AGROKOROVI MENADŽERI PO AKCIJSKIM CIJENAMA

Iz Agrokorova ‘tornja’ otišlo je 70-ak od 200-tinjak ljudi. Među njima je i 20 top-menadžera. Headhunteri već imaju stotinjak CV-ova agrokorovaca, a i mnogi drugi već pišu svoje biografije. No neće svi brzo naći posao, a pogotovo neće izboriti sadašnja primanja. Raditi dulje od šest mjeseci na menadžerskoj poziciji u Agrokoru znači postati nesposoban za rad u bilo kojoj multinacionalnoj kompaniji. To zvuči grubo i zločesto, ali dolazi iz usta bivših menadžera iz koncerna Agrokor, kao i stručnjaka na tržištu rada koji su zadnjih par mjeseci zaposleni pronalaženjem novih radnih mjesta za bivše (ali i sadašnje) menadžere iz sustava. Odljev kadrova iz Agrokora započeo je i prije početka ove godine, kada su u javnost procurile informacije o dramatičnoj poslovnoj situaciji u Koncernu.

Agencije za zapošljavanje i headhunteri nisu željeli imenovati tko sve trenutačno traži posao, ali su istaknuli da u njihove baze svakodnevno stignu dvije do tri prijave kandidata, odnosno da tržištem trenutačno cirkulira 100-tinjak životopisa menadžera iz Agrokora. Sigurno je i više onih koji put do sigurnije i izvjesne budućnosti traže preko poznanstava. Agrokorovih top-menadžera je, prema procjenama bivših zaposlenika, u Hrvatskoj 200-tinjak (u Konzumu ih je navodno samo 80), a toliko ih je i u regiji. Vlasnici agencija za zapošljavanje kažu da su do prije par mjeseci imali vrlo malo prijava kadrova iz Agrokora u svojim bazama podataka jer su to uglavnom bili vrlo lojalni zaposlenici. Da je Ivica Todorić načinom upravljanja kompanijom mnogo ljudi zadužio i svojom lojalnošću, oni su vraćali sve što je za njih napravljeno.

Ante Ramljak kao izvanredni povjerenik doveo je prije nekoliko mjeseci neke menadžere izvana, ali je, za razliku od članova uprava, nadzornih odbora i savjetnika koji su napustili ‘toranj’, većina direktora tvrtki u stopotnom Agrokorovom vlasništvu još uvijek zaposlena u sustavu. Pogotovo u proizvodnim tvrtkama poput Leda, Jamnice, PIK Vrbovca. To je možda i logično, s obzirom na to da neće tako lako naći slične uvjete i plaće u drugim tvrtkama, a uostalom, stanje se u tim tvrtkama više-manje stabiliziralo. Jedan od razloga je i taj što su potpisivali jednogodišnje ugovore kako je kome istjecao u ovoj godini, što im je navodno bio i uvjet za dobivanje otpremnine. S obzirom na to da ti ugovori neće svima isteći istodobno, pravi egzodus iz sustava očekuje se od jeseni.

S kakvim referencijama se može pohvaliti menadžer iz Agrokora i zbog čega bi bio poželjniji od ostalih kandidata koji su svoja iskustva stjecali u multinacionalnim kompanijama? Poželjno je sigurno to što ste se, radeći u Agrokoru, umrežili praktički s cijelim tržištem jer je malo koja tvrtka u Hrvatskoj u svom poslovanju mogla izbjeći Agrokor. Dakle, vaš najveći kapital upravo su veze i poznanstva, pogotovo u sektoru prodaje. Unazad dvije godine na direktorskim pozicijama svih Agrokorovih tvrtki toliko se ljudi ‘izrotiralo’ da bi i najvjerniji ljubitelji meksičkih sapunica teško mogli pratiti tko je u zadnje dvije godine prešao u koju tvrtku. Gotovo da nema direktora Leda, a da nije bio direktor Jamnica ili Konzuma ili Tiska ili Zvijezde. I obrnuto. I tako nekoliko puta. Stoga bi neka prednost (ako je riječ o sposobnom direktoru) mogla biti i multidisciplinarnosti i iskustvo u različitim sektorima.

Stručnjaci smatraju da će se ljudi iz proizvodnje na tržištu rada mnogo brže i bolje snaći od kadrova zaposlenih u trgovini, gdje na tržištu općenito postoji ogroman suficit srednjeg menadžmenta. Naime, najkvalitetniji kadrovi u Koncernu mogu se naći u proizvodnim tvrtkama, gdje su radili i još uvijek rade vrhunski inženjeri. Uostalom, ni Leda ni Jamnica ni PIK ne bi postizali (još uvijek) tako dobre rezultate bez vrhunskih kadrova.

