Premda inspiriran filmovima pljačke sedamdesetih i eksploatacijskim filmovima iz istog razdoblja, ‘Vozač’ Edgara Wrighta koncipiran je i režiran poput mjuzikla za milenijum odrasle na mp3-cama. ‘Vozač’ je i prvi film koji odaje počast uživanju u glazbi preko slušalica, a mladi karizmatični Ansel Elgort dođe nešto poput Stevea McQueena za generaciju Y.
No ‘Vozač’ je ponajviše od svega toga romantični ep sazdan od iste zvjezdane prašine kao i najbolji albumi Brucea Springsteena, film zaljubljen u američku mitologiju koju su stvorile rock-glazba i popularna kultura. Posljednja akcijska sekvencija lošija je od svega što joj prethodi, film je petnaestak minuta dulji nego što bi trebao biti, a pojedine replike nisu toliko duhovite koliko njihovi pisci misle da jesu.
Unatoč tim nedostacima ‘Vozač’ je gotovo savršen ljetni film koji djeluje poput injekcije serotonina. Uistinu mnogo bolji nego što su to ‘La La Land’ i ‘Vožnja’, ostvarenja s kojima će zasigurno biti uspoređivan.
