61,5 milijuna kuna

Mnogo je pretpostavki kako će izgledati budućnost prometa, ali koncepti automobilskih i tehnoloških tvrtki postupno potvrđuju da nas očekuje budućnost u kojoj na prometnicama prometuju međusobno povezana autonomna vozila opremljena asistentima umjetne inteligencije. I još nešto, vozila koja nisu u privatnom vlasništvu.

– To je i budućnost u koju vjerujemo mi u Uberu – manje posjedovanja vlastitih automobila, više njihova dijeljenja i upotrebe javnog prijevoza. Želimo budućnost u kojoj će svim ljudima biti omogućen pristupačan prijevoz, budućnost u kojoj automobili neće cijeli dan stajati neiskorišteni na parkiralištu, budućnost u kojoj ćemo imati manje parkirališnih mjesta, a više zelenih površina – kaže Davor Tremac, generalni direktor Uberta za Jugoistočnu Europu i jedan od sudionika panela ‘Baby You Can Drive My Car’ koji se održava na desetome Weekend Media Festivalu u Rovinju.

Uber, platforma koja je u svakodnevni život uvela pojam ‘dijeljenje vožnje’, samo je jedan takav koncept koji je u svakodnevni život uvela pojam ‘dijeljenje vožnje’. Osim rasta inozemnih produkcija, koji korespondira sa sve boljom kvalitetom domaćeg filma, što dokazuju i međunarodne nagrade (primjerice, nagrada žirija ‘Zvijezdanu’ Dalibora Matanića u prestižnoj kategoriji ‘Un certain regard’ na Filmskom festivalu u Cannesu), osjeća se i da je sve življa produkcija originalnih domaćih televizijskih serija. HAVC i HRT stajali su iza solidnih ostvarenja kao što su ‘Počivali u miru’ i ‘Patrola na cesti’, a produkcijska kuća ‘Drugi plan’ iza ambicioznih ‘Novina’.

No najviše je odjeknula vijest da HBO Europe počinje širiti originalnu produkciju u regiji Adria (u kojoj su Hrvatska, Srbija, Slovenija, Makedonija, BiH te Crna Gora). Ana Balentović imenovana je direktoricom razvoja originalne produkcije i na natječaju su odabrana dva scenarija (jedan iz Hrvatske, drugi iz Srbije) prema kojima bi uskoro trebale nastati serije. HBO Adria i dalje traga za kvalitetnim scenarijima, pa tako unatoč tome što službeni natječaj nije raspisan, odgovorni ljudi zaprimaju i čitaju nove materijale.

– Premda imamo definirane interne rokove, u produkciju ćemo krenuti tek kad neki od scenarija bude na razini kvalitete koja odlikuje HBO. Druga je iznimno važna stvar da mi razmišljamo dugoročno, stoga naš trenutačni cilj nije razvoj samo jedne određene serije, nego stalan razvoj više scenarija radi stvaranja višegodišnjeg plana produkcije. Uvijek tražimo od važne priče i autore s dojmljivim stilom koji su spremni na rušenje tabua. Želio bih istaknuti da smo jednako otvoreni prema mladim talentima bez velikog iskustva te prema već realiziranim i iskusnim scenaristima. Proračun ponajviše ovisi o projektu i njegovoj zahtjevnosti. Naš je cilj napraviti visokokvalitetan proizvod na razini prepoznatljivoj za HBO-ovu produkciju koji pomiče granice TV-a i koji će ispuniti očekivanja naših pretplatnika – kaže direktor HBO-a Adrije Marin Kariž.

Hrvatskim su gledateljima osim HBO-ova streaming-servisa dostupni i Netflix te Amazon Prime. Ne treba se čuditi ako se u dogledno vrijeme i te tvrtke upuste u neki oblik originalne produkcije na hrvatskom jeziku.

Bio je od 2012. do 2015. izravni prihod državnog proračuna (PDV, porez na dohodak). Visina je državnih filmskih poticaja isplaćenih korisnicima od 2012. do 2015. bila je 60,7 milijuna kuna. 14,5 tisuća filmskih radnika – profesionalaca, pripravnika i statisti – bilo je angažirano na produkcijama od 2012. do 2015.

