Home / Financije / AGROKORova revizija između kreativnog računovodstva i nezakonitosti

AGROKORova revizija između kreativnog računovodstva i nezakonitosti

Cilj svakoga kreativnog računovodstva jest računovodstvenim politikama dobiti onakav financijski izvještaj kakav odgovara upravi društva, a da je u skladu sa zakonom. No upravo je zakonitost Agrokorova financijskog izvještavanja u fokusu očekivanja rezultata revizije.

Najnovije informacije, odnosno naglašanja, da je u Agrokorovoj bilanci u razdoblju od 2010. do 2015. pronađeno tri milijarde kuna vrijednih računa koji se odnose na troškove i obveze koji nisu knjiženi u financijskim izvještajima i bilancama baca novo svjetlo na medijsku borbu Ivica Todorica. On, suprotno tomu, tvrdi da je Agrokorova bilanca istinita, da prikazuje pravo stanje i da nijedna kuna nije izvučena iz koncerna. Tvrdi da je rejtinška agencija Moody’s potkraj veljače tvrdila da Agrokor ima ‘dovoljnu likvidnost za pokrivanje obveza u ovoj i idućoj godini’.

S druge strane, izvanredni povjerenik za Agrokor Ante Ramljak svojim postupcima i koracima govori drugačije. Gdje je istina? Je li jedan od dvojice protagonista u pravu ili su možda obojica? Kakav će rezultat prikazati nova revizija? Hoće li novi revizor PwC pokazati pravo, realno stanje koncerna ili će se možda izvještaj prilagoditi izvanrednom povjereniku, kao što je raniji revizor Baker Tilly sigurno prilagođavao izvještaj vlasniku. Naime, kreativnim upotrebom računovodstvenih standarda bilanca svakog poduzeća može se ‘popeglati’. Da mi je ove godine imati veću dobit! Pa će mi i bonus/dividenda biti veća. Čekaj, pa mogu to tako i napraviti, zovite mi računovodu da ‘popeglamo’ bilancu.

Jeste li kao menadžer ili poduzetnik ikada izrekli te rečenice? Je li Todoric izrekao te rečenice, s obzirom na to da je od 2009. do 2015. Agrokor isplatio 806 milijuna kuna dividende, od čega je 95 posto njegov dio? Mnogi čelnici hrvatskih, ali i svjetskih tvrtki, koriste se svim zakonom dopuštenim mogućnostima kako bi svoju bilancu doveli u stanje koje im odgovara. To se zove kreativno računovodstvo ili peglanje bilance ili ako ćemo se koristiti modernim izrazom – optimizacija bilance.

Postoje dva glavna smjera i načina peglanja. Kako nam kažu računovodstveni stručnjaci, prvi način je da dobit bude što veća, a drugi je da dobit bude što manja. Svaki način ima i svoje uporište. Čelni ljudi tvrtki koji žele prikazati što veću dobit to rade ili zbog toga da prikažu da njihova tvrtka dobro zarađuje kako bi privukli što više i što kvalitetnije investitore ili ako imaju u svojim ugovorima klauzulu isplate bonusa da im on bude veći. Drugi razlog, prema kojemu se dobit smanjuje, onaj je porezni, odnosno da se na kraju godine državi plati što manje poreza na dobit (18 posto, odnosno 12 posto za tvrtke s prihodom manjim od tri milijuna kuna). Jedan od alata kojim se dobit umanjuje ili povećava je amortizacija. Pravilnici kažu da je osnovna stopa koja je porezno priznata 10 posto, ali može biti i dvostruko veća.

– Stope amortizacije određene su pravilnikom. No također je određeno da se te stope mogu i udvostručiti u svrhu poreznih olakšica. I tako mnogi primjenjuju dvostruko veću amortizaciju, a koja je u skladu sa zakonom, i time umanjuju osnovicu za oporezivanje porezom na dobit. Veliki poduzetnici, u načelu, koriste se manjom stopom amortizacije da bi im dobit bila veća, čime će izvještaj biti bolji. Naravno, to se mora dokumentirati raznim dokumentima, odlukama i procjenama vijeka trajanja pojedine imovine – pojašnjava Božidar Andrija.