U nizu razloga za stečaj ističe se preopterećenost dugom stvorenim kad su Toys ‘R’ Us 2005. preuzela tri privatna fonda kreditom za koji jamči imovina lanca igračaka. Nakon 12 godina goleme isplate kamata i žestoka konkurencija bacili su kompaniju na koljena.
Često se čini da su roditelji idealne žrtve trgovaca jer teško mogu reći ‘ne’ svojoj djeci i da zato s igračkama teško možeš promašiti. No najveći američki lanac trgovina dječjim igračkama, globalno proslavljen ponajviše zahvaljujući američkoj filmskoj i glazbenoj industriji, proglasio je prošli tjedan stečaj i pokazao da ni s djecom stvar nije zajamčena.
Toys ‘R’ Us pridružio se tako rastućoj vojsci tradicionalnih lanaca koji posruču pod pritiskom sve raširenije e-trgovine i promjene navika kupaca. Doduše, priča tog lanca uvelike je definirana lošim upravljačkim odlukama, ali u neka sretnija vremena za maloprodaju to možda ne bi značilo i bankrot kompanije. Zasad brend koji svoju globalnu prepoznatljivost najviše duguje dobrom product placementu, ne ide u povijest i drži glavu iznad vode. Kompanija prema podacima za prošlu godinu raspolaze sa oko sedam milijardi dolara imovine i prema tome je drugi najveći stečaj maloprodaje u Americi iza Kmarta (više od 14 milijardi dolara imovine). Osigurane su tri milijarde dolara hitnog financiranja (zaštićenog od potraživanja vjerovnika) u svrhu održavanja nekih 1600 trgovina sa 64 tisuće zaposlenih otvorenima, dok se riješi problemić od više od pet milijardi dolara duga zbog kojeg se i dogodio takav razvoj događaja, ali je veliko pitanje može li Toys ‘R’ Us izdržati dugoročno pritisak interneta s jedne strane, i velikih, neusporedivo moćnijih svaštara poput Walmarta, s druge. U kompaniji su uvjereni da može, stoviše, sada se osjećaju slobodniji no ikad. ‘Danas počinje nova era’, rekao je šef David Brandon. ‘Financijska ograničenja koja su nas dosad zadržavala bit će riješena na dugoročan i efikasan način’, dodao je samouvjereno.
Brojke nisu obećavajuće, od 2015. naovamo bilježi se gubitak uz tek pokušaj iznimku. Sljedeće godine dolazi 400 milijuna dolara duga na naplatu (2019. čak 1,7 milijardi), a posljednji rezultati ne nude baš nadu. Prodaja pada tri kvartala zaredom, a gubitak u kvartalu koji je završio u lipnju iznosio je 164 milijuna dolara (38 milijuna dolara više od istog razdoblja lani) uz prihode od 2,2 milijarde dolara (113 milijuna dolara manje nego u istom razdoblju lani). Tome treba dodati da se završila poznata nepoželjna spiralna u kojoj dobavljači više ne isporučuju robu jer su oprezni u pogledu naplate svojih potraživanja. Proglašenje stečaja tu je skepsu i ograničavanje isporuka samo pojačalo, a šlag na tortu je vrijeme, odnosno objava stečaja upravo prije početka blagdanske sezone, zlatnog rudnika za trgovce igračkama (Toys ‘R’ Us u tom razdoblju ostvari oko 40 posto svojih godišnjih prihoda teških oko 11 milijardi dolara). Povrh svega dvije agencije za kreditni rejting, Fitch i S&P Global srušile su rejting kompanije i upozorile na nedrživost trenutačne strukture kapitala. S tim u vidu, mnogima je teško dijeliti šefov entuzijazam, premda odluka banaka da ostanu uz kompaniju s novim sindiciranim kreditom ostavlja prostor za optimizam.
Koliko je situacija općenito nezahvalna dokazuje i slučaj giganta Lega, koji je do jučer bilježio izvrsne rezultate, da bi sada objavio prvi pad prodaje u posljednjih 13 godina.
Jednako tako, drugi je div Mattel morao dovesti novog šefa kako bi oživio poslovanje, ali situacija u distributeru Toys ‘R’ Us uvjerljivo je najgora i proizlazi iz dugotrajno lošeg stanja. Posebno se štetnim pokazalo gomilanje duga netom prije izbijanja financijske krize 2008., od čega se kompanija očito nije uspjela oporaviti. Trendovi u prodaji igračaka nisu izolirani, američka mala trgovina u cjelini se u zadnje vrijeme izrazito muči s opstankom. Konkurencija je velika, kupovna moć manja, a navike kupovanja drastično su izmijenjene, ne samo u pogledu kanala, već i ukusa. Prema Financial Timesu, čak su 24 maloprodajna lanca zatražila stečaj u Americi tijekom ove godine, uspoređeno s 18 cijele prošle godine. Zanimljivo je i da ulazak fondova privatnoga kapitala 2005. (KKR, Vornado Realty Trust i Bain Capital) za 6,6 milijardi dolara nije doveo do osjetno efikasnijeg upravljanja imačiju u vidu nemilosrdnost privatnih fondova koji obično kompanije kupuju jeftino, restructuriraju i prodaju skupo. U 12 godina vlasništva, tri poznata ulagača nisu uspjela preokrenuti financijske rezultate, naprotiv, situacija se pogoršala, a jasno je i zašto. Trojac je dao tek 1,4 milijarde dolara u gotovini i ostalo posudio uz kompanijinu imovinu (budući novčani tok) kao jamstvo (koncept se naziva leveraged buyout). Nova digitalna trgovina trebala je utjecati na poboljšanje tijekom druge polovice godine, međutim, rezultati su zasad izostali, a dugovi ne prestaju gušiti čak i osnovno poslovanje.