Gdje najbolje unovčiti stručnost

Nakon ‘sto godina’ u Hrvatskoj se informatika planira uvesti kao obvezatan predmet u škole. Naravno, malo karikiramo s brojem sto, ali takav je osjećaj. Autor ovih redaka sjeća se predmeta informatike u osnovnoj školi koji se održavao izvan nastave i više služio kao razonoda jer su se na svakom satu igrale igrice. Onda je došla srednja škola u kojoj je informatika bila samo u drugom razredu, pri čemu je prvo polugodište bilo rezervirano za teoriju, a drugo smo ‘ekšuli’ bili za računalima. Tada se informatika učila na računalima koja su, brat bratu, bila iz kamenog doba. Postojalo je nekoliko ‘PC-jeva’, ali to je bilo rezervirano osam za posebne. I da, imali smo diskete veličine frizbijja. I tada su učenici smatrali da uče na kantama i da to nema nikakva smisla ni svrhe.

Od tada se, vjerujem, nije ništa promijenilo. Nije ovo priča ni o potrebama uvođenja informatike u škole ni o kurikulnoj reformi, jer to se samo po sebi podrazumijeva, ovo je priča o tome možemo li predvidjeti koja će zanimanja u budućnosti biti najzanimljivija i najplaćenija. I koja će se stručna znanja i vještine uskoro povećano tražiti zbog razvoja društva i tehnologije. Za koja se nova zanimanja već sada treba početi educirati? Prije 15 godina FER su upisivali ‘geekovi’ i gotovo svi su bili muškoga roda (barem su ih kolege društvenih fakulteta smatrali ‘geekovima’, iako potpuno neopravdano jer tko je onda mogao predvidjeti da će biti ‘geek’ postati ‘mainstream’?; ovim se putem svima ispričavam na generalizaciji). Danas na FER-u studiraju budući inovatori, vjerojatno budući gatesi i zuckerbergi.

Nezahvalne procjene – Kad govorimo o predviđanjima koji će poslovi biti traženi u budućnosti, trebamo uzeti u obzir da često postoji raskorak između onoga što bismo željeli i trebali u odnosu na trenutačno stanje i ono koje determiniraju okružje i tržište rada. Ovo je važno istaknuti s obzirom na službene podatke posljednje dvije godine koji kažu da trenutačna ponuda radne snage ne zadovoljava potrebe i zahtjeve poslodavaca u Hrvatskoj zbog odlaska velikog broja kvalificiranih radnika na rad u druge europske zemlje te i dalje nedovoljne aktivacije radno sposobnog stanovništva, posebice nezaposlenih – objašnjava Mario Vučić, pomoćnik ravnatelja za razvoj obrazovanja odraslih u Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, ističući da je sve to izazov za naše tržište rada, stoga će se morati uložiti velik napor koji zahtijeva sustavan pristup rješavanju te problematike.

– Postavlja se ključno pitanje kako u isto vrijeme biti inovativan i kreativan te stvarati nove vrijednosti, a s druge strane zadovoljavati trenutačne potrebe gospodarstva za radnom snagom. U Hrvatskoj je najbolji primjer sadašnjih potreba, primjerice, potražnja radne snage u turizmu i ugostiteljstvu tijekom turističke sezone. Odgovor na to pitanje mogu samo zajedničkim naporima dati gospodarski i obrazovni sustavi uz druge dijelove društva, bez prebacivanja međusobne odgovornosti, već s usmjerenosću na rješavanje postavljenih izazova – kaže Vučić.

I kovinotokari i robotičari Nije turizam jedina grana koja je u problemima s radnom snagom iako je to trenutačno ‘in’ – tu su gotovo svi oni koji se bave specifičnim tehničkim djelatnostima (primjerice, pitajte poduzetnike kojima to zanimanje treba mogu li pronaći kovinotokara na tržištu). U posljednjih godinu i više dana Lider je nekoliko puta pisao i otvarao teme o problemima s radnom snagom. U Zadru su poduzetnici u sklopu projekta ‘Lider invest’ (odabir najboljih proizvodnih investicija u Hrvatskoj u nekoliko kategorija) upozorili da je voda odavno došla do grla. John Karavančić, predsjednik Uprave najvećeg domaćeg brodara Tankerske Next Generation, rekao je da su školstvo i gospodarstvo uglavnom dva paralelna svijeta. Problem nedostatka stručnoga kadra izvozno orijentirana zadarska tvrtka HSTEC koja se bavi robotikom i pametnom automatizacijom i otvara novi proizvodni pogon rješava sama tako da uz mentorsku podršku direktno u proizvodnom procesu educira buduće deficitarne operatere na CNC strojevima. Brodogradilište Uljanik već godinama ne može zadovoljiti potrebe za radnom snagom, posebno mu nedostaje zavarivača, no trenutačno su najtraženija ‘moderna’ znanja i vještine.

