Konkurentnost nam počiva na vrhunskoj tehnologiji, ali ručnog se rada ne odričemo

Vidim da vam otac nije u uredu. Koja je, za pravo, još njegova uloga u Međimurjepletu? – Mentorska, savjetodavna. Obiteljska smo tvrtka i radimo kao tim, a tata kao iskusni menadžer koji je na čelu tvrtke već trideset godina svakodnevno u uredu provede nekoliko sati i pomaže nam svojim iskustvom. Vrijeme ga nije pregazilo, prati sve što se događa u razvoju poslovanja i modernizaciji, i dalje odlazi na sajmove i prati što se radi kod konkurencije. No mnogo vremena troši i na svoje hobije, od kojih mu je najdraži rad u Udruzi ‘Zrinska garda Čakovce’, čiji je predsjednik.

I tako je vođenje posla postupno prepustio kćerima… Je li ta tranzicija u upravljanju bila teška? – Ne. Mi smo tu već 22 godine, startale smo uz tatu i mnogo od njega naučile. Obje smo završile ekonomiju, smjer financija, obje smo bile spor talice, bavile smo se rukometom. Pozitivan duh, izdržljivost i borbenost naučeni u sportu vrlo su važni u poslu. Obiteljska tvrtka sigurno daje mnogo prednosti, prijenos znanja uz roditelje mnogo je brži, lakši i otvoreniji nego drugdje, no to je i golem teret i velika odgovornost prema svim ljudima. U istom trenutku morate razmišljati na mnogo više strana ako ste i vlasnik, a ne samo menadžer.

Gdje se, primjerice, vidi razlika u razmišljanju? – Nama je glavni cilj razvijanje naših tvrtki, po većanje proizvodnje te što veće podizanje do dane vrijednosti proizvoda, ali tako da ne zanemarimo svoju tradiciju. Mogli smo ići u proizvodnju PVC prozora jer se to tražilo od nas, ali ustrajali smo na drvu jer se držimo prirodnih materijala. Međimurjeplet ima dugu i prepoznatljivu tradiciju proizvodnje pletenoga namještaja i opreme, zato smo ostali vjerni prirodnim materijalima, drvu. Danas u Čakovcu u Pana stolariji, tvrtki koja je nastala iz nekadašnjeg pro fitnog centra stolarija, proizvodimo drvene prozore te prozore u kombinaciji drva i aluminija, a u Pani u Turopolju, koju smo kupili 2001., kad je bila u stečaju, uljane seljačke podove. To nam je najprodavaniji izvozni proizvod.

Budući da ste oslonjeni na izvoz, je li vam problem ime Međimurjeplet? Pokušavam si zamisliti kako to izgovaraju stranci. – Međimurjeplet je samo brend namještaja, a podove i prozore prodajemo i izvozimo pod brendom Pana.

Osim što ste DIP-u Turopolje promijenili ime, što ste još ondje učinili? – Investirali smo u kompletnu novu opremu, dodatu, parketare, sušare. Završili smo ciklus investicije u proizvodnju električne energije i topline za grijanje hal i sušarskih kapaciteta. Ukupna je investicija bila oko 80 milijuna kuna i završena je prije dvije godine. Tako smo proizvodnju masivnoga hrastova parketa u Turopolju dignuli na zavidnu tehnološku razinu. Istodobno smo visoku tehnološku razinu postigli u proizvodnji prozora, vrata i kliznih stijena u pogonu ovdje u Čakovcu, što nam sve omogućuje konkurentnost na europskom tržištu. Najviše izvozimo u Austriju, Njemačku i Švicarsku.

Što iz svog asortimana smatrate top-proizvodom? – U Turopolju su to uljani seljački podovi, koji su u uzlaznom trendu. No treba gledati dalje od toga pa idemo u investiciju u proizvodnju višeslojnog parketa. Tržišni je trend usmjeren prema višeslojnom parketu, a udio masivnoga u idućim će godinama padati. To će se dogoditi zbog brzine gradnje jer je višeslojni parket lakše postaviti, a instalatera je sve manje i sve su skuplji. Turopolje tu mora iskoračiti. Ostajemo i u masivnom parketu, ali odluka je donesena. Zaposlit ćemo novih 60 ljudi i od 2019. ondje proizvoditi milijun kvadrata parketa na godinu koje ćemo izvoziti u Austriju i Njemačku, ali i dio u Kinu, gdje već i sad imamo kupca. Europska tržišta dosta su zasićena, zato treba otvarati nova, a u Kini je ekonomija ojačala i to nam je velik potencijal.

