamršja i Rečice, koja su nizvodno Kupom od Karlovca, stvoriti nešto čime bismo ta naselja uvrstile na kartu Hrvatske. U razgovoru s kućom Gradskog muzeja u Karlovcu Igorom Čuligom shvatile smo kolika je bila važnost trgovine žitom i koliko je lađarstvo tim žitnim lađama bilo važno za razvoj gospodarstva i društvenog života Karlovca u 18. i 19. stoljeću. S obzirom na to da smo vezane uz tu našu baštinu, imale smo san napraviti jednu takvu žitnu lađu kakva je nekad plovila Kupom, i eto, nakon devet godina uspjeli taj san pretvoriti u javu – objašnjava Jasmina Cvetković.

Vrijednost projekta je 662.130,40 eura, od čega je za hrvatski dio bilo namijenjeno 351.690,25 eura. Glavna stavka u projektu bila je gradnja jedinstvene replike drvene žitne lađe kakvima su se služili trgovci na tom dijelu Save, a onda njima plovili i Kupom od Siska prema Karlovcu. Voditelj gradnje lađe bio je Ivan Padežanin, koji je ujedno bio i voditelj tog EU-projekta, a danas je direktor tvrtke Aurore Colapis, koju je osnovala udruga Zvono uz Kupu radi operativnog poslovanja i brodarskih aktivnosti glede komercijalne eksploatacije Zore. Tehnički dio projekta za gradnju broda izradio je Nikola Brnardić, čiji su roditelji i sami bili lađari. Zoru je u prostoru Hrvatskog remontnog zavoda sagradila putem natječaja odabrana tvrtka Metal-Zec vlasnika Ivana Zeca iz Iloka, koja se osim metalnom galanterijom bavi i izradom drvenih elemenata.

Tvrtka Metal-Zec pokazala je velik entuzijazam da izradi nešto što nije nitko u posljednjih stotinu godina, a izazova je tijekom projektiranja i gradnje bilo zaista mnogo. Riječ je o putničkom brodu koji prevozi do 60-ak putnika u svojim turama Kupom. Nužno je bilo u repliku ugraditi mnoge modifikacije u skladu s važećim tehničkim i sigurnosnim brodarskim normama, bez čega ne bi mogla biti registrirana u Hrvatskom registru brodova pa tako ne bi smjela ni zaploviti – ističe Cvetković.

Takve lađe nisu imale motore, dodaje, a Zora ima čak dva. S druge strane, lađa se zbog poštovanja baštine služi 2,5 metara dugim kormilom kako se u suvremenim plovilima više ne rabi. Kompromisa nije smjelo biti – ako nešto gradimo, to mora biti u skladu sa zadanim i odobrenim projektom. Lađa je zbog kvalitetne hraštovine i svih postupaka tijekom obrade i gradnje na kraju bila i skuplja nego što bi to bilo da su se upotrijebili jeftiniji materijali. U obradi i gradnji primijenjene su suvremene tehnologije lameliranja, a spajanje konstrukcijskih elemenata trupa vrhunskim epoksidnim smolama pridonosi čvrstoći konstrukcije, pa tako nije bilo ni potrebe za vještinama nekih majstora starih zanata koji su korišteni u ta davna vremena u gradnji takvih plovila. Zbog specifičnog plovnog puta rijekom Kupom s prilično kolebljivim vodostajem, Zora nema klasičnu kobilicu, već ravno dno, čime je bitno smanjen gaz, koji s punom težinom broda, uključujući i 12 tona balasta, ne prelazi 60 cm – objašnjava Cvetković.

