Home / Biznis i politika / Zapali Šumu pa je prenamijeni!

Zapali Šumu pa je prenamijeni!

Prema Nacrtu prijedloga zakona o poljoprivrednom zemljištu šumska zgarišta postala bi poljoprivredno zemljište koje se poslije može prenamijeniti, primjerice u građevinsko, i preprodati uz veliku zaradu. Otvoreni poziv za podmetanje ‘investicijskih’ šumskih požara. U straje li Ministarstvo poljoprivrede na Nacrtu prijedloga zakona o poljoprivrednom zemljištu, on bi čak mogao biti opasan za sigurnost života i imovine hrvatskih građana i turista. Ta tvrdnja zvuči katastrofično, no nije nimalo bezazlena pogledamo li članak 3. Nacrta, ali i 75. i 76., koji skriveno potiču piromane. Samo ovaj put ne one slaboumne, ‘psihiće’ ili pak iskompleksirane osobe, nego svakoga tko se bude želio domaći komada zemlje na dobroj lokaciji – primjerice graditi vile i hotele na moru pretvaranjem poljoprivrednoga zemljišta u građevinsko.

I da riješimo dvojbu: prema novome zakonu država ne bi prodavala svoje poljoprivredno zemljište, ali nema ni odredbe koja brani da se pretvori u građevinsko pa zatim proda.

Prema Nacrtu prijedloga zakona o poljoprivrednom zemljištu, za koji se, uzgred, ni dalje ne zna jesu li prihvaćeni bar neki prijedlozi o promjenama, u članku 3. stavku 2., u kojem se definiira što je poljoprivredno zemljište, stoji: ‘Šumska zemljište koje nije obraslo višegodišnjim gospodarski opravdanim šumskim kulturama smatra se poljoprivrednim zemljištem i njime se gospodari prema odredbama ovog Zakona.’ U to se ubrajaju i opožarena područja. Naši izvori, koji su htjeli ostati anonimni, tvrde da je takvo tu mačenje zakona otvoren poziv onima koji su…

Razlika između njive i šume – To je najbolji dokaz da su zakonske promjene povezane sa šumama pisali suradnici ministra Tihomira Jakovine, koji očito ne shvaćaju razliku između poljoprivrednih kultura i višegodišnjega šumskog raslinja – kaže jedan sugovornik.

Drugi problem sporne formulacije ‘gospodarska opravdanost’ jest u tome što je previše općenita, zbog čega se ne zna što to točno znači. Tumačiti se može iz bilo kojega kuta, pa i iz poljoprivrednog, odnosno ekonomskog. No pisce zakona smatrali su da se pod pojmom ‘gospodarska opravdanost’ podrazumijeva neko vremensko razdoblje, što znači da ako šume nekoliko godina, pa i desetak, ne daju ekonomske rezultate, treba ih pretvoriti u poljoprivredno zemljište. U porište u toj zakonskoj odredbi našli su u čistoj ekonomskoj računici jer smatraju da bi moglo proći i nekoliko desetljeća dok opožarene šume ne budu mogle postizati i ekonomsku vrijednost. Međutim, naši sugovornici tvrde da šume ne možemo promatrati samo kao ekonomsku kategoriju nego i da imaju općekorisnu društvenu funkciju.

Osim članka 3. u Nacrtu prijedloga zakona o poljoprivrednom zemljištu o šumama se govori i u 75. članku, koji glasi: ‘Hrvatske šume dostavit će Agenciji (za poljoprivredno zemljište, nap. a.) evidenciju zemljišta iz članka 3. stavka 2. ovog Zakona i izdvojiti ga iz šumskogospodarskih planova prema posebnom propisu o šumama…’ To se mora učiniti najkasnije do Nove godine. Međutim, Ministarstvo poljoprivrede trebalo bi imati takve podatke (osim možda unatrag tri godine) jer je već za ministra Božidara Pankretića izrađena Nacionalna inventura šumskih resursa, no zanimljivo je da do danas nije javno objavljena. Dakle, u njoj bi Jakovini ljudi trebali potražiti podatke i o opožarenim zemljištima; ako se pak iz Inventure ne mogu dobiti, trebalo bi javnosti napokon objasniti što nije u redu s njom.

