Njemački izbori potopili Macronovu europsku platformu

Neupravljiva Njemačka iznad svega je velika slabost Europske unije i pouka što se događa kad politički establišment povjeruje da je politika matematika i kombinatorika, a da sadržaj i birači nisu važni.

Vjerovala sam da će Angela Merkel ovih dana ipak slaviti. Da će rezultati biti po-malo drukčiji: malo više CDU/CSU-a, malo više FDP-a, malo manje AfD-a i malo manje Zelenih, što bi omogućilo Merkel formiranje neke demokršćansko-liberalne vlade uz možda malu, Jamajka-primjesu Zelenih. Jer Schulzov je SPD još u predizbornoj kampanji odbacio mogućnost nove velike koalicije. A vjerovao je u to i francuski predsjednik Emmanuel Macron. I već je za utorak, dva dana poslije njemačkih izbora, pripremio veliku prezentaciju francuske vizije nove Europske unije. To je ona vizija s više brzina, odnosno formata, u kojoj bi se države ‘pionirke EU’ čvršće povezivale i federirale, uz poseban proračun za eurozonu, odnosno u kojoj bi Njemačka novcem i Francuska ideologijom upravljale Unijom. Za mjesto prezentacije Macron je simbolično odabrao veliki amfiteatar Sveučilišta Sorbonne, studente kao publiku koja će moći postavljati pitanja. Amfiteatar je pripremljen. Ali nema rezultata. Iznevjerili su njemački birači.

Dok ovo pišem, Macron još nije održao svoju prezentaciju. Ali ona više nije ni važna. Rezultati njemačkih izbora unaprijed su potopili njegovu europsku platformu. Naime, s ovakvim rezultatima Njemačka je postala neupravljiva država, a Merkelina pobjeda čista Pirova pobjeda. Pitanje je kako će uopće sklopiti vladu uz oslabljeni CDU/CSU i izjednačene liberalne i Zelene, čija su stajališta u mnogim strateškim pitanjima oprečna, pa tako i o europskome ministarstvu financija i ulozi države u novoj Europi. Drugo je pitanje može li takva krhka koalicija, kad se i složi, uopće upravljati Njemačkom uza snažnu oporbu slijeva u Schulzovu SPD-u i zdesna u AfD-u, koji je ipak bio iznenađenje ovih izbora. Izgledno je da takva, neupravljiva Njemačka ne može voditi stvaranje neke nove Unije jer ta nova vlada morat će uložiti mnogo političke snage i mudrosti ako želi voditi Njemačku cijeli mandat. Ne mogu reći da me to izgledno slabljenje njemačkoga vanjskopolitičkog utjecaja ne raduje. Iz čisto sebičnih razloga. Naime, kancelarka Merkel posljednjih je godina prema Jugoistočnoj Europi vodila politiku kao da je jedan tjedan savjetuje Ankara, a drugi Moskva, preuzevši britanski koncept zapadnobalkanske regije koji su joj Britanci, koji anticipiraju i kreiraju buduće politike, velikodušno prepustili. U skladu s tom novom ulogom Njemačka se posljednjih godina pretvorila u najveći problem i najveću zapreku ostvarenju hrvatskih državnih interesa: od arbitraže za Piranski zaljev do zaštite konstitutivnosti Hrvata u BiH.

No putimo sad tu malu radost. Takva, neupravljiva Njemačka iznad svega je velika slabost EU i pouka što se događa kad politički establišment povjeruje da je politika uistinu matematika i kombinatorika, a da sadržaj i birači nisu važni. Da je važno da nominalni demokršćani uzmu malo lijevog centra, a nominalni socijaldemokrati udu malo u desni centar, uguše medije i kritičko mišljenje koje bi ih natjeralo da se korigiraju i tako odvojeni od birača matematički lagodno upravljaju neko vrijeme…

Mate Rimac dao 38% svog vlasništva za svjež kapital.

Većina hrvatskih poduzetnika nerado se odriče dijela vlasništva nad kompanijama koje su stvarali. Rimac pokazuje da taj model može sasvim dobro funkcionirati. Da se razvijao prepuštanjem udjela u Agrokoru zainteresiranim investitorima, Todorić bi imao i jeftiniji novac za razvoj i ‘unutarnju kontrolu’ koja ne bi dopustila krah.

Mate Rimac uobičajeno je zakopčan za Liderove novinare. Da bismo dobili malo detaljnijih uvid u to kako se njegova tvrtka Rimac Automobili mijenjala tijekom posljednjih nekoliko godina, odlučili smo zaviriti u njezine spise na Trgovačkome sudu u Zagrebu. Popričan broj papira u nekoliko fascikala nikoga ne bi ostavio ravnodušnim, a činjenica da se sve bilježilo i prilagalo u taj spis pokazuje ozbiljnost poslovanja. Taj spis u najvećem svom dijelu sadrži odluke sa skupština udjelničara (nazivom ih tako) te podatke o promjenama njihove snage. Mate Rimac i dalje je većinski vlasnik sa 62 posto udjela, a kineski investitor Camel Group popeo se na drugo mjesto s udjelom od 19,35 posto. Temeljni kapital tvrtke sada je 66,4 milijuna kuna, a prije dvije godine bio je 20.000 kuna.

Kinezi nisu ‘ušli’ u vlasništvo s cjelokupnim iznosom od 30 milijuna eura (od toga tri milijuna ide u Rimčeve električne bicikle Greyp Bikes). Svoju kartu vlasništva Kinezi su platili 12,8 milijuna kuna i to tako da su taj novac položili u temeljni kapital tvrtke, a ostatak do ciljanog iznosa uplatit će se u rezerve za daljnja ulaganja. Kako su Rimac i Camel formalno pravno riješili suradnju, nije javno poznato. Naime, oni su, kako je i Rimac izjavio, potpisali ‘subscription agreement’. Za većinu hrvatskih poduzetnika to je vjerojatno nepoznat pojam. Jednostavno rečeno, to je ugovor između dvoje ljudi/pravnih osoba koji definira njihova prava i obveze, a ne mora biti javan i položen na sudu. – ‘Subscription agreement’ vjerojatno je sastavljen tako da postoje određeni KPI-jevi (Key Performance Indicator, indikatori uspješnosti) i CP-jevi (Conditions Precedents, uvjeti koji se trebaju ispuniti) koji kad se ostvare onda nešto pripada nekome. Sredstvo osiguranja može biti patent ili koje drugo pravo intelektualnog vlasništva, jer mi se to čini kao jedina konkretna vrijednost tog startupa. Osim toga, Rimac sigurno ima obveze kao što je održavanje ugleda, nastavak rada na projektima i tome slično – kaže odvjetnik Danijel Pribanić. Smatra da Kinezi žele tehnologiju koju će moći upotrijebiti za masovnu proizvodnju, a to je ono što je Rimcu nedostajalo – masovna proizvodnja.