Mama, ne ostavljaj me!

Mala djeca teško podnose odvojenost od roditelja, posebno ona jasličke i vrtićke dobi. Koliko god ih roditelji pripremali za trenutak kad će brigu o njima preuzeti tete u vrtiću, neće biti lako ni jednima ni drugima. Dvogodišnjak ili trogodišnjak ne može shvatiti da roditelj mora raditi i da ga zbog toga ostavlja gotovo cijeli dan nekomu drugomu na čuvanje, kao ni to kad će se i hoće li se vratiti po njega. Stoga će dijete u toj dobi zbog odvajanja od roditelja doživjeti prve traume. Možda se prvoga dana zbog šoka neće ni snaći i stići prosvjedovati, odnosno uspjeti potpuno pokazati svoje zaprepaštenje, tugu i ljutnju, ali ne treba se veseliti unaprijed. Jer to ne znači da je dijete prihvatilo novu situaciju i boravak u vrtiću. Svaki će mu novi dan u jaslicama ili vrtiću, sve dok ne prihvati da nema druge opcije, postajati sve mučniji te će odbijati ostati.

Nepoznata djeca i odrasli, kao i novi prostor koji ni na koji način ne može usporediti s domom, ne pružaju mu osjećaj sigurnosti. Koliko god bilo druželjubivo, dijete u ranim godinama djetinjstva teško podnosi odvajanje od roditelja. To je za njega iznimno velik stres, ali jedino može izraziti svoje negodovanje, i to najprije — suzama. Plač je najočitiji obrambeni mehanizam na nametnutu mu novu i nepoznatu situaciju i plakat će sve dok, htjelo ili ne, emotivno ne postane dio skupine te tete u vrtiću doživi kao nekoga važnoga, uz roditelje, tko se brine o njemu. Iako svako dijete jasličke ili rane vrtićke dobi plačem reagira na odvajanje od roditelja, to nije jedini način iskazivanja negodovanja. Ponašanje djece traumatizirane odvajanjem od roditelja razlikuje se. Neka djeca to lakše podnose, a druga proživljavaju duboku emotivnu krizu koja im remeti ustaljeni dnevni red te su izgubljena, potištena, stalno plaču, histeriziraju, nezadovoljna su, odbijaju hranu, imaju teškoće sa spavanjem, agresivno se ponašaju prema okolini… Takvo se dijete sve više veže za roditelje i odbija izaći iz kuće kad treba krenuti u vrtić.

Nije nimalo lako gledati djetetovu emotivnu dramu i na roditelju je da je olakša. Ali vrlo je važno ostati hladne glave i ne podleći emocijama te ne tražiti drugo rješenje jer je boravak u jaslicama ili vrtiću najbolja opcija za djecu. Dijete se u skupini s ostalom djecom socijalizira, otvaraju mu se nove životne perspektive i stječe nova iskustva. Roditelj treba biti dosljedan usprkos protivljenju djeteta i voditi ga u jaslice ili vrtić te ohrabrivati obećanjem da će doći po njega nakon što obavi posao, a novu sredinu u kojoj boravi izvan kuće prikazati mu kao prijateljsku. Iako u početku neće pomoći priča ‘i ostala djeca idu tamo dok mama i tata rade’, treba je ponavljati. Teško će tako malo dijete to odmah shvatiti i trebat će mu vremena prihvatiti da će umjesto kući svaki dan provoditi u skupini.

Nepoznate djece s kojom će dijeliti prostor, igračke i sve drugo. No s vremenom će se dijete emotivno stabilizirati i početi prihvaćati odlazak u vrtić, ali samo bude li osjećalo da mu je roditelj i dalje oslonac i sigurna luka kojoj se vraća poslije svakoga ‘napornog’ dana. A roditelj će to biti bude li u uobičajeno vrijeme dolazio po dijete i kod kuće više vremena provodio s njim u igri i druženju. Djetetu u ranim godinama djetinjstva nikad nije previše roditeljske brige. Posvetiti mu više pozornosti ne znači razmažiti ga, nego pomoći mu da se razvija kao strpljiva, samostalna i samopouzdana osoba, što će se u budućnosti itekako isplatiti, ne samo roditelju nego i djetetu. Temelji stabilne i samopouzdane osobe postavljaju se u ranom djetinjstvu.

Prve traume neće ostaviti traga na djetetovo emocionalno zdravlje objasni li mu roditelj, najbolje u igri, da to što ga ostavlja nekomu drugom na čuvanje ne znači da ga manje voli. U ovom slučaju vrlo je važna iskrenost; ne smije se varati dijete i davati mu obećanja koja roditelj neće moći ispuniti ili govoriti fraze poput one ‘doći će mama brzo’. Dijete ne razumije značenje mnogih riječi, pa tako ni ‘brzo’ i ‘sporo’. Situaciju u kojoj se našlo trebalo bi mu objasniti slikovito: opisati što će ono raditi dok majka ne dođe po njega, ali što će majka raditi dok je odvojeno od nje. Dječji vrtićki dan dug je kao i roditeljski radni i popunjen raznim aktivnostima, zbog toga mu treba živopisno objasniti kako će ga provesti: igrat će se s ostalom djecom, crtati, objedovati, odmarati se, sve to dok mama ili tata ne dođu po njega.

Ako je ikako moguće, roditelj treba u dogovoru s odgajateljicom provesti prvi dan s djetetom u jaslicama ili vrtiću ili bar dio vremena kako bi mu pomoćao u prihvaćanju nove sredine. Treba ponijeti djetetovu najdražu igračku kako bi imalo osjećaj sigurnosti i povezanosti s domom. Možda će se ono u početku ljutiti i na igračku i odbiti je, ali to nije znak da je ne želi. Baca-njem omiljene igračke samo pokazuje svoje osjećaje i, naravno, prosvjeđuje protiv razdvajanja. Upoznati ga s tetom i objasniti da će se brinuti o njemu dok roditelj ne obavi posao i dođe po njega. Pomoći mu uspostaviti što prije kontakt s tetom i ostalom djecom kako bi se osjećalo prihvaćeno i sigurno. Pozitivno stajalište roditelja prema vrtiću utjecat će i na djetetovo brže i lakše prihvaćanje nove situacije.

Roditelj treba odvojiti dovoljno vremena za ‘rastanak’ i smirenno objasniti djetetu da mora ići raditi te da će se vratiti po njega. Valja mu reći da i ostala djeca čekaju da se njihovi roditelji vrate i da će se dotad igrati s njima. Ne treba se ni slučajno vraćati radi tješenja djeteta jer to treba učiniti teta. Tako će pokazati djetetu da razumije njegovu tugu, a ono će je početi prihvaćati. Da bi lakše podnijelo razdvajanje, djetetu treba zaokupiti pozornost nekom igračkom ili pozivom za sudjelovanje u igri s ostalom djecom; tako će manje misliti na roditelja i s vremenom će mu ostajanje u vrtiću postati zabavno. Dolaziti po dijete uvijek u isto vrijeme i tako mu pomoći da se prestane brinuti i iščekivati. Nakon povratka kući odgoditi ostale poslove i posvetiti djetetu više vremena nego inače: igrati se s njim, pričati mu priče, razgovarati… Sugestivnim pitanjima može se pokušati doznati kako je provelo dan i s pomoću edukativne priče objasniti mu kako može riješiti neke situacije.

Trauma zbog prvih odlazaka u vrtić neće ostaviti traga na djetetu ako mu roditelji, najbolje u igri, objasne da to što ga ostavljaju nekomu na čuvanje ne znači da ga manje vole.