U nekoliko mjeseci uspio je zaratiti sa sindikatima i podijeliti Europu. U kratkom vremenu koliko je na vlasti francuski predsjednik kod kuće je zaratio zbog svoga prijedloga zakona o radu, a i pola Unije gleda ga s neodobravanjem. Francuz želi stvaranje fiskalne unije, odnosno uvođenje ministra financija, parlamenta i zasebnog proračuna za članice eurozone. Ostalima kako već bude.
A razliku od nekih svojih kolega koji ne mogu riješiti ni probleme iz Drugoga svjetskog rata, svježe instalirani francuski predsjednik zasukao je rukave odmah nakon ulaska u Elizejsku palaču i krenuo se baviti budućnošću. Emmanuel Macron, oglasavan kao lice pomlađene Francuske gladne promjena, ozbiljno je shvatio svoje političko poslanje i unutar tek nekoliko mjeseci otvorio nekoliko nezahvalnih frontova. Predsjednik je počeo mahati najvećom ‘crvenom krpom’ koja postoji u njegovoj zemlji, reformom tržišta rada, što je rezultiralo trenutačnom nervozom sindikata, ljevice i dobrog dijela radnog naroda Francuske, onda i stranim padom njegove popularnosti. No dok jednom ne smrkne, drugom ne svane, pa su mu njegovi početni koraci donijeli prve bodove kod poslovne zajednice, koja vapi za promjenama onoga što smatra jednim od rigidnijih tržišta rada u Europi. Prije nekoliko dana predstavljena reforma radnog zakonodavstva druge najveće ekonomije Europske unije smjera privući investicije u zakržljalu francusku ekonomiju i potaknuti poslodavce na zapošljavanje, odnosno smanjiti stopu nezaposlenosti nešto nižu od hrvatske (veća od devet posto).
Reformu tržišta rada – Naš je cilj osnažiti stvaranje radnih mjesta davanjem više sigurnosti i vidljivosti poslodavcima i više jamstava za radnike – rekao je francuski premijer Edouard Philippe predstavljajući prijedlog. Sasvim očekivano, njegov optimizam ne dijele svi, pa je udruga poslodavaca Medef izrazilo zadovoljstvo, a jedan od najvećih sindikata CFDT razočaranje viđenim, sentiment koji dijeli dobar dio još nedavno Macronom općaranog pučanstva. Prema anketama, više od polovice građana nezadovoljno je mladahnim predsjednikom, a čak dvije trećine skeptične su glede reforme tržišta rada. Promjene koje bi trebale uskoro biti prihvaćene u parlamentu ograničit će odštetu koju sudovi mogu razrezati poslodavcima zbog neopravdanog otpuštanja, skratiti zastaru za radne sporove s dvije na jednu godinu i olakšati zatvaranje gubitaških pogona. Malim poduzećima (manje od 50 zaposlenih, 95 posto ekonomije) omogućit će se izravno pregovaranje s radnicima i bez predstavnika sindikata na temu radnog vremena, plaće i prekovremenog rada. S druge strane, velike kompanije moći će dogovoriti ad hoc sporazume sa sindikatima, umjesto poštovanja rigidnijih pravila na razini sektora, a u nekim slučajevima moći će provesti radničke referendume kako bi nadišli nemogućnost postizanja sporazuma. Osim toga, reforma predviđa smanjenje radničkih predstavničkih tijela s četiri na jedno. Dobar dio opozicije i sindikata mobilizira se protiv prijedloga, ali zato je potpora Macronu stigla iz Bruxellesa, koji nije štedio pohvale, najviše zato što je uvelike riječ o prijedlozima Europske komisije. ‘To je korak u pravom smjeru, pozdravljamo i podupiremo ovu reformu tržišta rada’, poručili su iz Komisije.
Stop uvoznim radnicima. Gladnom predsjedniku to je tek bilo predjelo, istovremeno se počeo baviti i gorućim pitanjima u Europskoj uniji, problemom izaslanih radnika i budućnosti zajednice. U prvom slučaju postoji dugotrajni sukob razvijenih i manje razvijenih članica zbog radnika koje iz potonjih zemalja kompanije šalju na rad u razvijene zemlje. Poljski ili rumunjski radnici koji rade u, primjerice Francuskoj, rade za tamošnji minimalac, a doprinose i poreze plaćaju kod kuće, što ih čini znatno konkurentnijima od domaćih radnika. Francuzi su već dugo među najglasnijim protivnicima te prakse, ali istočne članice protive se reformiranju tog sustava. Problem je vrlo delikatan, s jedne strane postoji sloboda kretanja ljudi, robe, usluga i kapitala na zajedničkom tržištu, a s druge se strane usluga pruža na teritoriju jedne članice zapravo po cijeni iz druge.
Njegovi zahtjevi za potporu istočnih članica nisu su na neujednačen doček, ali je Poljska sa svim otvoreno odbacila ideju poosvršavanja europskih pravila. – Branit ćemo svoje stajalište do kraja jer je ono u interesu poljskih radnika – bila je savršeno jasna premijerka Beata Szydło, nakon čega je uslijedila žestoka razmjena između nje i francuskog predsjednika. Macron je potom dalje otvoreno napao Poljsku koja ima sve manje prijatelja unutar EU. – Poljska nije zemlja koja će odlučiti o smjeru Europe. To je zemlja koja je odabraćaći ići u suprotnom smjeru od Europe u nizu područja – odapeo je docirajući strelicu očito iznervirani predsjednik i začinio je niz drugih opsvršavanja o modernoj Poljskoj. – Savjetujem Predsjedniku da se bavi problemima svoje zemlje, pa će možda postići ekonomske rezultate i razinu sigurnosti kakvu Poljska jamči svojim građanima – uzvratila je Szydło. Česi i Slovaci bili su nešto otvoreni za razgovor, ali se i manje oslanjaju na taj oblik izvoza radnika od Poljske, Rumunjske i Bugarske.