Na vašem referentnom popisu redom su ekskluzivni građevinski projekti. Možete li zbog te ekskluzivnosti biti skuplji od konkurencije? – Ne smijemo biti mnogo skuplji jer inače ne bismo mogli ništa prodati. Konkurentni jesmo.

Koji je najveći posao koji ste odradili? – S VMD-om smo radili na projektu Strojarske ulice u Zagrebu. To je bio velik posao koji je trebalo odraditi u vrlo kratkom roku. Projekt u Nürnbergu, ekskluzivno stambeno naselje u kojem su se ugrađivali drveno-aluminijski prozori, i to od hrastova drva. Radimo i na velikim projektima u Berlinu i u Münchenu na urbanim vilama i zgradama koje su zaštićeni spomenici kulture jer imamo i certifikate koji nam omogućuju i takve poslove.

Kako se dobije takav posao za tvrtku koja ne raspisuje natječaje za svoje dobavljače? – Godinama surađujemo, naučeni su na nas, a i mi na njih. Imamo ono što je svakom investitoru važno: da zna rokove, kao i da će se apsolutno poštovati; da zna kakvu će kvalitetu dobiti i da će imati održavanje nakon što se objekt završi. Važno je i da zna da mi znamo dobro pripremiti projekt, odnosno da ćemo uskladiti sve detalje s drugim izvođačima. Sada radimo s VMD-om i na projektu u Bužanovoj ulici u Zagrebu u kojemu moramo surađivati s KFK-om, što je vrlo zahtjevno jer se naš prozor ugrađuje u njegov sustav. Tu su iznimno zahtjevne pripreme prije proizvodnje i sve to mora certificirati ugledna međunarodna kuća IPT Rosenheim. To je novost, iznimno ekskluzivan projekt koji ne može odraditi bilo tko. Za takvo što morate imati i vrhunsku tehnologiju i vrhunske ljude.

Kako dolazite do takvih poslova? Nije da u Njemačkoj nema dobrih proizvođača… – Takve kupce najčešće dobijemo na sajmovima. Svake dvije godine izlažemo na Bau Münchenu, jednom od najvećih svjetskih graditeljskih sajmova na kojemu ne možete dobiti stand ako godinama niste na njemu. Liste čekanja duge su i tko onamo dođe, doista nešto vrijedi i dosta se poslova ugovori na njemu. Izlažemo od 2009.

Na tom je sajmu doslovno tisuće proizvođača. Što radite kako biste privukli pozornost kupaca? – Onamo dolaze zainteresirani kupci; najprije ih privuče naš asortiman, a onda i naša usluga. Ubranjamo se u rang srednjih tvrtki, što znači da nama kupac nije samo jedan od stotine njih kao u velikim tvrtkama pa se možemo ponašati fleksibilno prema njemu. Vodimo brigu o podršci, reklamaciji, brzini ako se nešto zaboravi naručiti. Sve to kupci prepoznaju kao našu prednost. Možemo biti mnogo konkurentniji od Nijemaca i istodobno mnogo fleksibilniji u proizvodnom programu. Ne proizvodimo za lager, nego prema projektnom zahtjevu, to je naša prednost. Kada dobijemo određeni projekt, osim stolarije ugrađujemo parkete jer kupci vole imati jednog dobavljača za više stvari. Kod nekih vila i hotela ponudimo i namještaj za terase, pokušavamo to tako zatvoriti. To je vrijednost za nas.