Nakon gradnje Zora je iz Jankomira kao specijalan teret prevezena do Siska, do Brodocentrova brodogradilišta u Galdovu, gdje je na specijalnom navozu i spuštena u Savu, odakle je uplovila u Kupu i njome uzvodno krenula prema svojoj matičnoj luci u Brodanima. Zora je jedinstvena europska atrakcija i takvog broda nema, kako je rekao projektant Nikola Brnardić, odavde do Ukrajine. Jedinstvena je po tome što takav brod ni na savskom ni na dunavskom slijedu još nitko nije obnovio ili napravio povijesnu repliku nakon što su takve originalne lađe napuštene i prepuštene propasti. Važno je da je ideju i čitav projekt pokrenulo nas pet mladih žena u srednjim 20-im godinama i da smo time zaista željele dati doprinos boljšemu naše zajednici. Bilo je na tom putu i dosta skepse, unatoč tome što su nas brojne i bitne institucije podržavale, malo je ljudi vjerovalo da smo u stanju realizirati svoju zamisao. Ta nevjerica u projekt kod mnogih bila je prisutna sve dok nisu svojim očima ugledali brod na rijeci. Tako sad nakon čitavog stoljeća Kupom plovi pravi brod, jer sve ostalo bile su nekakve lađe do 12-ak metara dužine, a naša Zora je 25-metarski pravi putnički brod koji plovi Kupom, dosad rezerviranom samo za čamce i mala plovila – ističe Cvetković.

Kupa je sa svojim kolebajućim vodostajem izazov za kontinuitet tog projekta, ali Cvetković kaže da je sad glavni zadatak gradnja prateće pristanišne i logističke infrastrukture za operativnu turističku eksploataciju broda. Izlet i plovibda Zorom koncipirani su u skladu s preferencijama posjetitelja, tako da vožnje traju 90-ak minuta, a za to vrijeme putnici se upoznaju s povijesnom pričom o žitnoj lađi, povijesti plovibde i žitne trgovine na karlovačkom području, s njezinim tehničkim performansama i povijesnim referencijama, sve to popraćeno ponudom lokalnih pića i tradicionalnoga kolača.

Kapetan Zore je Ivica Špelić, s velikim iskustvom u riječnoj plovibdi Šavom i Dunavom te višegodišnjim iskustvom stečenim plovibdom u Rotterdamu i njegovim vrlo prometnim plovnim zaleđem. U razradi ideja iz kojih je nastao čitav projekt osim Jasmine Cvetković i Ane Prepolc-Padežanin sudjelovale su Marina Cvetković-Žafa, Antonija Perač-Fištrović i Nikolina Belančić-Arki.

Na pitanje što je i kada je bilo najteže tijekom realizacije projekta, Jasmina kaže da se nije smjelo ni pomišljati na odustajanje s obzirom na to da je riječ o europskom projektu. Jasmina kaže da sad Zora mora vraćati i opravdati svoje postojanje i sav trud uložen u njezin nastanak i čitav koncept kojeg je ona tek dio. Ali razmatra se ideja i prijedlog da se u suradnji sa Šumarsko-drvodjeljskom školom pokrene proizvodnja manjih plovila, korabli kakvima su se Kupom prevozili različit teret, te da se pokrene obuka mladih stolara, tesara i srodnih zanimanja za izradu monoksila, povijesnih čamaca izrađenih od jednoga komada drva kakvima su još i Rimljani prevozili raznu robu.

Brod Zora u komercijalnu uporabu ušao je potkraj proljeća, a njime upravlja i od ulaznica ubire prihod njegov brodar, tvrtka Aurora Colapis, čime je Karlovac dobio i svoju prvu brodarsku kompaniju. Za sada plovibda se subotom i nedjeljom odvija u režimu slobodnog bukinga od 16.30 sati nadalje, a organizirane grupe svoje termine za plovibdu mogu rezervirati ovisno o svojim preferencijama i programima.

Plovibda je moguća i do Karlovca ako je tamo vodostaj viši od 150 cm, ali zasad te plovibde nisu u redovnoj ponudi s obzirom na to da je ljeti vodostaj uglavnom niži. Plovibda nizvodno do Siska nije moguća, kaže Jasmina, zbog dvaju slapova preko kojih Zora ipak ne može. U planu je i ispitivanje korita za uzvodnu plovibdu do Karlovca i u ljetnom vodostaju Kupe. Problem je u tome što Zori treba najmanje četiri metra širok prolaz za sigurnu plovibdu i plićaci dublji od 60 cm. Ima nade da se i taj plovni put uspostavi, jer kao važan preduvjet već je postignuto i to da je Kupa proglašena plovnim putem, o čemu je donesen i poseban zakon. Temeljem toga moglo bi i Ministarstvo odobriti djelomično prilagođavanje korita Kupe radi uspostave sigurnog plovnog puta. To bi značilo na nekim mjestima samo pomaknuti šljunak na stranu da se produbi dno i napravi koridor kojim će Zora potegnuti i do Karlovca.