N a stranicama Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje najtraženije je zanimanje konobar. To je tako godinama i hrvatski poslodavci prilično se muče u pronalasku toga kadra – toliko da neki, poput velikoga hotelskog lanca Valamar, a od ove godine i hotelske grupacije Plava laguna, pokušavaju taj problem riješiti boljim radnim uvjetima, većim plaćama i stalnim zapošljavanjem donedavno sezonskih radnika. Tako pokušavaju zadržati one koji bi, možda, čim sezona završi, put pod noge pa u Irsku, Njemačku, Austriju, Švedsku da se nikad više ne vrate… Jer ovoga kadra osim u Hrvatskoj nedostaje i na ugostiteljskom tržištu Europske unije.
Konobar školovan, priučen ili kandidat koji tek namjerava svladati tajne tog zanata na nekoj od internih kompanijskih akademija ili pak pučkom učilištu danas vrijedi zlata. Unatoč tomu malo je hrvatskih poslodavaca koji su prepoznali važnost tog zanimanja i koji cijene rad onih koji svakodnevno, pogotovo tijekom turističke sezone, prosječno 14 sati dvore razne, često i neugodne goste. Pritom moraju govoriti strane jezike, biti ljubazni, katkad trpjeti i uvrede bezobraznih gostiju, ali i pohlepnih poslodavaca.
Istina o tome kako ‘sjajno’ žive i rade konobari u Dalmaciji tijekom turističke sezone, ali i ostali sezonski turistički radnici, sve češće ispliva na društvenim mrežama. Iscrpljujući cjelodnevni posao sedam dana u tjednu, loš smještaj i hrana, isplata minimalne plaće umjesto dobrovrene, oduzimanje napojnica, odgovornost za vlastite i tude pogreške, izbjegavanje prijavljivanja na Hrvatski mirovinski zavod – duž je popis tlačenja najtraženijega kadra na hrvatskom tržištu rada.
Ipak, nisu svi konobari u istoj situaciji. Oni u elitnim hotelima nemaju takvih problema, ali da bi uopće mogli raditi na takvim mjestima, moraju ispuniti neke uvjete, prije svega imati odgovarajuću naobrazbu. Jedan od njih je Ivan Trbušić koji je počeo kao konobar, a sad je voditelj restorana Le Bistro u hotelu Esplanade Zagreb. Govori engleski i talijanski, a prvi posao nakon za-