Može se slobodno reći, znanja i vještine iz informatičkih i digitalnih tehnologija bit će nužni jer su već danas prijeko potrebni za obavljanje većine poslova. Posebno će biti potrebni u budućnosti kako bismo uopće mogli naći posao, ali i funkcionirati u zajednici. Nadalje, važno mjesto pripada i robotici. Također, zbog današnjega stresnog i brzog načina života gotovo jednako važnu ulogu imat će poslovi povezani s brigom za zdravlje – medicina, sport i biotehnologija, te oni povezani s upotrebom energijom, održivošću i zaštitom okoliša. U budućnosti će svakako biti potrebe i za poslovima iz ekonomije, prava te različitih usluga – smatra Vučić.

Najbolji i najlošiji Nikako se ne smiju zaboraviti ni znanja koja će čovjeku, kao što se obično kaže, u životu uvijek trebati – liječnik, zubar, električar, vodoinstalater, automehaničar, frizer… Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, najveća prosječna neto plaća isplaćena u drugome tromjesečju ove godine iznosila je 8649 kuna, i to u djelatnostima financija i osiguranja. Na drugome je mjestu plaća od 8226 kuna, isplaćena u djelatnostima opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizaciji, a na trećem je mjestu prosječna neto plaća od 8144 kune u sektoru informacija i komunikacija. Najmanju prosječnu neto plaću ima sektor administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti – 4277 kuna, te građevinarstvo s prosječnom neto plaćom od 4946 kuna.

– Bez obzira na to koji će poslovi biti traženi u budućnosti, mnogo je važnije pripremiti građane i učiniti ih sposobnim i spremnim za cjeloživotno učenje i neprestano stjecanje novog znanja i vještina jer će jedino tako moći odgovoriti na brze promjene i nove zahtjeve na tržištu rada. Pri tome treba naglasiti da priprema pojedinca za cjeloživotno učenje nije isključivo odgovornost i zadatak države ili poslodavca, nego svaki pojedinac mora htjeti i biti otvoren za promjene i učenje te tako i za stjecanje novog znanja i vještina – zaključuje Vučić.

Ne podcijeni dobrog majstora! Dakle, svi smo svjesni da je tehnologija itekako zastupljena u našemu životu, a bit će i više. Programeri i IT-ovci te sva srodna zanimanja bit će jako traženi. Međutim, ne smiju se zanemariti ni ostala zanimanja, nazovimo ih temeljnim. Svaka čast programeru i IT-ovcu, ali kad ‘khihe’ struja, ne mogu bez električara. Pokvari li mu se automobil do posla, ne može bez automehaničara. Zaboli li ga zub ili jetra, ne može bez zubara ili liječnika. Želi li popiti kavu, ne može bez konobara, a ručak u restoranu neće dobiti bez kuhara. I tako dalje. Iznimno je važno ulagati u znanje, znanost i obrazovanje. No usporedite automehaničarske, strojarske ili tesarske škole u Njemačkoj i Hrvatskoj, itekako ćete primijetiti razliku. Ne mogu svi biti IT-ovci, pravnici ili ekonomisti, i nema potrebe da budu. A kao autor ovog teksta i roditelj postavit će pitanje drugim roditeljima i državi: S obzirom na to kako danas izgledaju tehničke škole, biste li u njih poslali na školovanje svoju djecu? Zapamtite, električar ili majstor za perilicu rublja samo će dolazak u kuću naplatiti 250 kuna a da nije ni pogledao u čemu je problem. Da svaki dan tako dolazi nekomu u stan, to je pet tisuća kuna na mjesec, a nije ni počeo raditi. Razmislite o tome…