Privatizacijski vrući kesteni

O privatizaciji Petrokemije govori se već desetljećima, ali taj naum gotovo svaki put blokiraju interesne skupine kojima zadiranje u njihova osobna prava i privilegije nije opcija. Dosad je bilo nekoliko više ili manje uspješnih pokušaja privatizacije, dokapitalizacije, potraga za strateškim partnerima, a svaki put država bi povukla ručnu i kutinsku tvornicu ostavila na milost i nemilost nemušćih državnih menadžera koji se u njoj nisu snašli niti je znaju izvesti na pravi tržišni put. Sve je rezultiralo Petrokemijom na aparatima, koja jedva preživljava, koja ne može plaćati ni vlastite račune za plin, kao rasprostranjenost domaćica koja umjesto na osnovne namirnice za domaćinstvo radije troši na umjetne nokte i raskošne frizure.

Zdravi HEP žrtvovat ćemo za bolesnu Inu. Tako je javnost dočekala predbožićnu poruku premijera Plenkovića o kupnji Ine novcem od prodaje HEP-a. I dosad su postojale razne ideje o načinima i modelima privatizacije, prema inicijalnom zakonu trebalo se prodati/podijeliti IPO ponudom 49 posto HEP-a, onda se počelo pričati o 25 posto, onda o 25 posto minus jedna dionica i tako dalje. Činjenica je da dosad nijedna vlada nije donijela konkretnu odluku hoće li se ta megakompanija privatizirati i kako ili će ostati isključivo u državnom vlasništvu. Isto tako, ‘problem’ HEP-a je i imovina, odnosno status hidroelektrana i vodnih građevina za proizvodnju električne energije (brane, akumulacije, dovodni i odvodni kanali, tuneli i druge građevine). Vlada je predložila povratak te imovine u vlasništvo HEP-a.

Promatrajući popis CERP-a, odnosno izravno vlasništvo države u dioničkim društvima, lako se može primijetiti da država ima dionice u čak 23 dionička društva te udjele u šest hotela. Ali s obzirom na to da država nema interesa za okupljanje turističkog biznisa niti je to vidljivo iz javno objavljenih vladinih dokumenata, hotelski portfelj sigurno će ići na bubanj, pitanje je samo u kojem obliku. No najveći su problem tog dijela imovine često iznimno komplikirani vlasnički odnosi i pravne zavržlame, ali i međurešorna komunikacija, koji sprečavaju privatizaciju. Samo podsjetimo – koliko je trebalo vremena za projekt Kupare i u kojoj je fazi projekt Brijuni rivijera… Osim toga, počelo je popisivanje sve imovine u strateškim i nestrateškim trgovačkim društvima u vlasništvu države, tako da će se u tom portfelju od sljedeće godine vrlo izgledno naći i odmarališta i turistička naselja pojedinih poduzeća, jer će se na ministarstvo Gorana Marića prebaciti sve što nije osnovna djelatnost. A onda će i ponuda biti veća i bogatija, pitanje je samo hoće li i potražnja.

Tvrtka u gotovo stopototnom vlasništvu države na izmaku je snaga. Može se reći da je snage ponestalo. Borovo, koje je u posljednjih nekoliko godina pojačalo proizvodnju, ali opterećeno dugovima iz prošlosti, nema samostalnog načina za opstanak. To je evidentno i strateški je partner gotovo jedino rješenje (osim onog najcrnijeg rješenja – gašenja tvrtke). CERP je potkraj lipnja objavio poziv zainteresiranim investitorima za iskaz interesa za sudjelovanje u postupku restrukturiranja Borova.

Prema popisu nekretnina Ministarstva državne imovine, država ima nešto više od milijun nekretnina u svom vlasništvu, što je gotovo trostruko više u odnosu na siječanj 2014. godine. Država u svome nekretninskom portfelju ima od trošnih garaža do stanova, vila i zgrada. O poljima i oranicama da ne govori. Nekadašnji Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) prije tri godine raspisao je natječaj vrijedan osam milijuna kuna kojim bi se napravila procjena vrijednosti nekretnina u vlasništvu države. Što je bilo s tim projektom, nije poznato. Postoje ideje temeljem kojih bi se dio nekretnina ‘spustio’ na upravljanje jedinicama lokalne i regionalne samouprave, dio bi se prodao. No analize se vjerojatno tek rade.

Privatizacijski gordijski čvor po imenu Ina, zasad, tri premijera nisu uspjela razvezati. Očigledno nezadovoljstvo Molom rezultiralo je državnom najavom reotkupa dionica za Badnjak prošle godine. Ipak, od tada se nije mnogo toga dogodilo, osim što je Vlada naučila raspisati natječaj o izboru konzultanta koji će odrediti vrijednost tvrtke i potencijalne modele otkupa Molova udjela. Iako se najavljivalo da će se prodajom 25 posto minus jedne dionice HEP-a otkupiti Molov udio u Ini, takav scenarij zasad je ostao sa strane. Hoće li sadašnji premijer ili neki budući biti ‘Aleksandar Veliki’ i jednim potezom sasjeći gordijski čvor, o tome se može samo maštati. Dotle javnost jedino može promatrati politički igrokaz oko Ine.