Sljedeći je sporan članak 76. stavak 1. Naime, novim zakonom o poljoprivrednom zemljištu Ministarstvo poljoprivrede postavlja se u poziciju ‘kadije’ koji tuži i koji sudi tako da suvereno odlučuje što je šumsko zemljište, a što poljoprivredno. U eventualnoj spornoj situaciji u kojoj je potreban arbitar predviđeno je da odlučuje Ministarstvo na prijedlog povjerenstva koje čine dva predstavnika ministarstva nadležnog za poljoprivredu, jedan predstavnik Agencije, jedan predstavnik ministarstva nadležnog za šumarstvo i jedan predstavnik Hrvatskih šuma. Dakle, uzmemo li najoptimističniju varijantu, odnosno pretpostavimo li da će predstavnik Hrvatskih šuma u nekim situacijama držati drukčije stajalište, onda je omjer u povjerenstvu četiri prema jedan u korist ministra poljoprivrede. Svi drugi predstavnici, uključujući onoga iz Agencije, potpuno ovise o Ministarstvu poljoprivrede i teško je vjerovati da će se usuditi suprotstaviti mu se. I poduzeće Hrvatske šume u nadležnosti je Ministarstva poljoprivrede, zato je moguće da se sve buduće odluke donese ‘konsenzusom’.

Ipak, jedno mjesto u povjerenstvu koje je u Nacrtu ministar Jakovina predvidio za Hrvatske šume upozorava na potencijalnu opasnost koja prijeti iz tog poduzeća. Iako je uvijek bila pod političkom kontrolom, u toj tvrtki postoje i oponenti koji su energično protiv radikalnih rješenja i koji bi u nekim situacijama mogli biti smetnja. Takve bi se situacije dogodile ako bi država odlučila dati šume u koncesiju ili pak, kao sada, kad se dio šumskoga bogatstva preko noći prenamjenjuje zakonskim potezom. Zato nije ni čudno što je Ministarstvo predvidjelo samo jednog predstavnika iz HŠ-a, jer komotno je moglo predvidjeti bar još jednoga.

Na kraju krajeva, bit će zanimljivo poslušati obrazloženje Jakovininih suradnika zašto u tom povjerenstvu moraju sjediti baš dva predstavnika ministarstva nadležnoga za poljoprivredu te uz njih onaj iz Agencije za poljoprivredno zemljište. Osim toga, zašto kao članovi Povjerenstva nisu imenovani predstavnici Šumarskog instituta, Hrvatskoga šumarskog društva, Šumarskog fakulteta u Zagrebu ili pak Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije? Teško je vjerovati da Jakovini ljudi ne znaju za te ustanove.

Takav sastav povjerenstva nanosi i dodatnu štetu jer su troškovi njegova rada besmisleni, a gubi se i vrijeme zbog poštovanja formalne procedure jer će povjerenstvo donijeti odluke koje je već donio ministar poljoprivrede.

Sva rješenja Nacrtu prijedloga zakona o poljoprivrednom zemljištu povezana sa šumama veoma su problematična jer otvaraju prostor za buduću korupciju i kriminalne radnje, poput podmetanja požara da bi se došlo do željene lokacije. Bude li se taj zakon izglasovao onako kako je predloženo Nacrtom, podizanjem ruku zastupnika u Hrvatskom saboru dio opožarenog zemljišta u tren će postati poljoprivredno. Tako će se izbjegnuti uobičajeni postupak prenamjene zemljišta, a onda će se vidjeti što s njim: dati ga nekomu da se bavi poljoprivredom ili ga možda čak prenamijeniti u građevinsko zemljište pa prodati. U Nacrtu prijedloga zakona nismo vidjeli da je to zabranjeno. A ako nije zabranjeno, put za piromane postaje otvoren.