Tko će uopće svjedočiti?

Tko želi živjeti ili investirati u zemlji u kojoj čak i ustavni suci donose apsurdne i šokantne odluke vraćajući uslugu onomu tko ih je postavio na njihova mjesta? Dok pravosuđe tako funkcionira, nijedan ozbiljan međunarodni investitor neće kročiti u Hrvatsku, a kolone mladih i dalje će odlaziti.

Hoće li investitori vjerovati sudovima u zemlji u kojoj sudac istog Ustavnog suda pomaže optuženome za ozbiljna kaznena djela napisati žalbu da bi mu je na sudu lakše prihvatili? Hoće li se itko osjećati sigurno u zemlji u kojoj tužitelj (ne branitelj!) izbjegava predočiti glavne dokaze protiv optuženika u procesu u kojemu je jedna mlada osoba izgubila život? Koliko frustrirani moraju biti i u DORH-u i u Uskoku kada im, i kada pobjede na prvoj instanci, presude ruši Ustavni sud obrazloženjima kojima se ustavni stručnjaci zgražaju? Koliko će se pravno zaštićen osjetiti itko kada odvjetnički timovi u visokoprofiliranim sudskim slučajevima beskupulzno odgovaraju na procese kako bi kupili vrijeme da se u pozadini ‘izmasiraju’ svjedoci, koji onda mijenjaju ranije iskaze, doživljavaju amneziju ili jednostavno gube volju za sudnju s državnim odvjetništvom, jer postaju svjesni da će se procesi godinama vući po sudovima, a šanse da okrivljenik protiv kojega svjedoče bude osuđen protokom svake godine postaju sve manje. Pitaju se zašto da onda riskiraju svjedočiti protiv moćnika, kada im on slobodan i zaštićen, može još i nauditi.

I na najnovijem primjeru Agrokor, nažalost, vidimo u kom smjeru ide strategija (buduće) obrane. Već viđenim manevrma, optuživanjem političkog vrha za udruživanje kako bi se srušilo nekoga. Od javnosti se traži da poštuje presumpciju nevinosti svakoga osumnjičenika, a oni sa svojim odvjetnicima vrlo agresivno okreću pilu naopako i optužuju sve oko sebe. Već viđeno u svim eksponiranim slučajevima u Hrvatskoj.

Može li pravo odvjetnika da brani svoga klijenta biti jače od prava javnosti na pravdu? Frustrirajuće su metode blačenja svjedoka, prozivanja državnog odvjetništva i politike za silne urote protiv njihovih jadnih i bespomoćnih branjenika. Nisam pravnik, ali mi je poznat pojam ‘subornation of perjury’ ili poticanje na krivokletstvo. Prema njemu odvjetnik koji na taj način orkestrira obranu i potiče svjedoke čini kazneno djelo. Nekoliko high-profile odvjetnika u Hrvatskoj pokazalo je pravo majstorstvo upravo u tome, bez imalo straha da će izgubiti odvjetničku licencu zbog neetičkog ili kriminalnog djelovanja. Apsurdno je da se svi mi u ostvarenju svojih ciljeva moramo držati zakona, a da oni za ostvarenje svojih i ciljeva svojih klijenata (najčešće ozbiljnih kršitelja zakona) mogu činiti što žele, pa i krajnje neetična djela!

Svi mi koji smo desteljećima u gospodarstvu znamo sa sigurnošću da Agrokor nisu upropastili, već pokušali spasiti, Ramljak, Dalić i Plenković. I sigurni smo da je kojim slučajem Agrokorov revizor kontinuirano bio netko iz Velike četvorke, Agrokor ne bi dogurao do sadašnje situacije. Svi mi koji smo desetljećima u gospodarstvu znamo sa sigurnošću da Agrokor nisu upropastili, nego pokušali spasiti, Ramljak, Dalić i Plenković. I sigurni smo da je kojim slučajem Agrokorov revizor kontinuirano bio netko iz Velike četvorke, Agrokor ne bi dogurao do sadašnje situacije.