Osim stručnjaka u proizvodnji, na dobrom glasu je i viši i srednji menadžment koji je radio u operativi. Neki od menadžera iz te skupine napustili su brod na vrijeme (još prošle godine) prije oluje i sada plove u mirnijim i sigurnijim poslovnim vodama. Jure Radoš, koji je bio šef nabave i prodaje Konzuma, otišao je ove godine na poziciju člana Uprave Peveca. Darko Knez lani je napustio Todorića i pojavio se kao svlasnik u Meteor grupi, koja je nedavno preuzela Badel. Iako preuzimanje još nije formalno završeno, za očekivati je da će Knez povući još neke ljude iz sustava u Badel. Neki ‘stariji’ menadžerski kadrovi koji ne misle kretati ispočetka osnovali su vlastite konzultantske tvrtke pa je tako npr. Goran Kramarić, nekadašnji čelnji čovjek najprije Agrolagune pa potom Zvijezde, lani osnovao svoju privatnu tvrtku Kramarić Consulting, koja danas savjetuje Upravu Badela. Ivica Markotić, predsjednik Uprave Badela, ispričao nam je da je kontaktirao Kramarića čim je čuo da je ‘slobodan’, radi njegova doprinosa razvoju brenda Laguna vina i da ga je angažirao kao ugovornoga konzultanta na projektu razvoja Badelovih vina.

Tomislav Smolčec, bivši izvršni direktor prodaje u Jamnici, danas je član Uprave Metroa, a direktor logistike u istoj je tvrtki Ivan Dunda, nekadašnji direktor prodaje Leda. U Metrou su nam rekli da tvrtka u skladu sa strateškim potrebama otvara natječaje za radna mjesta i pozicije koje su ključne za funkcioniranje i razvoj poslovanja te da postoji velik interes kandidata na tržištu za zaposlenje u njihovoj kompaniji.

S pozicije izvršne direktorice HoReCe u Velpru otišla je u lipnju ove godine Ana Supić, i to u potpuno drugu branšu, u prodaju tvrtke Hrvatsko kreditno osiguranje. Od većih trgovačkih sustava, Narodni trgovački lanac zaposlio je u proljeće jednu osobu iz srednjeg menadžmenta, voditelja kategorije iz Konzuma kakvog su trebali u NTL-u. Još mnogo glasina kruži tržištem, npr. da je Slavko Ledić, sadašnji direktor Konzuma, dobio ponudu braće Pivac, a zadnjih mjeseci priča se i o dolasku nekoliko desetaka menadžera iz Agrokora u sustav Hrvatske pošte. No u HP-u su nam tu informaciju demantirali izjavom da HP ne zapošljava menadžere iz Agrokora.

Tvrtke profila sličnog Agrokorovom imaju ograničene kapacitete menadžerskih pozicija i one su uglavnom već popunjene. Trgovina i prehrambena industrija traže ljude za operativne poslove, ali pitanje je pod kakvim uvjetima u odnosu na Agrokor. U Hrvatskoj imamo problem s gornjim slojevima menadžmenta i stručnjacima sa specijalnim znanjem i iskustvom. Oni su čuvari znanja u tvrtkama i intelektualni kapital kompanija. No sustavi hrvatskih tvrtki ne dopuštaju profesionalni razvoj. Osim toga, hrvatskim menadžerima nedostaje moralni kapital, etičnost i sposobnost da se vlasniku jasno i glasno kaže ‘ne’. Čuvaju se pozicije i povlastice, što je skraćena perspektiva jer riječ je o međuovisnom sustavu. Trauma s Agrokorom ima direktne posljedice, kako na financije države, tako i na druge kompanije, komentira Zlatan Modrić, vlasnik headhunterske tvrtke Kompozit.

Kako pričaju bivši Agrokorovi zaposlenici, ‘tornju’, odnosno centrali, nitko se nije usudio suprotstavljati. Direktori Agrokorovih tvrtki nisu imali praktički nikakve ovlasti, pogotovo kad su u pitanju bilo financije. Niti su odlučivali kome će se plaćati niti tko će im biti dobavljač. Odluke su donosili članovi obitelji Todorić i eventualno savjetnici. Stoga će mnogim menadžerima koji su dugo godina proveli u sustavu posao koji podrazumijeva samostalno odlučivanje biti veliki izazov.