Lijepo ste to zaokružili. Hoćete li početi proizvoditi još nešto drveno, kuhinje? – Ostajemo u ovom u čemu jesmo. U stolariji su svake godine velike inovacije. Sad ulazimo u projekt istraživanja i razvoja inovativnoga drvenog prozora od termotretiranog drva s boljšim vodootpornim i termičkim svojstvima i duljim vijekom. Za to su nam odobrena i sredstva iz natječaja Ministarstva gospodarstva. Naš će novi drveni prozor dobiti još veću vrijednost kad je riječ o energetskoj zaštiti. Želimo dokazati da drveni prozor može biti ugodniji i dugotrajniji od plastičnog ili aluminijskog. Važno nam je na tržište vratiti trend drvenih prozora, koji su prirodni i ekološki, zdraviji za život, isključivo od drva koje raste u hrvatskim šumama. U zemlji u kojoj je 48 posto površina pod šumama to bi trebalo biti logično, a tako bi raslo i gospodarstvo.

Naravno, proizvođači i uvoznici aluminijskih i plastičnih prozora ne dijele vaše mišljenje. – To je borba, svatko pokušava progurati svoje. Naša je misija da se kao tvrtka, ali i u sklopu Udruge drvne industrije u HGK, izborimo za to da trupci iz naših šuma dobiju što veću dodanu vrijednost. Moramo to popularizirati i ljudima to mora biti prihvatljivo. Ljudi se boje nekadašnjega drvenog prozora, no današnji je mnogo dugotrajniji. U razvijenim zemljama drvenim su prozorima opremljene sve zgrade u višem cjenovnom rangu.

Ali naši investitori u stanogradnju žele što jeftiniji proizvod? – Danas to na tržištu više ne prolazi. Kupci stanova dobro su informirani i ako plaćaju višu cijenu kvadrata stana, žele i bolju opremu te visokokvalitetne energetski učinkovite prozore s obzirom na trošak grijanja.

Radite li štogod na POS-ovim stanovima u sklopu javne nabave? – Ne. Radimo samo ondje gdje su propisani troškovnici, ondje gdje investitor traži drvene prozore. Zbog svoje opreme možemo konkurirati svakom tko u Hrvatskoj proizvodi drvene prozore. Naš je cilj da ugrađujemo prozore koji imaju najveću dodanu vrijednost na tržištu, da budemo prepoznatljivi po visokokvalitetnom prozoru koji ima međunarodne certifikate. Ne želimo činiti ustupke.

A ja sam mislila da su prozor i parket jednostavni proizvodi koji se proizvode stotinama godina i da to svatko može… – Nije baš tako. Danas je to pitanje tehnologije i golemih ulaganja. U Hrvatskoj ima dosta proizvođača, i to dobrih, ali mi smo među vodećima. Prepoznatljivi smo kao finalisti sa svojim brendom. Stalno se govori o nekim poluproizvodima u hrvatskoj drvnoj industriji, ali to nije točno. Imamo svoje mjesto na europskom tržištu, izvozimo više od 80 posto proizvodnje, znači da dobro radimo. A drvo je živa tvar na kojoj treba raditi, oblikovati ga što bolje i izvući iz njega najviše što se može. Iz drva možete stvoriti čudo.

Koliko su vam plaćeni ljudi koji na skupim strojevima stvaraju ta čudesa? – Da nam se ne bi dogodio odljev radne snage i da zadržimo ljude u Hrvatskoj, neizbježno je povećanje plaća. Naravno, pitanje je koliko to drvena industrija može podnijeti. Zato radimo na modernizaciji, uvođenju novih tehnologija, produktivnosti i dodanoj vrijednosti kako bismo ostali konkurentni.

Je li proizvodnja pletenog namještaja pri kraju svog vijeka s obzirom na njezinu konkurentnost? – Jedina smo tvrtka u Hrvatskoj i šire s pletenim namještajem. Isključivo se proizvodi ručno, na tradicionalan način, i kod kuće i kod nas u tvornici. No mi smo iz Međimurjepleta potekli, iz njega potječe naš slogan ‘Živjeti s prirodom’, zato to želimo njegovati i dalje. Najveća nam je konkurencija Kina s nekvalitetnim proizvodom, a niskim cijenama. Nadamo se da će se s povećanjem standarda naše više prodavati. To nije lagan posao jer se sve radi ručno, ali tu ćemo proizvodnju ostaviti jer je to naša tradicija. I održavat ćemo je dokle god to bude moguće, pa i po cijenu profitabilnosti.