TOP 500

Liderova izdanja ‘500 najboljih’ pokazuju da je elita hrvatskog biznisa prespavala cijelo proteklo desetljeće.

Pred vama je nova Lider-Bisnodeova lista 500 najboljih hrvatskih kompanija koju objavljujemo u ovome poslovnom magazinu. Istina, taj je top 500 s vremenom na vrijeme bez Ine (kad u Budimpešti odluče da ne žele plaćati porez na dobit u Hrvatskoj), drugi put bez banaka (koje su zbog švicaraca u 2015. mahom otišle u minus pa se nisu ni mogle kandidirati za listu), a sad su bez Agrokorovih kompanija (koje nisu predale financijske izvještaje o poslovanju u 2016.). Upravo zbog Agrokorove apstinencije pri vrhu ovogodišnje liste nema domaćih poduzetnika – prvih 15 kompanija u vlasništvu je stranaca ili države.

Ovih 500 kompanija itekako dobro zrcali trendove, a kad se osvrnemo desetljeće unatrag, možemo odgovoriti na dva ključna pitanja: Gdje si bio? Nigdje. Što si radio? Ništa. Novostvorena vrijednost kreme hrvatskog biznisa lani je bila samo dva posto veća nego u 2007., a i dobit je ostala na tadašnjoj razini. Nešto se ipak promijenilo: prihod je pao za 8,5 posto, a izvoz je porastao za 14,5 posto. Porasla je i produktivnost za 22,6 posto, ali to je plaćeno padom broja zaposlenih od 8,3 posto.

U tom desetljeću pregrmijeli smo i recesiju, ali još nismo sustigli čak ni rezultate iz godina kakvog-takvog prosperiteta. Kako su najbolji preživjeli krizu? Rasprodavali su što god su mogli, pa im je imovina pala tridesetak posto i tek se sad oporavljala, ali uglavnom pod hipotekom. Posegnuli su za unutrašnjim rezervama i uspjeli preživjeti, ali s manjim prihodima. Kad nije bilo posla u Hrvatskoj, okrenuli su se izvozu, za što su dizali produktivnost i konkurentnost – dijeleći otkaze.

Od 2006. do lani 500 najboljih izgubilo je 32.335 radnih mjesta. Dok Hrvatska strepi nad sudbinom Agrokora, u deset godina 500 najboljih doživjelo je egzodus ravan zatvaranju gotovo triju Konzuma, koji ima najviše zaposlenih. A hrvatska zaposlenost, koja nikako da ozbiljnije poraste (osim u očima Vlade, i u Irskoj, Njemačkoj, Švedskoj…), prouzročila je i promjene u organizaciji tablica. Otvorili smo novi sektor – zapošljavanje.

Agencije za privremeno zapošljavanje prošle su godine jednostavno ‘eksplozirale’. Tvrte sve više angažiraju privremene radnike kako bi imale što manje ljudi u ‘hladnom pogonu’. Lani je tako radilo gotovo 20.000 ljudi, trostruko više nego 2013. Može se očekivati da će taj model uzimati sve više maha, bez obzira na sindikalna grijtanja i politička licitiranja s brojem zaposlenih. Recept za zaustavljanje iseljavanja, koje već rezultira velikim deficitom specijaliziranih radnika, nisu pronašli ni poduzetnici ni država.