Facebook pomaže

Samo je krumpir preživio vlasničke i poslovne promjene u Agrovelebitu. ‘Od ličkoga krumpira, koji je drukčiji i kvalitetniji od ostalih, želimo stvoriti brend’, otkriva poslovne planove Nikola Vidaković, direktor i jedan od dvanaest suvlasnika tvrtke Agrovelebit koju je prije četiri godine osnovala Općina Lovinac. Pokreću projekt direktno prodaje pa će se ove sezone krumpir moći naručiti na internetskoj stranici ili telefonski.

U poduzetničkoj priči Nikole Vidakovića iz Lovinca u Lici, u kojoj su se u posljednjih više od deset godina mijenjali i nadograđivali poslovni modeli, kombiniralo javno i privatno vlasništvo, jedina je konstanta krumpir.

• Želimo stvoriti brend. Potrošači prepoznaju lički krumpir kao drukčiji i kvalitetniji od ostalih. Zbog klimatskih i drugih uvjeta on ima veći postotak suhe tvari i zato mu je okus puniji i bogatiji. Sorte koje se upotrebljavaju za uzgoj ličkoga krumpira univerzalne su pa je jednako dobar i za kuhanje i za naše tradicionalne ličke pole, njoke ili pomfrit. Radimo na brendiranju i pokrećemo projekt direktno prodaje. Naš će se krumpir, za početak samo u Zagrebu, od ove sezone moći naručiti na internetskoj stranici ili telefonom. Kupili smo dostavno vozilo te napravili kutiju u koju stane deset kilograma krumpira, koju će kupac dobiti pri prvoj narudžbi. Ako se projekt pokaže uspješan, a vjerujem da hoće jer smo u komunikaciji putem naše stranice na Facebooku zaključili da bi ljudi htjeli kupovati izravno od nas, da žele znati odakle dolazi hrana i tko ju je proizveo, preslikat ćemo model na cijelu Hrvatsku. Kontaktirat ćemo i ugostitelje, želimo pomalo osvajati i to tržište, dijelom zbog imidža i nastavka brendiranja, a shvatili smo i da u toj niši postoji prostor koji možemo popuniti. Novim distributivnim kanalima nastojat ćemo ujedno disperzirati rizik prodaje trgovačkim lancima s kojima danas imamo problema u naplati potraživanja. Ne želimo se dovesti u situaciju da ovisimo o njima, već želimo biti sposobni sami kontrolirati tržište – otkriva poslovne planove Nikola Vidaković, direktor i jedan od dvanaest suvlasnika Agrovelebita. Tvrtku je prije četiri godine osnovala Općina Lovinac, koja danas u vlasničkoj strukturi ima malo više od 13 posto udjela, a preostale udjele u podjednakim omjerima drže privatni ulagači.

Poduzetnička priča Nikole Vidakovića zajedno s onom o revitalizaciji ličkoga krumpira počela je 2005. dok je vodio zadrugu Lovinac, koja je spletom okolnosti i globalne krize te nekoliko pogrešnih strateških poteza i nemogućnosti naplate prodane robe završila u stečaju. Premda ta priča nije slavno završila, Vidaković je vjerovao u projekt i gurao dalje priču o ličkom krumpiru.

lički krumpir poznat i što smo ga uspjeli zaštiti, posljednjih tridesetak godina proizvodnja u Lici propada. Od 1986., kada je Lika imala organiziranu proizvodnju 70 tisuća tona, danas se spalo na tisuću tona. Svih ovih godina ljudi nisu pratili trendove u tehnologiji i nisu postali konkurentni pa nam je u organizaciji kooperacije cilj njihovo znanje i opremljenost podignuti na višu razinu kako bi ta cijela priča funkcionalirala, kako bi proizvod zadovoljavao kvalitetom i kako bismo im mogli platiti dovoljno da budu održivi – kaže Vidaković, čija je tvrtka prošle godine proizvela i prodala oko 350 tona krumpira i koji smatra da bi se ličkim krumpirom moglo podmiriti 10-ak posto potreba hrvatskog tržišta.

Vjeruje da toliko prostora postoji, a na njima je da na pravi način dođu do kupaca, standardiziraju kvalitetu i objasne zbog čega je njihov krumpir skuplji od konkurencije.

Potrošači su spremni platiti više za naš krumpir jer ga percipiraju kao kvalitetniji, što on i jest. Nije, međutim, dovoljno to što je on bolji, već treba zadovoljiti i neke druge standarde koje današnji kupac traži, od prisutnosti tijekom cijele godine do vizualno atraktivnog pakiranja proizvoda – rezonira direktor Agrovelebita, čije su količine ličkoga krumpira još toliko male da u masi konkurentskih proizvoda na policama trgovačkih lanaca danas znaju proći gotovo nezapaženo.

Osim otežane naplate potraživanja, Agrovelebitu je izazov i manjak radne snage, a u demografski opustjeloj Lici izazov će biti i pronaći dovoljno kooperanata i podignuti ukupnu proizvodnju na planiranih dvije i pol tisuće tona. Planirani prihodi tada bi narasli na devet milijuna na godinu i priča o Agrovelebitu mogla bi postati profitabilna. To je u planu za tri godine, a nakon dostave na red bi tada mogao doći i izvoz te prerada ličkoga krumpira u brendirani lički čips.

Pozajmicama suvlasnika Agrovelebit je prošle godine kupio skladište u Gospiću, a ove godine završava prvi investicijski ciklus, u kojem će se u novom krugu dokapitalizacije uključiti novi udjelničari, a dodatna će sredstva uložiti i postojeći. U planu je uređenje skladišta i kupnja mehanizacija za sadnju, vađenje, transport i prihvat krumpira, za što su već podignuli kredit i ovoga ljeta aplicirali za dobivanje nepovratnih europskih sredstava. Cilj je povećati proizvodnju na dvije tisuće tona odnosno staviti u punu funkciju zemljište kojim raspolažu, a paralelno s time tražiti kooperante.

Želimo razraditi model kooperacije da bude u svakom smislu održiv. Zbog toga ćemo ove jeseni u sklopu manifestacije ‘Dani ličkog krumpira’ održati okrugli stol na kojem ćemo okupiti proizvođače krumpira i ljude koji već imaju iskustva s kooperacijom.