SKORAŠNJE HLADNIJE I TMURNIJE JESENSKE DANE RAZVEDRIT ĆEMO ŠARENIM, TOPLIM I UDOBNIHM TRENDI ODJEVNIM KOMBINACIJAMA. PREMA PREPORUCI SVJETSKIH MODNIH KUĆA, CRVENA I SVE NIJANSE TOPLIH BOJA PRVI SU MODNI IZBOR, A OD MATERIJALA UMJETNO KRZNO, KOŽA, BARŠUN, SVILA I TRAPER ODABRALA JELENA GOTOVAC KAČAN.
Maštovite i slojevite ženske kombinacije i ovu sezonu podnose mišanje svih stilova i boja, a među najistaknutijima su odjevni predmeti iz sedamdesetih, poput onih koje su predstavili Fendi i Balenciaga, te ženska odijela u ružičastoj i indigo prema preporuci Monse, Stelle Mc Cartney i Salvatorea Ferragama. Klasične sive i modre ženske poslovne kombinacije kostima s bijelim bluzama definitivno su ‘out’, pa je takozvana nova generacija uredskog stajlinga okrenuta koloritu, trendi suknjama, bluzama i jaknicama. Ipak, odjevni predmeti u crvenoj i žutoj modni su imperativ sezone, pa su tako i muški trendi dnevni ‘look’ svjetske modne kuće predstavile u nijansama tih boja.
Od modnih dodataka ponovno su ‘in’ kačketi i šeširi, umjetno krzno, koža, baršun, svila i traper, a pravi zaljubljenici u modu svakako će s čizmama i gležnjačama u boji zaokružiti jesenski ‘look’.
DVJE POUKE EU se ne može svoditi na laboratorijske projekte dublje federalizacije i integracije koje će onda Merkel i Macron preračunati u prvu, drugu ili treću brzinu. Osim toga, svaka europska država živi je organizam koji polazi od naroda i počiva na narodu.
Očekivano je i da čelnistvo EU nema što reći. Naime, ne može poduprijeti kršenje ustava članice Unije, ali ni pokušaj španjolskog premijera Mariana Rajoya da policijom obeshrabri Kataloncima izlasku na referendum. A još manje može poduprijeti policijsku brzinu na pendreku i razbijene glave katalonskih glasača. Ma koliko službena politika šutjela, izgledno je da je nedjeljnim referendumom počeo razvod Katalonije od Španjolske. Nakon što ju je još u 15. stoljeću (njihov) kralj Aragonije kao dotu priženio kraljici Kastilje i tako udario temelje španjolskoj državi, put prema razvodu započatio je kastiljski pendrek premijera Rajoya. EU ne bi izgubio, nego bi dobio na snazi da njegovi politički vođe na čelu s francuskim Macronom i njemačkom Merkel proces osamostaljenja Katalonije prihvate kao pouku iz koje valja učiti, a ne samo kao slučaj koji treba riješiti.
Prva je pouka da se EU ne može svoditi na ‘acqui communautaire’ i laboratorijske projekte dublje federalizacije i integracije koje će onda Merkel i Macron preračunati u prvu, drugu ili treću brzinu. Odnosno da je svaka Europska unija koja ne bi bila unija europskih država put prema vlastitoj dezintegraciji i slabljenju. Druga je pouka da je svaka europska država živi organizam, da polazi od naroda i počiva na narodu. Upravo ih to čini europskim. I svaka politika koja to ignorira ne može biti dugog vijeka i računati na dugoročan uspjeh.
Nekadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj barem bi u prvih desetak godina isplativije i jednostavnije bilo da se nije ujedinila s tadašnjim DDR-om nakon raspada Istočnog bloka. Ali tadašnje je njemačko vodstvo kancelara Kohla činilo sve da ujedinjuje Njemačku, smatrajući da jedan narod ima pravo živjeti u jednoj državi. Činili su to usprkos iznimnom otporu nekih europskih država, prije svega Velike Britanije i Francuske. Na temelju tog iskustva i Merkel bi trebala razumjeti da i Katalonci imaju pravo na svoju državnost ako osjećaju da im je u Španjolskoj tijesno. Španjolski državni vrh pak ima pravo na to ljutiti, uključujući i premijera Rajoya, ali poštovanje europskih vrijednosti pokazat će spremnošću na civilizirani razvod, a ne braneći pendrekom Ustav koji je sastavljen tako da Kataloniju zauvijek zadrži u Španjolskoj. I da zatim budu partnerice u EU i NATO-u.