Vlasnici agencije upozoravaju da se rukovodeći kadrovi iz Agrokora moraju pripremiti na to da će proces pronalaska novog posla trajati više od godinu dana i da multinacionalne kompanije ne preferiraju ljude iz Agrokora. Naime, agencije multinacionalnim tvrtkama koje traže kadrove daju na ispunjavanje listu nepoželjnih tvrtki, iz kojih ne bi da im se prijavljaju kandidati za posao. Agrokor je pri vrhu te liste baš zbog korporativne kulture i načina upravljanja koji se uvelike razlikuje od njihove poslovne politike, što se na kraju pokazalo u praksi.

Da bi se što bolje uklopili i na kraju ‘uglavili’ u sustav, Agrokor se pobrinuo i putem svoje akademije Future A. Čak 95 posto polaznika ostalo je u Koncernu. To im danas neće mnogo pomoći u drugim tvrtkama. Uspoređujući sustave hrvatskih tvrtki i multinacionalnih, stručnjaci za zapošljavanje ističu da strani vlasnici traže menadžere koji će raditi za manje od 10 tisuća kuna (Agrokorovi su plaćeni od 20 tisuća naviše), koji će voziti prosječan automobil (a ne vrijeti stotine tisuća kuna) te one koji će poštovati procedure kompanije više od internih procesa i toga tko je s kime dobar.

Tržište za headhuntere raste, agencije svake godine bilježe rast prometa i potražnje za menadžerskom radnom snagom. U teoriji ima mjesta za nova zapošljavanja u privatnim kompanijama, međutim, Agrokorov kadar je specifičan. Sve međunarodne kompanije prisutne u regiji transformirale su se i imaju malo menadžera. Ako pred sobom imate prijavu kandidata koji je radio u, primjerice, Coca-Coli i Agrokoru, neće mnogo kandidata iz Agrokora dobiti svoju priliku. Bez obzira na različitu razinu uspješnosti poslovanja Agrokorovih tvrtki, trenutačno je to raslojena organizacija s mnogo hijerarhijskih razina koje ne prate trendove u upravljanju poslovanjem, pogotovo u segmentu maloprodaje i robe široke potrošnje (FMCG). Na regionalnoj razini, u toj industriji sve je manje direktora i menadžera koji upravljaju, a sve više onih koji su, osim u upravljanju, vješti u operativi, odnosno rješavanju problema na terenu, što Agrokorovi direktori nisu navikli raditi. Tako barem kažu povratne informacije tvrtki koje su ih do sada zapošljavale. To ne znači da su loši kadrovi, jednostavno su tako naučili raditi jer se drugo od njih nije očekivalo.

U Agrokoru nismo uspjeli saznati koliko je zaposlenika otišlo iz čitavog sustava. Službeno smo jedino dobili informaciju da je dolaskom Ante Ramljaka iz Agrokora d.d, odnosno ‘tornja’, otišlo 70-ak (od 200-tinjak) ljudi, od kojih je 20 top-menadžera (direktora, članova nadzornih odbora, savjetnika), što je i logičan slijed događaja kad dođe izvanredna uprava. Službene podatke o odlasku ljudi iz Agrokorovih tvrtki nismo dobili ‘jer ih je teško izračunati na 60 tisuća zaposlenih u sustavu.

Mnogi kadrovi zaposlili su se u Agrokoru putem prijateljskih ili rodbinskih linija pa će na taj način i dalje tražiti svoje profesionalne prilike. Neki su surađivali s drugim tvrtkama i poznaju ljude u drugim sustavima koji bi im možda mogli otvoriti vrata za novo zaposlenje. Najgore će proći oni koji nemaju nigdje nikoga. Oni će biti sretni ako na kraju dobiju bilo kakav posao. Njima će, kažu stručnjaci na tržištu rada, trebati barem godina do dvije da nađu zadovoljavajući posao i pitanje je pod kakvim uvjetima. Ova godina neće završiti samo u svjetlu Agrokorovih dugovanja već i uzdrmanosti tržišta rada. Za tvrtke koje si inače nisu mogle priuštiti kvalitetne menadžere vrijeme je da krenu u lov dok su još slobodni. Za neke Agrokorove menadžere koji do sada nisu dobili poziv iz druge tvrtke i nemaju veze i poznanstva možda je vrijeme da krenu u prekvalifikaciju i dodatno usavršavanje. Pretpostavlja se da neće cijeli Todorićev biznis propasti, da će biti konsolidiranja i preuzimanja, najvjerojatnije će se internacionalizirati upravljanje nad kompanijama koje će se voditi kao profitabilni biznisi. Tada će se i iskristalizirati koliko su i koji su kadrovi zaista kvalitetni.

No nova cijena rada prosječnog Agrokorova menadžera neće više biti 20.000 kuna. Mogla bi pasti na akcijskih 9999. Možda on ništa nije skrivio, ali će u njegovom CV-u zauvijek ostati – ‘radio u Agrokoru’.