Diskriminacija i nehumanost

Pri podnošenju zahtjeva za bolovanje HZZO-u obrtnik mora dostaviti i potvrdu iz Porezne uprave da nije dužan državi na ime poreza i doprinosa.

Vlasnik obrta, ako želi na bolovanje, mora pokazati potvrdu da nije dužan državi. Slučajno sam saznao za to ispijajući kavu u kvartovskom kafiću. S vlasnikom kafića baš sam O. K., redovno razmijenimo mišljenja o koječemu, ali kako mu je na nogometu pukao mišić, nije ga bilo jedno vrijeme. Ljutit je na HZZO, u kojem su mu rekli da kao obrtnik može ili staviti obrt u mirovanje jer je jedini zaposlenik ili zaposliti novog radnika u radni odnos želi li da kafić nastavi raditi. Veli da mu se to ne isplati jer bi morao plaćati bruto plaću zaposleniku koji bi vodio kafić, a rekao mi je u povjerenju da mu, kad pokrije sve troškove poslovanja, obrt baš i ne donosi neko bogatstvo. Nije da se žali, kaže, ali nije ni to da se živi u luksuzu.

Ipak, ne bi trebao ljutiti se na ljude u HZZO-u, koji su mu samo ukazali na ono što kaže Zakon o obrtu. A u članku 27. kaže se da obrtnik može obrt voditi sam ili putem poslovođe koji mora biti u radnom odnosu ili ga staviti u mirovanje do godinu dana (iznimno i više, čl. 34.). Iako mi je stvarno drag čovjek, ne mogu se složiti s njim, jer ako on ide na bolovanje na teret HZZO-a (nakon 42 dana bolovanja, do tada je bolovanje na teret poslodavca, odnosno na njegov teret), onda nije u redu da za sebe uzima cjelokupnu zaradu od kafića jer iz te zarade ne isplaćuje sebi plaću (ili drugom zaposleniku), a time ni doprinose, nego je dobiva od nas koji plaćamo doprinose. Ipak, istražujući malo propise naišao sam na jedan dio za koji smatram da ipak nije korektan prema obrtnicima. Dakle, kao što navedoh na početku, riječ je o situaciji kada se obrtnik zbog privremene zdravstvene nesposobnosti odluči ići na bolovanje. Osim uobičajene dokumentacije, HZZO-u se mora dostaviti i potvrda Porezne uprave da obrtnik nije dužan poreze i doprinose. Ja u tome vidim i diskriminaciju i nehumanost. Diskriminaciju jer obrtnici dužnici (koji su ujedno vlasnici i zaposlenici) moraju donijeti tu potvrdu ili neće ići na bolovanje, za razliku od radnika u tvrtki koja je također dužna državi, koji taj problem nemaju, pa makar su i sami nešto dužni državi.

To je i nehumano jer zamislimo situaciju u kojoj obrtniku iz niza subjektivnih, ali i objektivnih razloga ne ide poslovanje i da u jednom trenutku ne može podmirivati obveze prema državi. Pukne li mu mišić na nogometu, neće moći raditi, ali plaću iz bolovanja neće moći dobiti ako je dužan državi. Od čega će taj čovjek živjeti, a s druge strane, država se ovdje postavlja kao sudac i ozakonjuje zabranu nečega što je Ustavom zajamčeno. Razumljivo mi je da obrtnik ne može zatvoriti obrt sve dok ne podmiri dug prema državi, ali zatvaranje obrta je izbor obrtnika koji se na to odlučio shvativši, najčešće, da mu posao ne ide. No puknuće mišića nije bio obrtnikov izbor i zbog toga država ne bi smjela nikako uvjetovati bolovanje podmirivanjem duga obrtnika. Uostalom, država mora ispuniti svoju dužnost, a ako obrtnik ne ispunjava svoju prema njoj, na raspolaganju su joj alati kao što su tužba, ovrha i sl. Svakako da uvijek može biti zloupotreba pa da obrtnik dužnik živi na račun HZZO-a, a da dug ostaje, međutim, time samo sebe zakopava jer kad-tad će dug doći na naplatu, a osim toga, ne možemo činiti nepravdu mnogima zbog onih koji rade na nepošten način.

Kako je navedeno u glavnom tekstu, ako je obrtnik koji je ujedno i jedini zaposlenik privremeno zdravstveno nesposoban, on može otići na bolovanje i staviti obrt u mirovanje do godinu dana i može ga produljiti zbog bolesti ili više sile, a trudnice mogu obrt staviti u mirovanje do tri godine bolovanja. Drugi je način da se zaposli u radni odnos netko tko će voditi obrt, a oba načina su, kako mi kaže vlasnik kafića u mom kvartu, nepovoljni jer je obrtnik na gubitku. Priča mi kako se raspitivao kod drugih obrtnika i da su mu predlagali da ništa ne prijavljuje, nego da kafić nastavi raditi i da nađe još jednoga konobara kojeg će plaćati preko student-servisa kao i sadašnjega konobara, koji pak može sam nabavljati robu jer je ionako uhodan. No nije htio riskirati, otišao je na bolovanje, privremeno je zatvorio kafić i nedavno ga je opet otvorio.