Možemo potvrditi da je u prvoj polovini godine šest projekata podnijelo zahtjev za ostvarenje poticaja, ali ne možemo komentirati projekte koji su još u postupku dodjele državne potpore ili se najavljaju. No možemo potvrditi da prijavljeni projekti i oni najavljeni pokazuju da će 2017. prema ostvarenoj lokalnoj potrošnji biti bolja od 2015. O projektima koji će se snimati u 2018. ne možemo govoriti jer HAVC prijave za poticaje zaprima prema načelu ‘tko prvi, njegova djevojka – poručuju iz HAVC-a.

Treba znati da svaka produkcija koja želi ostvariti državnu potporu od 20 posto (tzv. filmske mjere poticaja) mora podnijeti zahtjev preko hrvatskog partnera, odnosno pravne osobe registrirane u Hrvatskoj za proizvodnju audiovizualnih djela. Dakle, svaka je produkcija morala angažirati hrvatsku produciranju kuću tijekom snimanja. Budući da Pravilnik o poticanju ulaganja u AV djelatnost propisuje i da na projektu mora biti angažirano najmanje 30 ili 50 posto hrvatskih državljanina ili državljanina članica Europskoga gospodarskog prostora (ovisno o tome hoće li se projekt u cijelosti ili djelomice snimati u Hrvatskoj), angažirani su radnici za mnoge poslove na filmskom setu: od snimatelja, organizatora snimanja, direktora kastinga, šminkera pa do glumaca i statisti.

Uz plaće filmskim radnicima za te poslove tu je i nezanemariva upotreba i plaćanje usluga hrvatskim pravnim subjektima za servisiranje proizvodnje audiovizualnih djela. Direktnu korist od programa filmskih mjera poticaja imaju i druge povezane gospodarske grane, ponajprije turizam, a tu je i povratni učinak u obliku tzv. filmskog turizma. Na dobiti su tako stotine malih poduzetnika: osim ugostitelja zaraduju i električari, tvrtke za catering, iznajmljivači opreme, vozači, konjušari, oružari…

Iz HAVC-a poručuju da je nužno uključivanje državnih institucija. ‘Sve dok stranim ekipama koje su došle snimati u Hrvatsku ne možemo ponuditi cjeloviti paket usluga, koji danas mora uključivati i mogućnost studijskog snimanja, nećemo potpuno razviti svoje velike potencijale zemlje za snimanje. Isto tako treba što brže profilirati djelatnu i učinkovitu obrazovnu politiku u izobrazbi kvalificiranog radnog filmskog kadra kombinacijom specijalizacije u srednjim strukovnim školama i programa doškolovanja’, obrazloženo je u dokumentu radnog naziva ‘Nacionalni program HAVC-a 2017. – 2021.’.

Treba spomenuti i da je nakon imenovanja Zlatka Hasanbegovića ministrom kulture ugledni magazin Hollywood Reporter u pregledu istočnoeuropskoga filmskog produkcionalnog tržišta Hrvatsku potpuno zanemario, posumnjavši da će Hasanbegović u skladu sa svojim najavama ukinuti ili ograničiti poticaje predviđene za takvu kulturnu politiku. Ako Hrvatska želi zadržati ili povisiti tu razinu privlačenja velikih međunarodnih produkcija, pred njom je mnogo posla. Prije svega, nužno je razviti infrastrukturu i obrazovati radnu snagu.

Vlada i mjerodavna ministarstva morat će oštro reagirati na svaku najavu o ukidanju poticaja jer u ovome poslu glasine ili prijetnje često jednako vrijede kao službeno doneseni zakoni. Predstavnici lokalne vlasti pak, ako žele zadržati unose produkcije u svome kraju, osim ugodnih sastanaka s producentima i pokazivanjem im turističkih znamenitosti bit će prisiljeni pronaći novac za otvaranje škola za filmske radnike, ali i za gradnju funkcionalnih filmskih studija na tragu nekadašnjega Jadran filma koji je u međuvremenu propao i bori se za goli opstanak.