Lekcija bi trebala biti mnogo jednostavnija zbog toga što Katalonija ne mora dokazivati da pripada europske političkom i kulturnom krugu kao što je to 1991. i toliko puta poslije toga, sve do danas, morala dokazivati Hrvatska. Katalonija je europska, razvijena, bogata, s BDP om od 43.000 dolara po stanovniku, vrlo blizu Njemačkoj, a znatno ispred Francuske ili Španjolske, intelektualno snažna, s iznimno bogatom kulturom. Na čelu pokreta za osamostaljenje bivši je novinar Carles Puigdemont. Žele svoju državu koju su izgubili zbog nepovoljnih povijesnih okolnosti, loše politike i loših bračnih ugovora. I čini im se birokratski glupim briselski argument da se moraju malo žrtvovati puneći španjolski državni proračun jer se i EU žrtvuje pomažući svojim siromašnjim članicama.
Hrvatska politika ima poseban zadatak, rekla bih i obvezu, poduprijeti pravo Katalonaca na državu i neovisnost jer su nam u vrijeme hrvatske bitke za neovisnost i državno priznanje Katalonci bili jedni od rijetkih saveznika, u skladu s mogućnostima, bez institucije države. Katalonski mediji bili su među rijetkima koji su se trudili razumjeti Hrvatsku u tom trenutku i pratiti događaje izvan zapadnih medijskih šablona o etničkim ratovima u kojima su sve zaraćene strane iste. Ne želim nikad podcijeniti ono što je Bruxelles kao simbol EU učinio za dosadašnji razvoj Europe, ali došlo je vrijeme i da Bruxelles nauči ponešto od Barcelone.
Ako je ekipa dobra, može imati i proizvod druge klase pa će možda nešto napraviti; ako je loša, može imati najbolji proizvod, ali ništa neće napraviti. Mnogo je lakše napraviti novi proizvod nego dovesti novu ekipu. Najteže je dobiti od 20 do 30 izvrsnih inženjera, i u Hrvatskoj i u Silicijskoj dolini.
Jure Mikuž vjerojatno je najiskusniji ulagač u startupove u regiji. Prije deset godina pokrenuo je RSG Kapital, prvi slovenski fond rizičnoga kapitala (engl. venture capital, VC) koji je uložio i u nekoliko hrvatskih tvrtki, a sada je ponovno pionir s prvim regionalnim VC fondom. Mikuž je sa svojim timom izabran za fondovskog menadžera 40 milijuna eura vrijednog fonda South Central Ventures (SCV) koji je su sklopu Entreprise Innovation Funda (ENIF) posvećen ulaganju u rane faze i rast poduzeća. Ima ured u Beogradu, Zagrebu i Skoplju i usredotočen je na tehnološka poduzeća na zapadnom Balkanu. U razgovoru za Lider Mikuž govori o dosadašnjim ulaganjima, planovima i razvoju startup-scene.
South Central Ventures aktivan je dvije godine od predviđenih pet. Koliko je novca dosad uloženo i u koliko projekata? Fond traje deset godina, s mogućnošću produljenja na još dvije, no najviše se ulaže prvih pet godina. Nakon tih pet godina možemo uložiti najviše 30 posto od iznosa koji smo uložili, i to samo u tvrtke u koje smo dotad uložili. Dosad smo investirali u 12 projekata u Srbiji, Hrvatskoj i Makedoniji; ukupna je vrijednost ulaganja desetak milijuna eura, i to s rezervama. Najviše projekata zasad imamo u Srbiji, riječ je o manjim iznosima. Najveća nam je dosadašnja investicija u hrvatsku tvrtku Bulb Technologies. U BiH, Crnoj Gori i na Kosovu pak još nismo našli nijedan projekt u koji bismo uložili.
U Hrvatskoj ste upravo zaključili treću investiciju, o čemu je riječ? Nakon Agrivija, u koji smo uložili milijun eura, i Bulb Technologiesa, u koji je uloženo dva milijuna eura, najnovije naše ulaganje jest ono u Sentinel, pametno rješenje za rekreativne brodove s vizijom ‘gradnje IoT-a na moru’. Ukupno je ulaganje vrijedno milijun eura, od čega smo mi uložili 900 tisuća eura, a ostatak poslovni andeo Matej Tomažin. Namijenjeno je rastu u Europi i širenju u SAD. Sentinel rješava probleme održavanja brodova i logističke probleme tvrtki za najam brodova te probleme privatnih vlasnika tako što podatke pohranjuje online na jedinstvenu platformu.