BORIS I BRUNO BUDINJAŠ Fokus na jednom proizvodu, ali tako dobrom da igra u svjetskoj utakmici

S trastvena ljubavna veza između europskoga čovjeka i zavodljive Nicotiane tabacum, u kojoj se više od pet stoljeća šmrče, puši i žvače, u kojoj ima razuzdanih užitaka i ozbiljnih svađa i optužbi, a bilo je i zazivanja Boga i vraga, počela je na prvi pogled, čim su se Kristofor Kolumbo i njegovi mornari iskrcali na južnoameričko tlo i zatekli domoroce u tisućljetnoj ljubavi s tom kultiviranom biljkom. Pisani trag prvog susreta ostao je zabilježen u kopiji Kolumbova dnevnika koju je prepisao fra Bartolomé de las Casas, a u kojoj se spominju ugarak, zamotana suha trava, upaljena cijev, sisanje i udisanje dima kojim se uspavljaju i opijaju. Isto je španjolski dominikanac koji se među prvima doselio u Novi svijet ostavio zapis u kojem o udisanju te trave govori kao o lošoj navadi i spominje priznanja prvih europskih grešnika da nije u njihovoj moći da se toga okane. Zna se i ime jednog od prvih Europoljana koji su se navukli na duhan i koji su zbog svoje ovisnosti strogo kažnjeni; zvao se Rodrigo de Jerez. Kad se vratio u Španjolsku, inkvizicija ga je zbog pušenja duhana u javnosti bacila u tamnicu na tri godine.

Zgražanje kršćana nad vražjom navikom zamijenile su postupno glasine o ljekovitim svojstvima duhana. U dvorskim vrtovima sadili su ga dvorski liječnici i ubrzo se trend uzgajanja u plemićkim vrtovima proširio Europom, a s njim i percepcija puka o opet poželjnoj Nicotiani. Za popularizaciju duhana u terapeutske svrhe ‘kriv’ je francuski diplomat Jean Nicot koji je mladice biljke u Pariz donio iz Lisabona. Francuskoj kraljici Katarini de’ Medici, općenitoj magijom i alkemijom, poslao je sjemenke duhana uz priložena svjedočanstva o njegovim iscjeljujućim moćima te uputu da ga valja uzimati šmrkanjem. Pušenje su Europom proširili Englezi; krivcima se smatraju moreplovci među kojima je najpoznatiji Francis Drake. Domorodački običaj dimljenja pod nosom nisu povezivali s nečastivim i brzo su ga preuzeli, a njihovi zapisi govore o duhanskom dimu kojim se odgađaju glad i žed, obnavlja snaga i osvježava duh. Uzalud je filozof Francis Bacon upozoravao da upotreba duhana osvaja ljude tajnim zadovoljstvom tako da oni koji se na njega naviknu poslije od njega teško mogu odustati. Protiv ljubavi europskoga čovjeka i Nicotiane tabacum pobunio se tih godina, na samom početku 17. stoljeća, engleski kralj Jakov I. i povećao porez na duhan za čak četiri tisuće posto. I on je pušače izjednačavao sa štovateljima vraga, uspoređivao ih s pijancima koje piće malo-pomalo zavodi, a smetalo mu je i što je pokvareni i smrđljivi običaj preuzet od divljih i bezbožnih Indijanaca koji su u kršćanski svijet donijeli boleštinu sifilis. Popuštile su se, pošmrkale i sažvakale još tone duhana prije nego što su prve znanstvene studije pedesetih godina dvadesetoga stoljeća dokazale da pušenje duhana prouzročuje rak pluća. Tih godina najprije u SAD-u, a cijelo desetljeće poslije i u Europi, počinju i prvi okršaji politike s duhanskim industrijom.

Prva upozorenja na kutijama cigareta da pušenje može izazvati karcinom, bolesti srca i krvožilnog sustava pojavila su se 1966., dvije godine prije izišla je i studija u kojoj se prvi put govori o pasivnom pušenju, ali trebalo je pričekati treću konferenciju Svjetske zdravstvene organizacije, onu 1975., na kojoj se prvi put ozbiljno progovorilo o stvaranju zdravije okoline u obitelji za novorođenčad i malu djecu. No Europa tada još nije bila objavila rat ljubavnoj vezi. Novi žar između europskoga čovjeka i Nicotiane rasplamsao se osamdesetih godina zahvaljujući ponajprije snažnim marketinškim kampanjama duhanske industrije koje su pušenje cigareta iz samo njima poznatih razloga povezivalo s osobnom slobodom i neovisnošću, herojstvom i muškom snagom. Objava rata dogodila se tek u 21. stoljeću, a prva zabrana pušenja u Europi u zatvorenim prostorima zabilježena je u Irskoj i Norveškoj 2004. Iz godine u godinu rat je sve žešći, zabrane sve strože, a upozorenja sve naglašenije i vjernije prikazuju socijalne i zdravstvene učinke pušenja. No ljubav traje i dalje i nitko se ne usudi prognozirati hoće li potrajati vječno ili će grešni Europljanin jednom ipak ostaviti svoju dragu i fatalnu Nicotianu.