Weekend Media Festival

Pobjednik na prvome velikom natječaju po logici ekonomski naisplativije ponude teško će naći veće kooperante u desetkovanoj hrvatskoj građevinskoj industriji. A i radnici će biti mahom stranci – samo se još ne zna hoće li doći iz Kine, Turske ili bližih država. Najbolje će proći proizvođači građevinskog materijala, ali i tu će najviše biti uvoznog čelika.

Ko god pobijedi na natječaju za gradnju prve faze Pelješkog mosta, suočit će se s tim da će u Hrvatskoj teško naći podizvođače koji bi mogli sudjelovati u tom projektu. Pred svima trima ponuđačima, austrijskim Strabagom, kineskom grupom China Road and Bridge Corporationom (CRBC) te talijansko-turskim konzorcijem Astaldi–IC İçtasom velik je posao. Ne samo da moraju dokazati da je baš njihova ponuda ekonomski najisplativija, prema novim pravilima javne nabave koja se primjenjuju od 1. srpnja već moraju i naći kakve-takve domaće partnere kako bi lakše izgurali projekt, ako ga dobiju. Prvo procjenjuje povjerenstvo u Hrvatskim cestama, a ovo drugo zadaje još veće glavobolje. Svi oni već uvelike kontaktiraju hrvatske građevinske tvrtke, ali prema pričama domaćih građevinaca u Hrvatskoj ne postoji dovoljno velika građevinska tvrtka ili konzorcij koji bi kao glavni podizvođač radova bilo kojeg od tri ponuđača mogao sudjelovati u tom megalomanskom projektu. Vjerojatnije je, dakle, da bi oni mogli obavljati manje poslove, a za one veće budući izvođač morat će potražiti neko drugo rješenje.

Uobičajena je praksa svih stranih građevinskih tvrtki koje su do sada sudjelovale u velikim projektima u našoj zemlji da, radi smanjenja troškova poslovanja, angažiraju što je više moguće domaću operativu. Tako govori predsjednik Uprave Osijek-Koteksa Zoran Škorić, ali iako se građevinarstvo u Hrvatskoj zadnjih godina dana budi, Pelješki most pokazuje da su dani ponosa i slave još uvijek iza nas.

Problem je loše stanje domaće građevinske operative te podrška financijskih institucija i banaka domaćim građevinarima, i to će biti faktor koji će odrediti koliko će domaće tvrtke moći sudjelovati u izvođenju radova. To bi se moglo riješiti tako da ih država i domaće banke potaknu ili sudjeluju u gradnji, a dio sredstava utrošenih u projekt zadržao bi se u Hrvatskoj, što bi pomoglo oživljavanju domaće građevinske operative – ističe Škorić. Nešto je bolja situacija s građevinskim materijalom proizvedenim u Hrvatskoj, kojeg bi dobar dio budući izvođač trebao nabavljati, pa bi domaće tvrtke i na taj način biti uključene, a dio opreme i materijala koji se ne proizvodi u Hrvatskoj svakako će se uvoziti te na to nemamo utjecaja.

Hrvatske tvrtke u ozbiljnim su kontaktima sa sva tri ponuđača, što i same potvrđuju u razgovorima za Lider. Vrlo je vjerojatno da će dio radova u Hrvatskoj dobiti Skladgradnja, tvrtka poznata prema dvaput preplaćenom bojenu tunela u vrijeme premijera Ive Sanadera, koja s Kinezima gradi autocestu u Crnoj Gori. Kakva bi bila njezina uloga u gradnji ne znamo, jer nije odgovorila na naš upit. Nije to jedina tvrtka koja se spominje u kontekstu mogućih podizvođača ili partnera Kinezima odaberu li Hrvatske ceste njihovu ponudu. Ni vlasnik i direktor GP Krk Josip Purić ne poriče da je bio u kontaktima s CRBC-om.

Ono što im možemo ponuditi gotovo je simbolično u cijelom projektu. Glavnina radova na Pelješkom mostu oni su pod morem, za što nemamo iskustva, te rad s čelikom, što također nije naša specijalizacija – ističe Purić dodavši da njegova tvrtka može eventualno sudjelovati u radovima na gradnji pristupnih cesta.

Glavni direktor Tehnike Zlatko Sirovec kaže da je odbio dva od tri potencijalna izvođača, ne navodeći o kojima je riječ, jer to nije njihov osnovni posao. Predsjednik Uprave Osijek-Koteksa Zoran Škorić također kaže da su ih kontaktirali.

U fazi izrade ponuda za Pelješki most nekoliko potencijalnih izvođača radova dostavilo nam je upite za ponude te smo u posljednjih nekoliko mjeseci aktivno sudjelovali u izradi ponuda i razradi rješenja za dio radova na gradnji mosta kopno – Pelješac – objašnjava Škorić. Strabag je jedini već dugo prisutan u Hrvatskoj i ima svu silu poznatih partnera. Jedan od njih je i Robert Gotić, varaždinski poduzetnik predsjednik Uprave GK Grupe specijalizirane za posebne radove gradnje i utemeljenja sidrenih blokova, koji potvrđuje da je njegovo poduzeće u kontaktima sa Strabagom, ali naglašava i da njihove mogućnosti ni izbliza ne mogu pokriti potrebe za taj megalomanski projekt. Iako nismo dobili službenu potvrdu od Zagreb montaže, navodno je i nju kontaktirao talijansko-turski konzorcij, što znači da su potencijalni izvođači, pogotovo Kinez i talijansko-turski konzorcij u velikoj potrazi za podizvođačima, što pokazuju upiti čak i tvrtkama koje se bave isključivo visokogradnjom. No kako napominje Sirovec, čak i da hrvatska građevinska operativa ima potencijal sudjelovati kao kooperant, ne bi smjela biti previše angažirana.

Budući izvođač prema Zakonu o javnoj nabavi ne bi smio podugovoriti više od 30 posto radova, ali praksa je pokazala da mu je jednostavnije i jeftinije ugovoriti s našom radnom snagom ponekad i više od 90 posto radova, a profit ide u strane zemlje. To bi itekako trebalo kontrolirati – poručuje Sirovec.

No građevinaristi ističu još jedan problem – na hrvatskom tržištu nema dovoljno radne snage koja bi mogla sudjelovati u projektu. Za Hrvatske ceste, kao naručitelja, tu nema ništa sporno. Kako su nam iz njih odgovorili, ‘odabrani ponuditelj ima pravo angažirati radnu snagu prema svom izboru i svojoj poslovoj organizaciji, a ako su angažirani djelatnici stranci, mora postupiti sukladno Zakonu o strancima’.

Hrvatska je povećala kvote za strane radnike, ali pokrene li se gradnja Pelješkog mosta, prema najavama, već početkom iduće godine, Vlada će model kvota morati preispitati ili ih povećati ili pak jednostranom odlukom odobriti uvoz nekoliko stotina radnika. Pitanje je samo iz koje zemlje, Kine, Turske ili neke treće zemlje kojoj je Hrvatska Zapad. A to ponajviše ovisi o konzorcu koji pobijedi na natječaju. Već je znano iz nekih prijašnjih kontaktata s hrvatskom vlašću da Kinez preferiraju dovođenje svojih ljudi na gradilišta, pa bi nedostatak radne snage za Kineze mogao biti velik kamen spoticanja na putu do Pelješca. Strabag i talijansko-turski konzorcij u tom smislu, barem na papiru, stoje nešto bolje jer može dovući radnu snagu s projekata koji su.